Plezir ritual: Gabrijela Vrbetić

Buđenje s prvim zracima sunca uz jogu, doručak uz tihu muziku, ispijanje omiljenog čaja uvek u isto vreme, priprema zdravih obroka, čitanje u određenom delu stana, opuštanje uz filmsko veče ili utakmicu s društvom, topla kupka, sve su ovo rituali koji boje naše dane i čine da se osećamo sigurno i prijatno. U trenucima povećanog stresa i kriza poput ove kojoj čovečanstvo danas svedoči, psiholozi nam kažu da ako već spoljašnji svet ne možemo kontrolisati, dobro je negovati svoje dnevne rutine i rituale koji dovode do toga da se dobro osećamo i izazivaju nam prijatna osećanja. O omiljenim ritualima, biljkama sa kojima je odrasla, šumama i livadama koje poznaje kao svoj dlan, prikupljanju divljeg, samoniklog bilja i njegovoj upotrebi kako u ishrani tako i za izradu različitih biljnih tinktura i pripravaka, a pre svega o slobodi i radosti koju joj ovakav način života donosi, razgovarala sam sa Gabrijelom Vrbetić. Gabrijela je po struci agronom, članica je hrvatskog botaničkog društva i svoje znanje i ljubav prema biljkama sa zainteresovanima deli kako na mrežama na Instagram stranici Gaby’s garden, tako i na brojnim radionicama koje vodi i osmišljava tokom godine.

Kako započinješ dan?
Dan započinjem kad otvorim oči i kad sam spremna uopće suočiti se sa svime što taj dan i život donosi. Bez obzira na sve, zahvalim se što imam zdrave noge, ruke i cijelo tijelo koje mi pomaže da funkcioniram. Kad si zahvalan istovremeno u mozgu ne može biti aktivan put za anksioznost – i evo rješenja od jutra za stvoriti si realnost po svom!

Na koji način brineš o svom zdravlju i kako se uzemljuješ?
Najviše brinem na način da uvidim loše navike, bilo prehrambene ili drugog tipa (uvjerenja, emocionalne reakcije) i mijenjam ih snagom uma kroz tehnike koje sam učila kako bi si pomogla preživjeti životne situacije bez ikakvih stimulansa, alkohola i psihoaktivnih supstanci. Uzemljuje me moj osnovni dio posla kojim se bavim: branje biljaka, iskopavanje korijena, presađivanje – ma sve što ima veze sa zemljom i uzgojem hrane (agronom sam po struci i obiteljski se bavimo poljoprivredom). Tak da mi je to u krvi, zapravo!

Čemu te je rad s biljkama naučio?
Rad sa biljkama me najviše naučio da ne brinem. Kao što one ne troše živce kad će past kiša ili doći magnezij u prihrani, tako si i ja to osvjestim. Ponekad si pišem kao podsjetnike takve rečenice.

Koji je tvoj omiljeni dnevni ritual?
Uuu, omiljeni dnevni ritual mi je navečer kad sve završim, sjest uz šalicu toplog čaja kojeg pripremim od biljaka koje su mi suhe u staklenkama ili ako je vegetacija, svježe ih uberem. Primiti tu toplu šalicu i misliti na svoju sreću i ono što me veseli. Po struci si agronom, međutim tvoje znanje o biljkama dolazi i iz drugih izvora i bazirano je na šarolikom životnom iskustvu i kroz porodicu koja se generacijama bavi uzgojem hrane.

Možeš li da nam ispričaš kako se rodilo tvoje zanimanje za biljke?
Vidiš to zanimanje za biljke se izrodilo prvo kao potreba da stricu koji je mornar sakupljam tijekom ljetnih mjeseci biljke, jer je on bio na brodu. Dobila bih i nešto dolara, a kako sam bila niži razred osnovne škole i nisam imala pojma o novcu davala sam uvijek sve tati, jer sam vjerovala da on zna najbolje. Kasnije kad je došao pubertet, a ja sam voljela čitati stričeve travarske knjige, umislila sam si da sam debela (a to je ono kad sjedneš pa noga bude deblja – jasna stvar) i samo sam si brala biljke za mršavljenje. Ajme kak’ sam smršavila, a shvatila sam to tek na jednoj školskoj slici da je previše pa sam malo stala. U školi sam i prodavala čajne mješavine jačim curkama da smršave ko i ja. Kasnije se to razvilo na balzame, macerate i sve ono što jedna znatiželjna djevojka okružena livadama poželi stvoriti iz tih predivnih travčica.

