Pisci preporučuju omiljene književne naslove: Đorđe Simić

Ovog ponedeljka u rubrici Pisci preporučuju u gostima nam je Đorđe Simić, pesnik i glavni urednik portala Bludni stih na kojem svakog meseca obljavljuje izbor regionalne ljubavne poezije u formi elektronskog zbornika.

Đorđe je autor zbirke pesama “Pitomi vulkan” (Nova poetika, 2020.) i nedavno objavljene “Bili smo dobri momci” (Prometej, Reka biblioteka, 2022.) čija promocija je najavljena za 12. oktobar u KC Grad u Beogradu i 15. oktobar u knjižari Zenit Books u Novom Sadu.

Neizmerno me raduje činjenice da se poezija danas mnogo više čita nego što je to bio slučaj pre samo par godina, te bih ovom prilikom voleo da se osvrnem na neke od naslova koji su izašli iz štampe tokom ove godine. Verujem da su neka od ovih imena već dobro poznata publici koja prati našu pesničku scenu, ali ukoliko se još niste susreli sa njima, ovim preporukama ću pokušati da vam predstavim, u par redova, zbirke u kojima sam ja najviše uživao.

Milica Špadijer, Novo groblje (Beograd, Kontrast izdavaštvo, 2022.)

Pesnički izraz Milice Špadijer prepoznatljiv je od prve stranice njene nove knjige koja, kao što to i sama autorka navodi u jednom intervju – vodi dijalog sa životom, iako je smrt jedan od čestih motiva, ona zapravo slavi vaskrsenje. Kao što je to činila sa svojom prvom zbirkom ”Šar-planina”, Milica Špadijer nas pušta da zavirimo u njen intiman svet u kom smo svedoci mirenja sa životom do kojeg se dolazi kroz mirenje sa smrću.

Ukoliko još niste, obavezno pročitajte i njenu prvu zbirku “Šar-planina” koja, poput ove knjige, potvrđuje da je Milica Špadijer jedna od najautentičnijih savremenih pesnikinja u regionu.


PARFEM

Moj omiljeni parfem miriše na smrt
na bolnicu
Bar i Uskrs
na izdaju

Svi ostali koje sam nosila posle
mirišu na život
u kojem nje više nije bilo

Ognjen Obradović – Uslovi korišćenja (Beograd, Raštan izdavaštvo, 2022.)

Objavljivanjem svoje druge zbirke “Uslovi korišćenja” pesnik Ognjen Obradović, na veoma vešt način, publici je uspeo da predstavi poeziju koja koketira sa brendovima, grafitima i mimovima sa kojima smo svakodnevno u kontaktu. Ognjen duhovito dekonstruiše marketinški jezik i tera nas da preispitujemo paradoks sveta u kojem živimo, ne skrivajući da je i on, u izvesnoj meri, žrtva konzumerizma. Uostalom, zar nismo to svi?

Sigurno je da ova zbirka neće uspeti da vas natera da sledeći put se malo duže zadržite na ekranu na kom su izlistani uslovi korišćenja, ali će vam više puta izmamiti osmeh i podsetiti vas da ne moramo konstantno pokušavati da postanemo najbolja verzije sebe.

ANDADASI

evo, reći ću ti u čemu je stvar:

u igračkama koje nisam dobio

u neispravnoj kaseti male sirene,

nepopravljivo nemoj – u piratskoj

kopiji detinjstva, u kojoj se toliko toga

moralo domaštati, u nedostižnim

patikama, što su me vodile negde

andadasi, u iskoračenjima iz očekivanih,

predvidljivih slasti. zato me ni ovaj rastanak

ne plaši. odavno sam naučio da u svoje kofere

prilježno pakujem odsustva, da čekam

da uskraćenosti donesu inflaciju

reči, slika, stihova, naučio

da putujem najdalje

sa odbijenim vizama.

Milica Mitić – Zabranjeno kupanje u zoni pograničnog prelaza (Beograd, Prometej/Reka biblioteka, 2022.)

Ovog leta, istovremeno sa mojom drugom zbirkom, objavljena je i knjiga koja nosi naslov “Zabranjeno kupanje u zoni pograničnog prelaza” u okviru edicije Reka biblioteka. Stihovi Milice Mitić nose miris Dunava i kriju šum vode na stranicama koje su dodatno ulepšale ilustracije talentovane Sonje Bajić koja je zaslužna za vizuelni identitet ove edicije.

Ovo je još jedna izuzetna zbirka o sazrevanju, rađanju i umiranju koju bi trebalo da svako pročita. Kraj reke – ukoliko ste u mogućnosti.

NEMA RAĐANJA, NEMA UMIRANJA

znam
nastavljaš se kroz mene
ovo su tvoje oči
i podočnjaci
bore oko nosa takođe
i tvoje šake
isto nam se šire u korenu kod palca

ali kako sa svojim šakama
da popijem kafu na obali
i razgovaram o politici i vetrovima

Marija Marković – Žene koje nisu videle more (Banja Luka, Književna Zadruga, 2022.)


Marija Marković je svoju prvu zbirku poezije dobila kao nagradu nakon pobede na konkursu koji je organizovala tek osnovna izdavačka kuća Književna Zadruga. Jednom prilikom sam napisao za ovu zbirku da je to knjiga koju bih, da mogu, svima čitao naglas i poklanjao, a to i u ovom trenutku mislim. Ogoljena, hrabra i britka poezija. Biću bezobrazan pa ću citirati i divnog Bojana Krivokapića koji je na njenim koricama napisao da je zbirka “Žene koje nisu videle more” knjiga koja te prigrli, zagolica i uštine.

Nažalost, do primerka ove zbirke nije lako doći putem knjižara, ali ukoliko se potrudite da je držite u svojim rukama – nećete se pokajati. Istakao bih da je Marija Marković i pobednica ovogodišnjeg konkursa za prozni rukopis koji je organizovala izdavačka kuća Raštan, a već sad mogu da tvrdim da je i ime o čijem talentu će se tek pisati.

MONPARNAS

nikada neću zaboraviti

kako smo lutale ulicama

četrnaestog arondismana

i slučajno otkrile grob

Simon i Žan Pola

kada si rekla: šteta,

takve tragedije se retko dese

korito Sene

koje si presekla pogledom,

i pukotine po bokovima

mlečne reke ulivene

u tvoj stid

neću zaboraviti

kako si mi šapatom

pomerila šiške

i da sam pomislila:

zar ne bismo ovako

mogle i kod nas?

Share