Zajednica novog doba u Blatuši

U prelepoj prirodi u selu Blatuša poslednjih desetak godina živi zajednica ljudi zaljubljenih u prirodu, ljudi koji ne prestaju da se igraju, da stvaraju, uče o sebi i usavršavaju se u raznim veštinama, koje im pomažu u izgradnji novog sveta, sveta zasnovanog na ekološkim principima, ravnopravnosti, toleranciji i saradnji. Sa Robertom Schenkom, violončelistom koji je patentirao torbe za instrumente koje su oduševile najpopularnije muzičare današnjice, a onda odlučio da u prirodi potraži svoj mir i vrati se sebi, razgovarala sam o promenama koje su se u proteklih desetak godina dogodile u jednom od prvih ekoloških sela na ovim prostorima. Ovo neće biti samo priča o ljudima koji žive u magičnim kućicama u prirodi, ljudima koji gaje zdravu hranu i žive u skladu s prirodom, to je nešto što je iz prve očigledno. Ovo je priča o ljudima koji su radili na sebi kako bi pustili kontrolu, ljudima koji su spremni da žive u suživotu sa drugim ljudima jer su i sami snažne ličnosti koje ne trebaju druge kako bi funkcionisali već žive s drugim ljudima jer tako žele. A tako udruženi, zajedno opremljeni su svim potrebnim znanjima i veštinama da svoj i naš svet učine magičnim mestom za život.

fotografije: Maya Kardum

NAKON PREDUZETNIČKOG USPEHA KOJI VAM JE OMOGUĆIO STABILNE PRIHODE SHVATILI STE DA SLOBODA KOJU VAM JE PRUŽILO ODSUSTVO BRIGE ZA EGZISTENCIJU PODRAZUMEVA ODGOVORNOST KAKO ISKORISTITI TU SLOBODU. ODLUČILI STE DA PRODATE FIRMU I POKRENETE JEDAN DUGOROČNI PROJEKAT, IZGRADNJU EKO SELA. KAKO JE DOŠLO DO OVE PROMENE, ŠTA JE ZA VAS BIOOKIDAČ ZA PROMENU NAČINA ŽIVOTA?
Nije dugo trebalo da shvatim da novac ne može kupiti dobre osjećaje, niti strahovi nestaju zbog ekonomske stabilnosti. Odlučio sam ući dublje iza kulisa i približiti se samome sebi. Za takvo nešto je potreban mir i odsustvo ljudskih akcija. Priroda to sve ima, sama po sebi. Ništa ne skriva i ne uljepšava, budi divljenje, a ponekad i strahopoštovanje. U prirodi, sve je učinila neka viša inteligencija, pa je u njenom okruženju lakše i zaustaviti nemir ove ljudske pameti. Fascinira me i suživot s prirodom, principi permakulture i jasna spoznaja da ogromnu količinu resursa čovijek ima svuda oko sebe i to u najljepšem izdanju. U početku nisam gradio nikakvo eko selo, naprosto sam došao u prirodu, prvu godinu sam skoro nitko nije ni znao gdje sam. Kako su se priključivali ljudi i kako su nicale prve kućice od blata, slame i drva, tako smo od okoline dobili naziv „eko selo“.

DA LI STE IMALI UZORE I INSPIRACIJU U SVOJOJ OKOLINI?
U svojoj okolini uzore i učitelje imao sam u najautohtonijim seljacima čije znanje i vještine sežu generacijama unazad.

KADA JE VAŠA IDEJA POČELA DA SE RAZVIJA U BLATUŠI SVEGA NEKOLIKO LJUDI JE BILO SA VAMA, DANAS, DESETAK GODINA KASNIJE KOLIKO LJUDI ŽIVI U SELU?
Teško je označiti granicu EkoSela, pošto se ta inicijativa razgranala na još nekoliko samostalnih imanja i inicijativa po okolnim brdima. Preko 20 ljudi i djece odlučilo je, i živi u prirodi, baveći se gradnjom i sadnjom, a neki imaju i konje i koze i kokoši i pse i mačke.. Nukleus onoga što sam započeo je zajednica okupljena oko centralnog imanja. Ima nas oko desetak, broj fluktuira, ali je u dugoročnom, stalnom usponu, specijalno u zadnje vrijeme.

KAKAV ODNOS I SARADNJU IMATE SA LOKALNIM STANOVNIŠTVOM, U KOJOJ MERI SU UKLJUČENI U VAŠU ZAJEDNICU?
Za neke smo samo egzotični događaj o kome gledaju na TV-u, s nekima surađujemo tako da od njih kupujemo ili mijenjamo dobra i usluge. S nekima smo u suradnji i na planu projekata i lokalnih akcija. Uglavnom, sa svima smo u dobrom odnosu i kao uvijek u selu, svatko je spreman „uletiti“ kad zatreba.

