Mirisi i boje leta – Lavanda

Koja je vaša prva asocijacija na lavandu? Leto, more, nepregledna ljubičasta polja Provanse, bakin ormar, duge opuštajuće kupke, eterična ulja koja u sebi nose mir. Lavanda je biljka koja je oduvek jedna od omiljenih letnjih cvetnica, kako zbog svog izgleda i mirisa, tako i zbog brojnih dobrobiti koje joj možemo pripisati.

Piše: Nataša Bucic

Ostaci njenih eteričnih ulja pronađeni su još u starom Egiptu – u Tatutankamonovoj grobnici, kao i na platnu kojim su obavijane mumije. Rimljani su u svojim opuštajućim ritualima kupanja koristili cvet lavande kako bi se opustili i namirisali. Odatle potiče i njen naziv, od reči lavare, koja u prevodu znači prati.

Cvetovi lavande se koriste u različite medicinske svrhe, a najviše za opuštanje. Stari jevereji su dodavali lavandinu vodicu i eterično ulje u hranu, zbog njenog smirujućeg uticaja na sistem organa za varenje. Francuska je bila prva zemlja koja je započela sa namenskim uzgojem lavande i do dana današnjeg ona prednjači u tome. Lavandina eterična ulja koriste se za proizvodnju parfema i  kolonjske vode, a jeftinije eterično ulje hibridne lavande se koristi za proizvodnju sapuna. Lavanda smanjuje psihičku napetost, pomaže kod neuralgije i migrena, smanjuje grčeve i pomaže u zarastanju rana.

Lavanda je višegodišnja biljka koja raste u vidu polu-loptastog žbuna i dolazi iz porodice Lamiaceae. Osim u mediteranskom području može se uspešno gajiti i u kontinentalnim krajevima, na nadmorskim visinama do 1200m. Prva lavanda uspeva do nadmorske visine od 1700m, širokolisna do 700m, a hibridna od u rasponu od 700-1000m nadmorske visine. Njen životni vek je do 30 godina. Koren je drvenast, račvast i duboko prodire u zemlju, a stabljika kratka, debela i drvenasta. Prava lavanda doseže visinu od 60cm, dok hibridne sorte obično budu nešto više. Cvetne grane su jednostavne, u proseku visoke oko 40cm. Listovi su naizmenični, uski, sivo-zelenkaste boje, sa donje strane dlakavi. Cvetovi su plavičasto-ljubičaste boje i imaju jak, prepoznatljiv miris koji potiče od nagomilanog eteričnog ulja. Eterično ulje se dobija destilacijom cveta lavande. Ono se nakuplja u žlezdama koje su smeštene u same cvetne čašice i njegovi glavni sastojci su linalilacetat i linalol.

U pogledu kvaliteta zemljišta lavanda nije preterano zahtevna, čak je veoma ekonomična i sve češće se uzgaja plantažno. Uspeva na plitkim i siromašnim podlogama. Hibridne lavande su nešto zahtevnije i najviše im prijaju plodna zemljišta sa dobro izbalansiranim vodno-vazdušnim režimom. Glinovita, teška i nepropusna zemljišta ne prijaju ni jednoj vrsti lavande. Ona je odlična ispaša za pčele. Lavanda posejana iz semena klija veoma dugo – do dva meseca. Biljka u početku raste veoma sporo, ali cvetna stabljika se može pojaviti već u prvoj godini, dok u drugoj godini vegetacija kreće tek sa porastom temperature. U trećoj godini lavanda ulazi u pun rod. Prava lavanda počinje sa cvetanjem u junu, dok hibridna kreće nešto kasnije u zavisnosti od vremenskih prilika.

Lavnada je termofilna biljka kojoj su za stvaranje eteričnog ulja potrebni toplota, dosta svetlosti i sunca. Topli položaji zaklonjeni od vetra su idealni za njen uzgoj. Sadi se u redove u pravcu sever-jug, na rastojanju od 100cm, sa razmakom između biljaka od 50cm. Biljka koja je u stanju mirovanja dobro podnosi niske temperature (I do -20C), ali može stradati od kasnih prolećnih mrazeva. Lavanda odlično podnosi sušu, izuzev početne faze rasta – tada joj je potrebno obilnije zalivanje.