Koja je po tvom mišljenju prednost upotrebe divljeg, lokalnog bilja u ishrani?
Upotreba samoniklog lokalnog bilja za prehranu i liječenje je od velike važnosti za naše trajno zdravlje, jer smo „rasli“ u istim klimatskim prilikama i našem organizmu ono više pomaže nego egzotične vrste. Praksa prikupljanja divljeg bilja i pečuraka u divljini i šumama „utkana je u naš DNK“, i čini se da se sve veći broj ljudi iznova uči i podseća kako mogu doći do hrane „besplatno“, naravno bez rizika da to bude i poslednji put.

Koji je po tvom mišljenju razlog za ovo buđenje interesovanja i popularizaciju ovih veština?
Razlog sve većem zanimanju ljudi da nauče i uberu si „besplatnu hranu“ je svakako ekonomske prirode, zbog svih promjena koje društvo donosi i nameće kao važne, a i želja za poboljšanjem kvalitete života uvođenjem zdravih navika zbog zdravstvenih tegoba i bolesti koje nas snađu kad živimo užurbano i stalno trčimo za nečim.

Uz tu popularnost, na internetu je sve veći broj ljudi koji nudi edukacije, radionice, dosta različite literature kruži internetom… Ne tako davno u našoj zemlji je došlo do masovnog trovanja kada je jedna žena greškom ubrala neke otrovne gljive koje je prodavala na lokalnoj pijaci… Kako prepoznati istinske poznavaoce, i ako se odlučimo da sami idemo u sakupljanje, kako da se pravilno pripremimo…?
Moram se nasmijati na ovo sa trovanjem gljivom jer sam i sama to doživjela i preživjela. Učila sam na faksu o gljivama kod pokojnog genija za gljive na Balkanu – profesora Romana Bošca. On je zbilja imao najbolja predavanja, toliko anegdota o otrovnim gljivama, kako su ih ljudi brali, pa mlade zelene pupavke zamjenili za pečurke jer su u mladom stadiju jako slične. No tko ima mikroskop u šumi da pogleda tip spora ako je to uvjet za raspoznavanje? Nitko, pa ni ja koja sakupljam samo one koje poznam. Važno je sam procjeniti od koga ćeš učiti o tome, to je jako važno, a najlakše je s nekim iz okolice tko sakuplja divlje bilje otići na teren i u praksi sve doživjeti. Barem ja tako učim, a preko interneta mi ne ide jer mi nedostaje baš ta praksa u stvarnosti kako bih imala sigurnost kada sam sama u prirodi. Pogotovo ako prvi put iskušavam u jelu neku meni novu biljku. To je knedla u grlu, ruski rulet, no vjerujem najviše pravoj osobi koja mi to i pokaže.

Koji su tvoji osnovni saveti za početnike i koja to biljka je bezbedna za sakupljače početnike, lako se prepoznaje i nema mnogo šanse da je zamene za neku drugu?
Osnovni savjeti za svakog početnika koji se sa svojom košaricom zaputi po divlje bilje je da sakuplja samo ono što poznaje i što je, kao što sam već rekla s nekim brao/brala. I tu nema greške. Preveliko samopouzdanje bez iskustva na terenu i bez prakse je pogubno za život, i iz toga se trovanja i dešavaju. Ne može svatko znati sve, kao što ja nisam stručnjak za dramsku umjetnost ili nešto totalno meni strano u životu.

Kako vežbati oči za prepoznavanje jestivog divljeg bilja budući da je veliki broj ljudi lišen ove veštine uzevši u obzir način života? I postoje li neke jestive, divlje biljke koje možemo pronaći i u gradovima i na neki način ih bezbedno koristiti?

Kopriva i maslačak su svakako biljke koje su lako prepoznatljive većini onih koji idu u prirodu. Kopriva će ih opeći, a maslačak svojim tipičnim rozetastim nazubljenim listom i kasnije žutim cvatom na debeloj, šupljoj stabljici će ih razveseliti, a siguran je izbor za ponijeti doma. Kako vježbati oči za prepoznavanje divljeg bilja? Što više prakse, odlazaka na livadu, u šumu sa knjigom o lokalnoj flori ili sa osobom koja je zna prepoznati. Buljiti u trave uporno i samo će se promatraču širiti znanje. Ja kad gledam po livadi sve te biljke pomislim si koliko toga je za jest dobro, a samo treba ubrati.