DA LI JE IZGRADNJA ZAVRŠENA, KOLIKO OBJEKATA DANAS ČINI EKO SELO?
To je stalni proces. Uvijek nešto nastaje ili se popravlja ili mijenja…

U PROTEKLIH NEKOLIKO GODINA IMALI STE PRILIKU DA SE IGRATE, EKSPERIMENTIŠETE I DA KROZ PRAKSU UČITE NE SAMO KAKO DA SAGRADITE KUĆE OD PRIRODNIH MATERIJALA KOJE IMATE NA RASPOLAGANJU, KAKO DA UZGOJITE ORGANSKU BAŠTICU VEĆ STE I UČILI O ŽIVOTU SA DRUGIM LJUDIMA U JEDNOJ NETIPIČNOJ ZAJEDNICI. KAKO VI VIDITE TAJ PERIOD USPOSTAVLJANJA ONOGA ŠTO JE EKO SELO BLATUŠA DANAS?
Ljudski odnosi su definitivno najveći izazov suživota. Tu se uglavnom lome sva koplja i glavni je razlog raspada mnogih inicijativa. Ali kad se postigne, ta kokreacija je najveća inspiracija. Ljudske sile se tada ne zbrajaju nego se množe. Moram priznati da smo to stanje tek u nekoliko navrata osjetili, ali toliko je vrijedno da ga zelimo jos, pa nam je u ovoj fazi odluka da radimo na sebi i postignemo vještinu nenasilne komunikacije, slušanja, skidanja maske i istinitog odnosa.

KAKO IZGLEDA SUŽIVOT U JEDNOJ OVAKVOJ ZAJEDNICI KOJA NIJE STRUKTURISANA, NEMA VOĐU, NIJE GRUPISANA PO VERSKIM ILI IDEOLOŠKIM PRINCIPIMA VEĆ NEGUJE RAZNOVRSNOST?
Kad već nemaš vođu, autoritet, ideologiju ili dogmu koje te usmjeravaju kako da živiš, a želiš ga živjeti punim plućima, nema ti druge nego da pogledaš u sebe i nađes vrlo fini kompas koji te savršeno navigira prema okolini i situacijama. Vjerujem da svi duboko u sebi imaju zapisana sva pravila i zakone, a ostalo su naprosto dogovori. Nema nam više druge, vrijeme je da se čovjek počne time koristiti, jer bez toga je prebolno.

ŠTA JE PO VAŠEM MIŠLJENJU VEZIVNO TKIVO VAŠE ZAJEDNICE?
Mislim da je to međusobna komunikacija i podrška, a vjerovatno i neka duboka odluka da se sebe mijenja na bolje.

KAKO NOVI LJUDI MOGU DA SE UKLJUČE U ZAJEDNICU?
Samo treba da dođu i da krenu, sve se dalje ovisi o istinitosti i sposobnosti harmonizacije

NA KOJI NAČIN DONOSITE ODLUKE KOJE SE TIČU SVIH PRIPADNIKA ZAJEDNICE?
Koncenzusom, dakle svi treba da su zadovoljni. To ponekad traži puuuuno više vremena i razotkrivanja svojih očekivanja i potreba, ali je vrijednije.

KAKO NEGUJETE ZAJEDNIŠTVO?
Samo se njeguje, dovoljno je da ste blizu s nekim i imaćete priliku da izgradite bliskost.

KOLIKO PROSTORA OSTAJE NEGOVANJU INDIVIDUALNOSTI U JEDNOJ TAKVOJ GRUPI?
Zajednicu novog doba definiram kao: „skupinu ljudi koji ne trebaju jedni druge“. To su prvenstveno ljudi koji mogu i vole biti sami, njihova snažna individualnost je baza za prihvaćanje tuđe individue, a njihova samostalnost preduvjet da ne iscrpljuju okolinu, nego je obogaćuju. Samo kao takvi, sposobni su sebi dozvoliti međuovisnost, a drugima da budu šta hoće. Fizički je to riješeno, tako da svaki ima svoju kućicu ili barem sobu i puno respekta od ostalih koji dolaze u goste ili nešto trebaju.

NA KOJI NAČIN PREVAZILAZITE SUKOBE I KOJI SU NAJČEŠĆI RAZLOZI NESLAGANJA?
Uglavnom su razlozi neslaganja neizrečena očekivanja, a to prije ili kasnije postaje vidljivo. Ponekad se riješava zajedno, ponekad jedan na jedan, nekad uz medijatora ali glavno je čuti drugu osobu.

