Nega i održavanje balkonskog cveća

Sa prvim lepim danima mnogi od nas su požurili da srede svoje balkone kako bi slatko uživali u lepotama proleća. Ima li nešto lepše od prve jutarnje kafe na terasi u cvetnom okruženju i uz neizbežno čavrljanje ptica? Mali rituali kao što je ovaj mogu nam znatno ulepšati dan, osloboditi nas nakupljenog stresa i učiniti da svakodnevicu sagledamo opuštenije i spremno prigrlimo nove početke. Međutim, ovo proleće nam je donelo toplo ali kišno vreme. Klima je znatno vlažnija i ovaj maj se izrazito razlikuje od onog uobičajenog. Samim tim, potrebno je biljkama posvetiti dodatnu pažnju. Primetićete da mnoge baštenske vrste, ali i korovi, intenzivno bujaju. Međutim, toplo, ali vlažno vreme, za ukrasne vrste predstavlja opasnost zato što su takvi vremenski uslovi idealni za širenje štetočina i bolesti. Zbog toga je neophodno da svakodnevno pregledate vaše zelene ljubimce. Bacite pogled na njihove listove – kako lice, tako i naličje i mlade i sočne zelene stabljike. Biljne vaši u ovom periodu su željne sokova koje proizvode mlade biljke, a pepelnica vreba u svakom momentu (naročito u vlažnim, toplim i vetrovitom danima). Ukoliko uočite i najmanju promenu na svojim biljkama bitno je brzo da reagujete u skladu sa promenama koje ste uočili. Takođe je bitno da budete obazrivi i sa samim zalivanjem. Kad su u pitanju balkonske vrste, slobodno zavucite prste u saksije/žardinjere i napravite procenu o suvoći zemlje i potrebi za vodom, kako bi izbegli pojavu truljenja. Ovaj put ćemo vam predstaviti tri balkonske vrste – naširoko obožavane, praktične i lake za održavanje.

Muškatla (Pelargonium sp.)

U pitanju je jedna od omiljenih i najrasprostranjenijih cvetnih vrsta kod nas. Možemo ih naći kao česte stanovnike balkona, prozora, stepeništa… Izdašno cvetaju od prvih prolećnih dana do kasne jeseni. Ovo je rod koji obuhvata oko 200 vrsta zeljastih biljaka od kojih se neke koriste kao ukrasne, dok druge često pronalaze primenu u industriji proizvodnje mirisa. Vode poreklo iz južne Afrike. Javljaju se u više oblika i boja i iziskuju veoma malo vaše pažnje u procesu gajenja. Oduvek se smatralo da muškatle donose sreću u dom u kome su posađene. U davna vremena ljudi su verovali da beli cvet muškatle odbija zmije i pospešuje plodnost, da je crvena muškatla simbol zdravlja, dok je ružičasta bila neizbežan sastojak svih ljubavnih čarolija.

Muškatle vole neutralnu ili alkalnu podlogu. U saksijama najbolje uspevaju u kompostu, uz potpuno odsustvo ilovače. Potrebno je da podloga bude rastresita, zato što ove biljke ne podnose višak vode u zemljištu. Pošto ih zasadite i omogućite im dobru drenažu neophodno je da ih obilno zalijete, ali da pri tom povedite računa da im lišće ostane suvo. Postupak zalivanja ponoviti isključivo onda kad je površinski sloj zemljišta suv na dodir (vole jutarnje zalivanje). Voda potpomaže proces cvetanja, ali previše vode može dovesti do toga da listovi počnu da žute. Suve i požutele delove biljke potrebno je redovno otklanjati, kako bi bila zdrava i neometano se razvijala. Poželjno je prihranjivati ih minimum dva puta mesečno mineralnim đubrivom. Na tržištu se lako može naći prihrana koja je isključivo namenjena muškatlama.

Muškatle vole sunce, ali dobro uspevaju i u hladu, što zavisi od sorte za koju smo se opredelili. Možemo ih podeliti u tri grupe:

  • Zonale – ovo su standardne muškatle koje vole svetlost i toplotu i nisu otporne na mraz,
  • Viseće – u pitanju su višegodišnje biljke, lake i jednostavne za negu, belih i ružičastih cvetova uglavnom i mesnatih listova (Slovenačke, Ledene),
  • Egzotične – dekorativne vrste, opojnog mirisa i raznolikih cvetova (Engleske, Krispum, Fragrans).

Kad spoljne temperature padnu ispod 10C, biljke je potrebno uneti u zaštićen prostor i zalivati ih jednom u 15 dana. Početkom proleća preporučljivo je orezati ih i dobro zaliti. Osim svoje dekorativnosti, veoma su zahvalne i efektne u kombinovanju sa drugim cvetnim vrstama.

