Dara Karać: malo zdraviji pristup ishrani

Ako ste kojim slučajem s početkom ove godine doneli odluku da se hranite zdravo, trenirate, ustajete i ležete ranije, više vremena posvetite sebi, istrčite maraton, pokrenete svoj biznis, preuredite stan, obiđete bar prvih 10 destinacija sa liste želja, promenite stil odevanja,… ili drugim rečima postanete neka druga osoba, i sad, 23.01. već počinjete da uviđate da ste se nesvesno stavili u poziciju da zasigurno budete ,,neuspešni”, možda vam ovaj moj razgovor sa Darom Karać, koja stoji iza bloga Bit Healthier (Malo zdravije), može biti koristan. Kako i sam naziv bloga implicira, ona akcenat stavlja na male promene, koje nas u konačnici dovode tamo gde smo želeli da stignemo, ali polako i oslobođeno. 🙂 Razgovarale smo o ishrani, promenama, preispitivanju ciljeva, društvenim mrežama i sveukupno malo zdravijim, svakodnevnim navikama.

Draga Daro, pre svega hvala na izdvojenom vremenu. Za početak ispričaj nam kako se nakon godina čitanja o kulinarstvu, izučavanja malo zdravijeg načina života, a usred kontinuiranog usavršavanja na polju građevine/geodezije, izrodila ideja i realizacija food bloga i Jutjub kanala Bit Healthier?

Nema na čemu Andrijana, hvala ti što si zainteresovana za Bit Healthier i zdrav stil života. Lijepo si napisala da su kulinarstvu posvećene godine. Ja sam od kad znam za sebe pravila društvo u kuhinji mojoj mami, bakama i ujni, i jako mlada se priključila Coolinarici gdje je ljubav ka kuvanju i fotografiji hrane procvjetala. Tad sam vidjela koliko hrana i strast ka ovom hobiju može spojiti ljude i zaista zavoljela kuvanje. Između tog prvog sjemena ljubavi i osnivanja Bit Healthier je prošlo skoro 10 godina u toku kojih je ljubav ka kuvanju rasla ali se mjenjala u smislu da sam izučavala i najviše truda ulagala u zdravu prehranu. Htijela sam da osnujem brend koji promoviše zdrav način života i inspiriše ljude da vode računa o sebi na taj način. Smatram da je veb-sajt, zajedno sa Instagram stranicom i Jutjubom dovoljno dobra podrška svim ljudima koji hoće da se pridruže našoj zdravijoj zajednici.

Odrasla si u šarmantnom Herceg Novom, zatim studirala u malo užurbanijem Beogradu a potom i verovatno jednom od najužurbanijih gradova sveta – Njujorku u kojem si do nedavno živela i radila da bi se sada smestila u sunčanom Los Anđelesu. Čini se da si napravila gotovo pa pun krug kada je u pitanju dinamika životnog okruženja. Osim u Herceg Novom, gde si se do sada osećala najviše kao kod kuće?

Malo sam se rasplakala (od sreće) kad sam krenula da pišem odgovor. U Los Anđeles sam se preselila prije godinu i po dana. Za mene je selidba u ovaj divni sunčani grad značila novi početak u svakom smislu te riječi i kraj jednog težeg perioda. Ovdje sam pronašla neopisivu sreću i mir i jako sam zahvalna što sam imala hrabrosti da tražim nešto bolje za sebe i završim ovdje. Obožavam svoj posao (u građevinskoj firmi), sunčano vrijeme, prijatelje koje sam stekla, visokle palme i velike plaže. Jedino mjesto koje može da priđe Herceg Novom je Los Anđeles. Da su mi ovdje roditelji i sestra nikad mi ništa ne bi falilo.

Tokom izbora u SAD-u kao dvadesetšestogodišnja studentkinja govorila si za New York Times o svom i utisku svojih tadašnjih kolega po pitanju izbora i osvrnula se na razloge odlaska iz rodne zemlje. Sada, sa distance od 7 godina, kada već jesi dobra inženjerka koju bi svaka država htela, kako ti se čine prilike na Balkanu i razlišljaš li o povratku?

Hvala ti. Za sad ne razmiljam o povratku kući jer, kao što sam pomenula, tek sam se preselila ovdje i skrasila. Neko vrijeme ne mrdam iz Kalifornije. Pošto o povratku nisam razmišljala nisam ni razmatrala prilike na Balkanu. Sigurna sam da kod nas ima sjajnih inženjera i firmi ali ako se vratim na Balkan to će vjerovatno biti Herceg Novi i pokrenula bih svoj biznis.

