Ovog ponedeljka u rubriku Pisci preporučuju stiže nam Dino Pešut, dramaturg, dramatičar i romanopisac, autor romana Tatin sin.
Dino Pešut rođen je u Sisku 1990. godine. Diplomirao je dramaturgiju pri Akademiji dramske umetnosti u Zagrebu. Drame su mu postavljane u mnogim kazalištima u Hrvatskoj i inostranstvu Dobitnik je nagrade Marin Držić Ministarstva kulture za drame: L.U.Z.E.R.I., (Pret)posljednja panda ili statika, Veliki hotel Bezdan, Stela, poplava, Olympia Stadion i Granatiranje. Osvojio je nagrade Deutschen Jugentheaterpreis kao nagradu Heartefakt fondacije za najbolji savremeni socijalno angažovani tekst. Polaznik je rezidencijalnog programa za nove dramatičare u pozorištu Royal Court u Londonu. Drame su mu prevedene na engleski, nemački, francuski i poljski jezik. Svoj prvi roman Poderana koljena objavio je 2018.
DUBRAVKA UGREŠIĆ: AMERIČKI FIKCIONAR
Nakon što sam pročitao vijest da je Dubravka Ugrešić umrla, umjesto da napišem neki post na društvenim mrežama, otišao sam po police s knjigama. Ugrešić je jedina autorica čiji sam cijeli opus nagurao u prilično skromnu biblioteku (k vragu i s malim stanovima). Američki fikcionar je autoričina prva zbirka eseja, zapravo kraćih kolumnističkih tekstova u kojima bilježi svoj boravak na stipendiji u SAD-u ranih devedesetih dok se negdje drugdje raspada zemlja u kojoj je rođena. Kao u uvijek, uporno, autorica zapisuje, bilježi, puni intimni muzej svakodnevice u vremenu velikih promjena, uočava paradokse i paralelizme dva svijeta, onog u kojem se našla i onog kojeg je netom napustila. I naravno, kao i u svakoj od narednih knjiga, uz oštricu humora, točno i precizno dijagnosticira i kao da skalpelom secira sebe, društvo i svijet u širokom potezu. Knjiga, koja iako smještena u uzak vremenski i prostorni okvir, prolazi test vremena i traži ponovno čitanje, možda da ponovno uspostavimo povijest bolesti, potražimo drugo mišljenje.
TONY KUSHNER, ANĐELI U AMERICI
Dramaturzima se rijetko ostvaruju želje što se tiče njihovog praktičnog rada u kazalištu, kao glumcima s druge strane rampe. Ipak, kao da mi se ove godina osmjehnula sreća s dramom Anđeli u Americi američkog dramatičara Tonya Kushnera.
Dramu Anđeli u Americi svakako treba čitati jer je književno iskustvo, remek djelo i kanon kasnog dvadesetog stoljeća. Na otprilike 400 stranica, u dva dijela i nekih osam činova, nagurani u jednu zimu 85./86., Kushner bilježi zaista jedinstven trenutak svijeta koji se raspada, epidemiju koja kreće u punom jeku, suvremenu apokalipsu. Ipak, iako su opkoljeni rajem koji se mrvi i ideologijama koje nestaju, ljudi koji se nađu na zemlji, usprkos svakoj smrti, traže još života.
RACHEL CUSK Tlocrt, Oris, Lovorike
Ako mogu preporučiti jednu knjigu koju treba čitati preko ljeta, neka budu ove tri. Rachel Cusk ispisuje trilogiju o ženi na raskrižju, uvijek na putu, u poziciji slušatelja, osobi kojoj se svijet i život događa, makar se ponekad i popišao u njenoj blizini. Cusk je duhovita, šarmantna pripovjedačica izvanrednog stila i oštrog promatračkog oka koji klizi prostorom kao kamera, kao pomalo distancirani pogled psihoterapeuta. Pratimo je od Grčke i tečaja pisanja, preko Londona do jednog manjeg književnog festivala, fragment života kakvog još nikad nisam pročitao.
Wislawa Szymborska: Svijet koji nije od ovoga svijeta
Symborskine pjesme čine ono što čini svako remek djelo. Sasvim malene svakodnevne stvari se učine kao da ih vidimo po prvi puta. Odjednom uviđamo mrave, susrete, rastanke, mimoilaženje, nedolske u gradove i one koji nas ne vole. Čitanje poezije na plaži će vam se možda učiniti pretencioznim, ali čitanje Szymborske će vas učiniti boljim ljudima. Pjesme je u ovom izboru prevela Đurđica Čilić. Njena zbirka kratkih priča Fafarikul isto ima moju bezrezervnu preporuku.
MAGDALENA BLAŽEVIĆ: U kasno ljeto
Ovo je kratki roman koji me ostavio bez riječi, i ako bih mogao ga, volio bih ga tako preporučiti, u tišini, i empatiji. Vjerujte mi, pročitajte U kasno ljeto Magdalene Blažević, ovogodišnju dobitnicu Tportalove nagrade za roman godine.
