Potraga za sobom, za onim unutrašnjim „ja“, jedna je od najuzbudljivijih životnih misija. Svjedoci smo različitih načina kojima se ljudi služe da proniknu u suštinu svog bića, a jedan od tih načina su i putovanja. Putovanja u svrhu samootkrovenja veoma su popularna u poslednje vrijeme, prvenstveno zahvaljujući globalnoj popularnosti holivudskih hitova poput Eat, Pray, Love, Wild i sličnih. Upravo zbog ovakvih, u dobroj mjeri nerealnih prikaza, često smo skloni da veoma površno gledamo na blagodeti koje putovanja mogu imati na naš um i tijelo.

Kako zapravo sve počinje? Kada uzmemo u obzir svijet u kojem živimo i uticaje kojima smo svakodnevno podložni, ne možemo da se ne zapitamo „A gdje sam zapravo tu ja?“ i „Šta ja u stvari želim?“. I zaista, kada stavimo na papir sve naše želje, planove i stremljenja, uviđamo koliko zaista nas samih ima u njima, a koliko su to projekcije naše okoline, počevši od porodice, partnera, prijatelja. Ne želeći da razočaramo osobe iz sopstvenog okruženja, služeći se linijom manjeg otpora gubimo sebe. U trenucima kada postanemo svjesni ovoga, odlazak na putovanje može biti i te kako koristan, na prvom mjestu jer nema više te okoline čije standarde se očekuje da ispunimo. Sigurna sam da svi poznajemo onu osobu koja se nakon svojih putešestvija promijenila do neprepoznatljivosti i usvojila određene principe, navike i razmišljanja koja su je dovela do ispunjenijeg i srećnijeg života.

Drugi značajan momenat je onaj kada na putovanju otkrijemo jedan potpuno novi svijet, toliko različit od onog na koji smo navikli i drugačiji od svega što smo mogli da zamislimo. Upravo tada, naš um se otvara, uviđajući različitost koja postoji na jednom malom prostoru kao što je naša planeta. U tome je ljepota, počinjemo cijeniti stvari koje smo uzimali zdravo za gotovo, otkrivati nove i podsticati sopstvenu kreativnost. Kada se jednom nađemo na prostoru koji njeguje drugačije vrijednosti i u okruženju koje ima drugačija očekivanja, dolazimo do saznanja da je zaista sve relativno i da se na kraju sve svodi na to da je najbolje slušati samog sebe. Ovakav stav u životu može biti od velike koristi.

Naime, naši sopstveni problemi, radosti i izazovi samo su naši i sigurna sam da ni za koga, pa čak ni za nama najbliže osobe, ne predstavljaju isto što i za nas. U svijetu od sedam milijardi ljudi, tek smo jedan djelić, iako smo u sopstvenom mikrosvijetu mnogo više. Kada tako posmatramo, postajemo svjesni koliko smo zapravo mali i da je puno korisnije energiju usmjeriti na ljubav, njegovanje međuljudskih odnosa, učenje novih stvari i upoznavanje zanimljivih osoba. Tako ono što je zaista bitno i što nas usrećuje postaje dio našeg života, dok negativnost radi sopstvenog dobra treba ostaviti po strani. Poenta je da treba sebi dati šansu da izađete iz društveno nametnutih okvira.

Potrebno je istražiti sebe i razviti svoje potencijale. Pa i da na kraju shvatite da vam više odgovara život u zoni komfora, to je u redu, sve dok ste probali živjeti drugačije.