„Znaš, bili smo u onom kafiću iz filma Amélie i i sjedjeli baš na istom mjestu gdje i likovi iz filma…“ počinje drug priču o nedavnom putovanju u Pariz. Onda se sjetim razočaranja koje je uslijedilo kada sam prilikom svoje posjete Parizu shvatila da to uopšte nije onaj romantični grad koji nam filmski režiseri decenijama serviraju.
Livia © Chamelle Photography
Koliko puta se vama dogodilo da gledate neki film, seriju, muzički spot ili čitate knjigu i poželite da se nađete na mjestu iz tog djela? Nebrojeno mnogo, uvjerena sam. Turizam baziran na popularnoj kulturi u svijetu nije ništa novo, dok je kod nas tek u nastanku čemu su najviše doprinijeli Game of Trones serijal, koji je doveo horde svojih obožavaoca u Dubrovnik, potom film Casino Royale koji je djelimično sniman u Crnoj Gori i sl.
Ovo je tek mali dio turističkih destinacija koji su svjetsku slavu stekle (u potpunosti ili djelimično) zahvaljujući pop-kulturi. Na primjer, Harry Potter serijal je odgovoran za procvat turizma u pojedinim djelovima Ujedinjenog Kraljevstva.
To su na vrijeme uočili pravi ljudi, tako da trenutno postoje razne turističke ture koje omogućavaju fanovima da uživaju u prelijepom pejzažu dok se voze Hogwarts Expressom, okuse magične napitke ili čak nakratko pohađaju nastavu u omiljenoj školi za čarobnjake.
Iako je snimanje Twilight sage odavno završeno, interesovanje turista za Forks, mjesto u Vašingtonu gdje se snimanje odvijalo, ne jenjava. Štaviše, broj turista koji su od posjetili ovo mjesto uvećao se za oko 800% u odnosu na broj prije početka snimanja.
Iako animirani film, Frozen je inspirisao ogroman broj ljudi da posjete Bergen u Norveškoj i uvjere se u prirodne ljepote ove nordijske zemlje.
Spisak se nastavlja i dalje: Novi Zeland (Lord of the Rings), Petra (Indiana Jones and the Last Crusade), Istanbul (brojne turske serije), potom filmski studiji širom SAD-a…
Kako se popularna kultura ne sastoji samo iz filmskih i televizijskih ostvarenja, važno je pomenuti i zamak grofa Drakule u Rumuniji (iako je iz više navrata dokazano da Drakula nikada nije ni kročio u čuveni Bran zamak, no to izgleda da ne smeta turistima da nastave sa posjetama), jezero Loh Nes postojbina mitskog čudovišta iz jezera, mjesta koja su u nekoj vezi sa životom ili smrću slavnih ličnosti, ali i fenomen korejske pop muzike koji osim fanova privlači i brojne naučne istraživače koji nastoje da objasne ovaj fenomen.
Jedan od primjera koji fascinira jeste i Japan koji je svoj turizam praktično bazirao na pop-kulturi. Japanska moda, estetika, video igrice, anime neke su od glavnih ponuda na turističkim sajtovima Japana.
Način na koji turisti u krajnjoj liniji dožive ova mjesta obojen je ličnim očekivanjima, ponekad prilično nerealnim. Stanja kojima nekada podliježu usred svojih posjeta tema su određenih oblasti psihologije. Tako su Japanci često žrtve Pariskog sindroma koji se manifestuje nervnim slomom koji nastaje kada se sudare pariska realnost sa njihovim nerealnim očekivanjima. Sa druge strane, Stendalov sindrom karakteriše pretjerano ushićenje nekim mjestom. Tahikardija, znojenje, euforija, gubljenje osjećaja za orjentaciju samo su neki od propratnih simptoma.
Na prvi pogled, veza popularne kulture i turizma ima samo benefite. Pozitivan uticaj na ekonomiju države, nova radna mjesta, ulaganja u različite sfere, eksponiranje nedovoljno poznatih mjesta širokom auditorijumu… Sa druge strane, ovaj fenomen je jasan pokazatelj koliko je kultura konzumerizma daleko otišla. Ostaje pitanje, kako smo došli do momenta u kojem je ljudska populacija dopustila diktaturu kapitalističkih magova u nečemu što bi trebalo da je stvar ličnog izbora?