Ručak od lokalnog divljeg bilja je nešto o čemu često pričaš na svom profilu, i deo je programa na tvojim radionicama, a interesantno je da i sve više vrhunskih šefova u svojim kuhinjama počinje da koristi divlje bilje. Koje samonikle biljke su tvoji favoriti, kako u nutritivnom pogledu tako i u pogledu ukusa? Šta najviše voliš da pripremaš?
U gradovima, tj. vrtovima gdje gradsko stanovništvo uzgaja povrće ima dosta jestivog bilja. Baš kao i van grada naći će maslačak, koprivu, mišjakinju, tušt, kostriš i bilje koje ide u tzv. ‘mišanciju’, trputac i još pokoju, što ovisi o zemlji i sjemenu koje vjetar donese (ili preko gnojiva). Iz njih je lako pripremiti topli čaj, ljetnji hladni rinfuz ili ih blanširane ukomponirati u neku pitu.

Koja biljka te je posebno iznenadila svojim svojstvima ili neočekivanim ukusom?
Divlje biljke koje volim kod pripreme obroka na radionicama su kopriva, medvjeđi luk, broćika, hrptasti luk („luk vlašac”), sedmolist, trputac. Posebno me iznenadila broćika, njeni mladi izdanci u proljeće jer me podsjećaju na blagi okus šparoge. Najviše volim pripremati bogate krem juhe na bazi našeg batata i sezonskog povrća, u koje dodam zeleno divlje bilje i na kraju jestivo cvijeće sa biljnim krutonima, za ljepotu oku izgladnjelog polaznika radionice nakon cjelodnevnog učenja u šumi! (smeh)

Poklon paketi za kuvanje sa solima i brašnima obogaćenim ukusom divljih i samoniklih biljki mogu se naći u tvom šopu. Da li uz iste dolaze i neki predloženi recepti za upotrebu?
Trenutno uz poklon setove sa biljnim solima i brašnima nemam recepte nego samo kratki opis mojim riječima što paket predstavlja. No, sakupljam sve recepte koje pripremim za svoju knjigu o samoniklom bilju. To je proces, i ide uz sakupljanje fotografija i narodnih priča o upotrebi biljaka u prošlosti, kako bi ih primjenila u sadašnjosti.

Kako su koncipirane radionice za upoznavanje samoniklog divljeg bilja i radionice DIY tipa, da li su grupe formirane po kriterijumu predznanja i koliko često se organizuju?
Radionice „Samoniklo jestivo i ljekovito bilje” koncipirane su kao cjelodnevna mini škola u Prirodi. Predznanje polaznika nije važno, te po tome ne slažem grupe. Nekako se uvijek svaka grupa koju sam imala tako dobro posloži po svemu, sklad i dobra energija su meni prioritet, a to nam pruža prvi dio radionice koji se odvija u šumi. Šuma je najbolja učionica jer stabla emitiraju frekvenciju koja odgovara našoj frekvenciji srca – tako je pamćenje novih informacija o biljnom svijetu polazniku lakše i manje stresno nego u zatvorenoj prostoriji. Najvažniji dio svake radionice je zajednički domaći ručak, koji je prvenstveno baziran na ukomponiranom jestivom divljem bilju, domaćim namirnicama, bez mesa zbog sve većeg broja vegetarijanaca i vegana. Nakon obilnog ručka nekako polaznike motiviram mini ispitom znanja, da vidim kako su me slušali i pamtili i najboljeg nagradim poklonom koji je jedan od mojih biljnih pripravaka.

Kako se radionice razlikuju zavisno od dela godine?
Radionice DIY tipa su drugačije jer sve sami pripremamo; od biljnih napitaka do vještičjih dodataka za stvaranje dobre energije. Grupe su manje jer je i mjesto u kućici u kojoj ih održavam malo. No u nastajanju je moja kućica na brijegu iza moje, gdje ću u jednom dijelu živjeti, a u drugom imati veliku prostoriju za radionice. Zamislite dugački drveni stol, ko u Harry Potteru, kuhalo na svakoj strani, žlicice, lončići, lijevci, staklenke sa suhim biljem i začinima, alkoholima, octevima, a na drvenom zidu samo vise portreti suhih herbariziranih lokalnih livadnih ljepotica koje mame na učenje o njima. Ah! Planiram uz sve što trenutno radim otvoriti i stranicu za donacije kako bih to mogla ostvariti i u ranijoj budućnosti. Plus male drvene kućice u blizini gdje ćete moći prenoćiti, a u kućici samo krevet, kupaona i staklena stijena sa pogledom u šumu. Koji zen i antistres projekt!