U jednoj objavi na Instagramu govorila si o tome kako te je jedna rečenica koju si pročitala potakla na promenu načina na koji gledaš svakodnevne obaveze poput čišćenja, raspremanja. Koliko ti je ovaj pristup i praktikovanje prisutnosti pomogao prilikom prilagođavanja iznova i iznova novim sredinama?

Mislim da znam na koju obavu misliš. Perspektiva je najbitnija. Znaš kako kažu, život nije ono šta se događa nego kako gledaš na to šta se događa. Ja sam shvatila sam da je meni stan u kojem živim, makar to bilo privremeno, neka vrsta svetog mijesta. Tu je moj mir i prostor gdje se regenerišem i punim baterije. Bitno mi je da je kuća uredna i organizovana jer naše okruženje treba da podržava naše ciljeve. Gledam na kućne obaveze kao na nešto što mi pomaže da stvorim prelijep prostor i život kakav znam da zaslužujem. U svakoj sredini sam uvjek imala tu neku bazu kojoj uvjek mogu da se vratim kad ponestane snage.

Već dugo se hraniš vegetarijanski a odnedavno se trudiš da se sve više pomeriš ka plant-based ishrani. Koji su to glavni izazovi sa kojima se susrećeš?

Tako je. Ne bih rekla da imam izazove. Vegeterijanski se striktno hranim već sedam godina a većinski sam na biljnoj ishrani od januara 2023. Nisam skroz izbacila jaja i mliječne proizvode ali to neće biti teško kad i ako odlučim da budem 100% vegan. Za sad uživam u balansu i fleksibilnosti.

Od decembra 2020. kada si pokrenula blog i Jutjub kanal sa svojim pratiocima deliš sjajne vege i plant based recepte a tvoj pristup, počevši od samog naziva odiše jednostavnošću i lakoćom. Da li je ovo i najbolji način da se i onima koji nisu vegetarijanci približi ovaj način ishrane ali i života?

Definitivno. Ime brenda Bit Healthier, u bukvalnom prevodu *malo zdravije* je moj stil života i nešto što svako može da nauči. Kad sam tek krenula da jedem zdravije 2014. godine nakon zdravstvenih problema samo sam izbacila rafinisani šećer i ubacila više povrća i voća. Sada već pravim kolače sa lanenim sjemenkama i bez ulja. Naša paleta ukusa se mijenja i postepeno prilagođava na nov način ishrane. Tijelo kreće da se mijenja malo po malo. Izgledaš i osjećaš se bolje i onda gledaš kako još nešto možeš da naučiš.

S tim u vezi, neretko govoriš o tome koliko uživaš u pripremanju malo zdravijih vege jela za porodicu i prijatelje. Kakve su reakcije budući da je i dalje većini ljudi na Balkanu meso osnova gotovo svakog obroka?

Ja imam veliku podršku svojih roditelja i prijatelja. Oni ne samo da poštuju moje izbore nego i uživaju kad kuvam za njih. U toku ljeta sam živjela sa mamom i tatom u Herceg Novom i oni su jako često jeli isto što i ja – vegetarijanska jela.

U poslednje vreme na društvenim mrežama, posebno na Instagramu, otvorila se tema njihovog uticaja na to kako gledamo na svoje telo, navike ali i sveopšte uzevši životni stil. Na primer, mnogi entuzijasti u vežbanju govore o tome kako su im ranije pojedini likovi iz filmova bili uzori dok sada kada pogledaju te iste filmove njihov fizički izgled smatraju prosečnim. Kakav je tvoj utisak po tom pitanju, da li su mreže uticale na tvoj odnos prema hrani? Da li je uspešno i ono jelo koje ne zadovoljava estetske kriterijume koji su sada na snazi?

Instagram je zvjerka. Društvene mreže su samo ušle u naš život i dosta ljudi ne zna kako se one trebaju koristiti (jako malo i sa dozom opreza.) Ja na hranu gledam kao na nešto što prvenstveno hrani moje tijelo i čini me srećnom jer je ukusno. (smeh) Ja sam na svoj hrani zahvalna a pogotovo na tome što imam pristup zdravijim namjernicama. Svjesna sam nutritivnih vrijednosti svakog oboka koji stvorim i sa tim znanjem ga konzumiram. Ne jedem tri parčeta zdrave torte za doručak, nego jedno parče kad mi padne šećer. Hranim se intuitivno jer sad već znam koje jelo doprinosi mojim potrebama i vjerujem u izbalansiranu ishranu.