ZAJEDNICE LJUDI KOJI SE UDRUŽUJU SA IDEJOM DA ŽIVE U PRIRODI SU, KAKO JE ISKUSTVO POKAZALO, VRLO NESTABILNE, PA ČESTO DOLAZI DO TRANSFORMACIJA, LJUDI DOLAZE I ODLAZE, A MNOGE PRIČE SE ZAVRŠE I PRE NEGO ŠTO SU POČELE. ŠTA JE PO VAŠEM MIŠLJENJU UZROK TOME, LJUDSKA PRIRODA, NAČIN VASPITANJA, OTUĐENJE OD PRIRODE?
Pored neizrečenih očekivanja ili neslušanja drugih, teško je uskladiti vizije. Od malena smo učeni da se bojimo drugih, spremamo se za borbu i namećemo svoju volju silom ili manipulacijom. Mnogo puta je razlog i u neustrajnosti da završi ono što je dogovoreno. Često je opstanak zajednice ovisio o snazi i odluci samo jednog čovjeka koji je premostio neki krizni momenat, dok su ostali digli ruke.

KOJI SU PO VAŠEM MIŠLJENJU NAJVEĆI IZAZOVI ŽIVOTA U ZAJEDNICI?
Kao i sam ili u dvoje, troje i stotinu.. Glavni je problem ne preuzimanje odgovornosti za svoje odluke, svoj život i svoju sreću.

EKO SELO BLATUŠA JE OTVORENO ZA POSETU LJUDI KOJI BI ŽELELI DA VIDE KAKO IZGLEDA ŽIVOT KOJI ĆE, ČINI MI SE BITI SVE ČEŠĆI IZBOR BUDUĆIH GENERACIJA. KAKO SU OSMIŠLJENI PROGRAMI EDUKACIJE, U KOJOJ MERI STE OTVORENI ZA DELJENJE VAŠIH ZNANJA I ISKUSTAVA SA LJUDIMA KOJI SU OTVORENI ZA ZNANJA KOJA VI POSEDUJETE?
Potpuno otvoreni, sva naša znanja su ponuđena i slobodna. Inspiracija je najbolji proizvod i ponuda. Pored nekih spontanih aktivnosti i okupljanja, krajem zime će vjerovatno biti objavljen plan radionica i programa.

KADA STE POKRENULI PRIČU U BLATUŠI OSNOVALI STE UDRUŽENJE EKO SENSE, KOJI JE CILJ OVOG UDRUŽENJA?
EkoSense je legalna platforma i alat za dio naših aktivnosti, a nastalo je sa željom da poveže sve slicne projekte u regiji i šire.

U OKVIRU VAŠE ZAJEDNICE POSTOJE RAZLIČITA UDRUŽENJA, A STANOVNICI SELA SE BAVE ŠIROKIM SPEKTROM INTERESANTNIH STVARI, MOŽETE LI DA NAM ISPRIČATE MALO VIŠE O SVEMU TOME?
Ovo bi uzelo beskrajno vremena, ali je zanimljivo pitanje. Ukratko, ima nas od profesionalnih muzičara do električara, od graditelja do čitača horoskopa, balerina do kuhara, stolara, arhitekata, knjigovođa, poduzetnika, vrtlara, pedagoga, pčelara.. U stvari, svatko ima više ekspertiza i stalno učimo jedni od drugih. Upravo „bioraznolikost“ tome doprinosi..

IDEJA POVRATKA PRIRODI DOBIJA SVE VEĆI BROJ PRISTALICA U SVETU I SVE JE VIŠE DOBRIH PRIMERA ZAJEDNICA KOJE SU U TOME USPELE. DA LI NEGUJETE SARADNJU I PRAKTIKUJETE UMREŽAVANJE SA SLIČNIM ZAJEDNICAMA?
Upoznajemo se, posjećujemo, zbližavamo, udaljavamo, i vrata su uvijek otvorena..

LETO IZA NAS JE BILO PRILIČNO AKTIVNO U EKO SELU BLATUŠA, KAKVE PLANOVE PRAVITE ZA PREDSTOJEĆU SEZONU?
Život u zajednici je vrlo dinamičan, mnogo je nepredvidljivosti s kojima se živi, a živimo i u svijetu čija brzina raste. Naši planovi su zato elastični i akcije se biraju u momentu kad trebaju. U ovom momentu to su interne radionice harmonizacije, popravak nekih krovova, planiranje intenzivnije poljoprivrede, puno meditativnosti i guštanje u svemu što zima i ostale sezone donose.

Share