I ovo kratko putovanje kroz svet muškatli ne možemo završiti a da ne pomenemo rozetlu – nezaobilazan sastojak slatkih zimnica i kolača koje su spremale naše bake. Rozetla je zapravo mirisna muškatla (Pelargonium graveolens L.), višegodišnja žbunasta biljka koja u zavisnosti od varijeteta može imati miris poput ruže, limuna, narandže, muskatnog oraščića, kokosa, mente… Svoju primenu je takođe našla i u narodnoj medicini, aromaterapiji, proizvodnji parfema, kozmetičkoj industriji, ali i kao repelent. Ona uspešno osvežava prostor i rasteruje insekte. Njeni cvetovi su neupadljivo skromni, ružičastih nijansi, a listovi čipkastih ivica, veoma mekani na dodir i mirišljavi. Nije zahtevna za uzgajanje, ali joj je u zimskom periodu neophodna zaštita od mraza.

Minđušica (Fuchsia magellanica)

Minđušica ili fuksija je stara vrsta i veoma rasprostranjena. Ona vodi poreklo iz Perua, Argentine i Čilea. To je višegodišnja zeljasta biljka koja se može gajiti kao grm, puzavica ili se orezivanjem mogu formirati krošnjice na vrhu stabla. Najčešće se uzgaja kao saksijska biljka pozicionirana na polusenovitim položajima do jeseni, a zatim se unosi u zaštićen prostor kako bi prezimila. Minđušica ne zahteva posebnu negu i njen žbunasti habitus može da dosegne visinu do 2,5m.

Prepoznatljiva je po svom veoma zanimljivom cvetu koji podseća na nakit (po čemu je i dobila narodno ime) ili na balerinu koja igra. Cvet može biti ružičast, purpuran, crven, beo ili u boji lavande. Fuksija voli položaje sa jutarnjim suncem, zaštićene od vetra. Takođe ih možete posaditi u zavisnosti od vrste – one jarkih boja traže sunčana mesta zaštićena od strujanja vazduha, dok one sa cvetovima nežnih boja više vole senovite položaje sa difuznim svetlom.  Optimalno vreme za njenu sadnju jeste kraj maja. Voli dobro drenirano zemljište, slabokisele do neutralne reakcije. Najbolje je upotrebiti mešavinu baštenske zemlje i zemlje za cveće.

U periodu rasta minđušice je poželjno intenzivno zalivati. Tokom toplih letnjih dana i dva puta dnevno. One takođe vole i orošavanje. Prvi signal da im je pretoplo jeste kad im se listovi opuste.  Sa opadanjem temperature potrebno je smanjiti i zalivanje. Preporučujemo da biljku prihranjujete azotnim đubrivom.

Redovnim orezivanjem suvih grana, listova i cvetova podstiče se rast i formiranje novih cvetnih pupoljaka. U proleće obavezno pre iznošenja orezati biljku za jednu trećinu njene visine. Te reznice se mogu ožiliti u vodi ili rastresitom supstratu. Po formiranju korenčića možete ih zasaditi, cvetaće iste godine. Zimi biljku prenesite u zatvoren prostor gde je temperatura 10-12C, uz povremeno zalivanje.

Opadanje listova je siguran pokazatelj da je biljci pretoplo i da na taj način signalizira nedostatak vode. Takođe, fuksija često umeju da bojkotuju promenu mesta i dešava se da iz tog razloga odbace cvetove. Nastavljaju sa procesom rasta i razvića tek kad se naviknu na novonastale uslove životne sredine.

Vinka (Catharanthus roseus)

Vinka je biljka koja vodi poreklo iz tropskih krajeva, odnosno sa Madagaskara. Zato možete čuti da je zovu i ‘lepotica sa Madagaskara’. U pitanju je biljna vrsta koja brzo raste, dugo cveta i nezahtevna je po pitanju nege. Zbog svojih karakteristika veoma je popularna dekorativna biljka u našim krajevima, gde se uzgaja kao jednogodišnja cvetnica.

Popularne su uglavnom niske sorte koje rastu do visine od 20cm. Takođe postoje i žbunaste i padajuće forme, ali na našem podneblju one nisu toliko rasprostranjene. Njeni listovi su lepe tamnozelene boje, dok cvetovi mogu biti beli, roze, ciklama i ljubičasti, sa pet latica. Vinka cveta od aprila do prvih jesenjih mrazeva. 

Ova biljka voli polusenovita mesta, sa svežom i vlažnom mikroklimom. Ne voli direktno sunce i suva zemljišta. Najbolje je posaditi je u šumsko zemljište ili kompost od lišća pomešan sa tresetom. Ukoliko ih stavite u žardinjere prosek je 4 sadnice po dužnom metru.

Vinka voli visoku vlažnost vazduha kao i redovno zalivanje i orošavanje. Kad je orošavate potrudite se da to bude ujutru, a nikao po najvećem suncu. Otporna je na bolesti i savršen je izbor za početnike u baštovanstvu (jedina ozbiljnija pretnja za nju jeste pepelnica). Zajedno sa rastom i razvojem biljke treba uključiti i povremenu prihranu.

Uz malo truda i najmanji balkon možete pretvoriti u cvetno – zelenu oazu. Ono što je potrebno jeste malo strpljenja i volje, a ono što ćete dobiti za uzvrat je vaš lični prostor ispunjen harmonijom. Pokušajte, a ako slučajno negde zapne u samoj realizaciji – slobodno pišite! Tu smo da damo još neke odgovore. 🙂

Share