Njujorški maraton istrčala si 2022. godine uz bodrenje sestre duž staze i doček na cilju. Čemu te je naučilo ovo iskustvo i kako su izgledale pripreme kada je u pitanju ishrana, ali i psihološki aspekt?

Imam najbolju sestru na svijetu! Maraton je bio moj san. I dalje imam jedno parče papira na kom sam napisala svoje snove 2019. godine i maraton je bio na toj listi. Iskustvo me je naučilo da mi nekad sanjamo pogrešne snove. (smeh) Šalim se ali se i ne šalim. Jako sam srećna i ponosna što sam istrčala maraton ali su pripreme trajale četri mjeseca, oduzele dosta mog vremena a iskustvo nije bilo onako kako sam očekivala. Dakle, rezultat nije opravdao ulaganja. Ipak to ne znači da mi neće opet pasti na pamet da se usudim. Što se ishrane tiče jela sam sve isto kao i što inače jedem samo u većim količinama jer sam nekim danima trčala po 18 – 26 km i sagorijevala oko 1000 kalorija više nego kad ne treniram. Što se psihološkog aspekta tiče, za velike ciljeve kao što je maraton najbitnije je tvoje zašto. Zašto želiš to? Jer kad krenu da te bole noge i pada kiša i imala si loš dan i ništa ti se ne radi, tvoje zašto će ti pomoći da obuješ patike i pojaviš se na stazi.

Kada se spomene američka ishrana, mnogima je prva asocijacija fast food, ogromni marketi sa nepreglednom količinom uglancanog voća i povrća, polugotova jela za mikrotalasnu i slično. Da li su ovo ipak samo stereotipi i kako zaista izgledaju svakodnevne prehrambene navike u mestima u kojima si imala priliku da živiš?

Ima istine, ali nije sve tako. Istina je da su ogromni marketi, da je povrće i voće uvjek savršeno organizovano i da ima dosta opcija za brze obroke. Međutim u svim gradovima u kojima sam živjela marketi su nudili internacionalnu hranu i sastojke što ja jako volim da isprobam. Lako se može naći bilo koja namjernica koja vam je neophodna i ima dosta zdravih proizvoda. Ja najviše kupujem žitarice, mahunarke, orašaste plodove i sjemenke na mjeru, voće i povrće i onda dopunim sa ponekim biljnim napitkom, tofuom itd. Mislim da je na nama, potrošačima da se edukujemo na temu zdravlja i da imamo svjest da se trebaju pogledati nutritivne vrijednosti i sastojci prije nego što se kupi neki proizvod.

Da li je zdrava, ukusna i kvalitetna hrana dostupna većini ljudi?

To je dobro pitanje. Nisam dovoljno informisana da odgovorim tačno na ovo pitanje. Opet, mislim da se u Americi može hraniti zdravo većina ljudi, jer osnovna zdrava hrana nije preskupa. Samo što kada hoćete da se hranite zdravo i povoljno morate kuvati kod kuće, a tu kulturu nemaju svi.

Ukoliko bi neko trebao da promeni samo jednu stvar u svojoj ishrani, koji bi tvoj savet bio?

Da jede više povrća i mahunarki. Jesu li to dvije stvari? (smeh)

Da li ti neke namirnice sa ovih prostora nedostaju, a koje si to novootkrivene uvrstila u svoju svakodnevicu?

Nedostaje mi Ajvar. Znam da on nije uvjek najzdraviji ali ponekad volim da ga uvrstim. I nedostaje mi mamina kuhinja uvjek. Od kako sam se preselila jedem često avokado, mango, ljute halapeno papričice, svježu kurkumu, ljubičasti krompir, mladu soju (edamame)… to su neke namirnice koje jedem skoro svaki dan ili bar jednom sedmično a kod nas se teže nalaze.

Kako se promena sezone odražava na tvom tanjiru, i mozemo li govoriti o sezonskoj ishrani u LA-u?

Ima malih promjena između sezona ali ja to toliko ne osjetim. Recimo sada u januaru jedem rotkvice, krastavac i paradajz. Toliko sam se navikla da je sva hrana dostupna tokom cijele godine da o tome toliko ni ne razmišljam.

Share