Lavanda na jednom mestu može ostati 15-20 godina. Njena osnovna nega sastoji se u orezivanju biljaka krajem maja na visinu 8-10cm kako bi se oblikovao gusto zbijen žbun. Biljka se u drugoj polovini godine takođe orezuje na visinu 15-18cm i nakon toga nema više potrebe za oblikovanjem krošnje. Pre početka vegetacije potrebno je ukloniti korov. Za lavandu se može reći da je ekološka biljka zato što ne zahteva nikakvu hemijsku zaštitu i dobro uspeva bez mineralnih đubriva.

Postoji oko 49 vrsta lavande od kojih se najviše uzgajaju četiri vrste – prava lavanda (Lavandula officinalis, Lavanda angustifolia), širokolisna lavanda (Lavanda latifolia), španska lavanda (Lavanda stoechas) i lavandini (Lavandula x hybrida).

Stanište prave lavande je u južnoj Francuskoj, u brdima Provanse na nadmorskoj visini do 1500m. Ona predstavlja izvornu vrstu čijim su ukrštanjem nastale podvrste i hibridi lavande. Listovi su uski, naspramno postavljeni, sivkasto-zelene boje. Grane se ne granaju – jednostavne su. Veoma je cenjena (uz širokolisnu lavandu), zbog specifičnog sastava eteričnog ulja. Slatkastog je mirisa i zimi može podneti izrazito niske temperature (do -25C).

Širokolisna lavanda je jak, aromatičan grm, zelenih listova. Cvetovi su svetlo ljubičaste boje. Cveta u periodu od juna do septembra. To je biljka koja naseljava oblast Sredozemnog mora, Španiju i Francusku i kojoj generalno najviše prija maritimna klima.

Španska lavanda cveta od maja meseca, drugi talas cvetanja je u junu, a završni u kasno leto ili jesen. Ima izrazito atraktivan cvet tamnoplave boje. Izdržljiva je, voli sunčane položaje sa dobro dreniranim zemljištem. Pogodna je za plantažnu sadnju. Stabljike su uspravne i razgranate. Podnosi temperature i do -29C.

Lavandin je po svom poreklu hibrid koji je nastao ukrštanjem prave i širokolisne lavande. Dobro uspeva u našim krajevima i prilagođen je rastu na nižim nadmorskim visinama. Daje do tri puta više etarskog ulja. Lavandu karakteriše slatkasto-cvetni miris, dok lavandin ima jak biljni miris sa kamforastim podtonom. Cveta u period jul – avgust. Nije osetljiv na tip zemljišta, dobro podnosi sušu, jedino što zahteva jeste dosta svetlosti.

Ako uzmemo u obzir da lavanda voli sunce, možemo je saditi sa biljkama koje imaju slične stanišne zahteve. Dobro se slaže sa ružama. Treba izbegavati senovita mesta okružena drvećem i žbunjem. Dobro se slaže sa cvetnicama jarkih boja. Lavanda se može saditi u proleće ili jesen. Za jesenju sadnju u kontinentalnim oblastima važno je obezbediti jače i veće sadnice, kako bi što lakše prezimele. Za prolećnu sadnju se preporučuje maj – iskopati rupu dubine oko 20cm u koju dodajemo kompost ili treset. Potrebno je redovno uklanjati korov, naročito u prvoj godini.

Istina je da je lavanda nešto otpornija kad su u pitanju napadi štetočina i bolesti. Najčešće se javlja pegavost lišća lavande, kao i trulež korena. Ove bolesti se najefikasnije suzbijaju preventivnim tretiranjem fungicidima.

Kako bi što uspešnije lavandu uzgajali u saksiji ili žardinjeri potrebno je da prečnik posude bude 30-40cm. Zalivanje treba u ovom slučaju da bude redovno. Preko zime je neophodno biljku skloniti na neko zaklonjeno mesto (plastenik ili staklenik).

I za kraj, evo jednog recepta za pripremu kupke koja opušta i popravlja raspoloženje – potrebno je u 1dcl mleka dodati 4-6 kapi etarskog ulja. Pre spavanja napunite kadu toplom vodom i dodajte mešavinu mleka i eteričnog ulja lavande. Ostanite u kadi dvadesetak minuta. Kupku primenjivati četiri puta sedmično.

Lavanda simbolizuje gracioznost, eleganciju i ženstvenost. Veruje se da njeno prisustvo u domu privlači mir i harmoniju, ali i novac. Ona dezinfikuje i osvežava prostor, odbija insekte kao što su moljci i komarci.

Mnogo je razloga za uzgajanje lavande i svaki od njih je dovoljan da krenemo u ovu plavičastu i mirisnu letnju avanturu. Uživajte u letu i mirisu lavande!

Share