Kakva je to kafa od korena maslačka?
Kava tj. kavovina od korijena maslačka je jedan zdrav i ukusan topli napitak sa orašastom aromom i blago gorkim okusom. Prednost je što ne sadrži stimulans kofein – pa je kasnopopodnevni i večernji rad duži i produktivniji ako ti od previše kofeina lupa srce kao meni. Namijenjena je svima koji jako vole kavu ili ne mogu bez nje zamisliti dan, te svima koji vole isprobati nešto novo i pojačati detoks učinak (potiče metabolizam, rad jetre i čišćenje cijelog organizma).

Kakve sve proizvode možemo naći u tvom šopu, kome su namenjeni i kako su nastale recepture?
U mojem web dućanu (shopu) nalaze se biljni pripravci koje sam pripremila od ljekovitog i jestivog divljeg bilja, ubranog na livadama i šumama mojeg rodnog grada Jastrebarskog i mojeg sela Malunja. Tinkture, balzami, macerati, eliksiri, biljni sokovi, sirupi, alati za kađenje prostora (smudge štapići, biljne baklje), paketi raznih namjena i sadržaja i radionice kao poklon za neku dragu osobu koja voli biljke u svakom smislu – sve su to proizvodi u mojem shopu. Svi pripravci nastali su po receptima pripreme biljnih pripravaka, prema ljudima koji se bave istim poslovima (većinom stranci), prema knjigama, a neke sam izmjenila i sama smislila jer kad se žena bavi svojom iskonskom vještinom- biljem – znanje samo dolazi, kreativnost raste i stvari se same stvaraju u njenim vještim rukama. Svi proizvodi namijenjeni su ljubiteljima biljaka i prirode, zdravog i svjesnog načina života, onima koji si žele pomoći uvođenjem novih i zdravijih navika u svoj život, onima koji vole suptilne i duhovne moći biljaka, onima koji vjeruju da ih biljke mogu iscjeliti i vratiti u stanje trajnog fizičkog, psihičkog i duhovnog zdravlja. Živjeti kao stari narodi na našoj planeti sa vještinama koje nam omogućuju preživljavanje, slobodu i veću sreću svakog dana.

Preporuči nam neku čajnu mešavinu ili samoniklu biljku koju bi bilo dobro uključiti u svakodnevnu ishranu?
Za svakodnevni recimo večernji ritual koji i sama volim, preporučila bih čajnu mješavinu biljaka za opuštanje, a za svakodnevnu prehranu preporučila bih koprivu također iz vlastitog iskustva, fina je u pitama, u kruščićima, krem juhi, pestu. Kad krenete u recepte i kuhanje htjet ćete isprobavati sve više i više.

Koja je tvoja omiljena „hrana“ za duh/telo/um?
Moja omiljena hrana za duh, tijelo i um je svježa biljka, koju uberem i odmah svježu pogrickam. Vjerujem da u takvom stanju, netom ubrana u Prirodi, ima visoku energiju i frekvenciju koja time utječe na moju energiju, frekvenciju, podiže mi raspoloženje i zapravo stvara nevidljivi štit od svih negativnih energija. Na taj način duh i um budu zadovoljeni što se direktno manifestira na fizičkom tijelu: blistava koža, zdrava probava i sreća zbog svega toga.

Na koji način se nosiš sa lošim raspoloženjem, tugom i strahovima?
Kad sam tužna ili ljuta pobjegnem, a ponekad izletim ujutro iz kuće, ponekad ne počešljam ni kosu koja je duga, i odem iza kuće na livadu promatrati biljke kako one žive. Razgovaram s njima. Iako vam se to možda čini ludo, no vjerujem da vas ima još takvih koji čitate ovaj tekst sad, i tad uvidim kako moja ljutnja nestaje i tuga se otopi. Uzmem trputac i grickam ga, umivam se u rosi sa biljaka i tako podižem svoju vibraciju i ulazim u emocije sa višim frekvencijama. Važno je ne biti lijen u tim stanjima koja su neugodna jer mogu proći u teža emotivna stanja.

Preporuči nam dobru knjigu/pesmu/film/seriju/podkast/newsleter/blog?
Za kraj preporučam vam knjigu Mala prodavnica otrova koja govori o maloj apoteci u Londonu i njegovoj vlasnici koja je malo promjenila klijentelu. Za mene najdraža knjiga je Žene koje trče s vukovima.

Share