Toskana. Srce Italije, jedno od najljepših postojećih pejzaža. Raj za ljubitelje dobre hrane, vina, sireva, maslinovog ulja. Idealna za beskonačne vožnje autom uz zalazak sunca. Tjedan dana je zaista malo za pravu uživanciju, ali svakako dovoljno da okusite jedan od najprepoznatljivijih djelova prekrasne Italije.
Tekst i fotografije: Edita Šimić @kuzivancija
San Gimignano
GELATERIA DEL DONDOLI
Pitoreskno selo. Toliko šarmantno da ne poželite ići dalje. Kao da je sve po što ste došli tu. Po sladoled sigurno! Nema vodiča u kojem nije naveden, nema posjetitelja koji ga nije probao. Originalni, bogati, puni, kreativni okusi krase izlog ove gelaterie te su doživjeli svjetsku slavu. Iako redovito pohitam za čokoladom, jer mi je naprosto najdraža, ovog puta sam odabrala pistachio. Palac gore!
BEL SOGGIORNO
U sklopu istoimenog hotela, nalazi se restoran sa predivnim pogledom na toskanski pejzaž. Išli smo za vrijeme ručka, tako da smo bez problema pronašli stol, ali prethodna rezervacija je svakako preporučljiva. Već petu generaciju, ovaj restoran donosi klasične, tradicionalne okuse toskanskog kraja te su najprepoznatljiviji po svojim jelima sa grilla. Svakako probajte i bijelo vino “Vernacia di San Gimignano”.
Pisa
Naravno da je Pisa bila na listi i naravno da smo se fotkali kako guramo toranj. Iako je grad o kojem ćete čuti najmanje komplimenata i vjerovatno se u njemu najkraće zadržati, ipak gledati u toranj i ispijati uvijek dobar talijanski espresso je dovoljan razlog da ga ne zaobiđete. Imali smo doslovno četiri preporuke za restorane, od toga je pola otpalo na sendviče. Panineria L’Ostellino poslužuje talijanske salame, sireve, povrće i odličan panini kruh! Svi uvjeti za dobar sendvič i utaživanje gladi dok nastavljamo prema sljedećoj postaji su zadovoljeni.
Lucca
Mnogi su mi rekli, a evo i ja potvrđujem da je Lucca najljepša. Toliko čarobna da imate osjećaj da ste ušli u predivno naslikanu sliku. Vrijeme kao da je stalo, a vi ste na setu nekog romantičnog talijanskog filma u kojem glavnu ulogu igra Sophia Loren i to u točkastoj haljini ispod koljena. Obavezno iznajmite bicikl, provozajte se ulicama, samo upijajte i uživajte.
Naišla sam na predivan dućan posuđa – Mamma Ro, te nas je gospođa koja tamo radi uputila gdje da večeramo. Tako smo završili u Osterii Baralla. Tradicionala jela, sezonske namirnice i vinska lista bogata lokalnim vinima je sve što vam treba za završetak dana u predivnoj Lucci.
Pistoia
Padala je kiša, tako da smo se spontano zaputili u gradić Pistoia. Naišli smo na šarmantnu osteriu La BotteGaia. Sasvim neočekivano pojeli smo izvrsnu tjesteninu i popili tako dobar espresso! Možda i najbolji do tada u Italiji. Svakako probajte i nagrađivanu selekciju talijanskih sireva. Odlično mjesto za pobjeći od turista i uživati u talijanskom ručku.
Lastra a Signa
U ovo malo selo, u blizini Firenze smo došli na preporuku jedne moje čitateljice koja nas je savjetovala da u trattorii Antica Trattoria Sanesi probamo fiorentinski T-bone steak. Malo veća konoba bez glazbe, bijeli stolnjaci, drveni stolovi i stolice. Čuje se samo talijansko glasno gestikuliranje i noževi i vilice. Domaći ravioli. Vino kuće. Tiramisu. Sve sam rekla.
Firenza
Stara. Povijesna. Nova. Moderna. Bogata. Lijepa. Krcata turistima. Čitajući portale, blogove i vodiče naići ćete na more preporuka. Šetajući ulicama imate osjećaj da teško možete pogriješiti. Ipak, odlučili smo se poslušati našu domaćicu i večerati u restoranu Il Magazzino koji je najpoznatiji po talijanskom specijalitetu “lampredotto” karakterističnom za Firenzu. Radi se o četvrtom kravljem želucu. Iako se često poslužuje u sendviču te jako podsjeća na tripice, odlučili smo se za tradicionalnu verziju. Osteria je u vlasništvu bračnog para koji će se u svakom trenutku potruditi da se osjećate kao kod kuće.
Svakako nemojte napustiti Firenzu da ne pojedete kolač u poznatom talijanskom cafe-u Gilli na Piazzi della Repubblica. Otvoren davne 1733. godine, starinskog dekora, prostrane terase i dan danas okuplja mnoga poznata lica. Pravo mjesto za uživanje u bilu grada.
Fattorii San Michele a Torri
Nisam najveća poznavateljica vina. Zapravo moj jedini kriterij je sviđa mi se ili ne. Posjet jednoj od vinarija za vrijeme boravka u Toskani je svakako bio u planu. Zamolili smo našu domaćicu, kod koje smo odsjeli, da nam preporuči gdje bismo mogli otići na degustaciju i tako završili tri brda dalje od malog sela Romola gdje smo bili smješteni, u Fattorii San Michele a Torri. Nekada dvorac, danas farma, ovo je prava pitoreskna slika Toskane. Kada sam doznala da je cijeli proces na farmi 100% organski moj fokus se u potpunosti promijenio i vina su pala u drugi plan. Osim što imaju životinje, sami sade pšenicu, leću, orzo, grah te druge žitarice i mahunarke kojima ih zatim i hrane. Rade vlastiti kruh, povrće, tjesteninu, med i maslinovo ulje – savršeni, prirodni krug ophođenja prema onome što jedemo i pijemo. Priroda u punom svom sjaju! Maslinovo ulje je apsolutno savršenstvo! Proizvedeno je po strogim “Laudemio” načelima i pravilima. To predstavlja najveću ekspresiju maslinovog ulja – intenzivne i sjajne zelene boje, s izraženim mirisima pokošene trave i artičoka, vrlo intenzivnog i obično ljutog okusa. Od srca preporučam da iz prve ruke osjetite prirodu na djelu!
