Digitalni nomadizam je životni stil koji je veoma popularan u poslednje vrijeme. Ekspanzija društvenih mreža je i te kako doprinijela njegovoj popularizaciji i navela nas da se makar jedanput zapitamo kako bi naš život izgledao da smo nekim slučajem digitalni nomadi. Putovati svijetom i usput raditi zvuči kao ideja kojoj je teško odoleti. Ali, šta se zapravo krije iza slika svjetskih putnika koji sa laptopom u krilu i koktelom u ruci u isto vrijeme rade i uživaju na tajlandskim plažama?
Svako ko je ikada iskusio kancelarijski posao od 9-17h teško da može ostati imun na prednosti nomadskog života. Predispozicija za ovakav način života jeste zanimanje koje vam omogućava da se njime bavite sa bilo koje tačke na zemljinoj kugli, što je danas razvojem tehnologije veoma olakšano. Ovo je jedan od rijetkih životnih stilova koji pruža toliko slobode, avanture i dinamike. Upoznavanje sa različitim kulturama, život u metropolama i upoznavanje zanimljivih ljudi samo su neke od prednosti.
Uprkos tome, u poslednje vrijeme primijećen je trend da se digitalni nomadi vraćaju u svoje matične države, pri čemu napuštaju digitalne karijere i okreću se onima koje uz neizbježnu rutinu, pružaju stabilnost. Ova pojava dovodi do potrebe da se zapitamo koliko je zapravo digitalni nomadizam održiv. Prilikom razgovora sa nekoliko osoba koje su odabrale ovakav način života, nekoliko problema nametnulo se kao dominantno.
Najčešći izazov sa kojim se digitalni nomadi suočavaju jeste usamljenost. Dok je online networking nešto u čemu je većina veoma profesionalna i uspešna, povezanost sa ljudima u stvarnom životu nerijetko je sasvim druga priča. Česte selidbe sa jednog na drugo mjesto onemogućavaju stvaranje prijateljstava i veza koja sežu dalje od površnih. Konstantno upoznavanje novih ljudi i vođenje istih razgovora (Odakle si? Čime se baviš? Kako ti se sviđa ovdje? i tome slično) je u početku zanimljivo, ali vremenom dolazi do zasićenja. Sa druge strane, brojni co-living i co-working prostori, zajednice nomada i događaji koje oni organizuju predstavljaju pokušaje da se odgovori na ovaj problem.
Drugi problem, iako je na prvi pogled teško povjerovati u to, je finansijske prirode. Jedna od predrasuda koje se vežu uz ljude koji su se opredelili za ovakav životni stil jeste ona da digitalni nomadi ostvaruju veliku finansijsku dobit. Neosporno je da je to tačno u nekim slučajevima, ali definitivno nije pravilo. Ono što ovakav način prihodovanja omogućava je prilično lagodan život u zemljama sa niskim životnim standardom. Nijesu bez razloga ove zemlje najčešći izbor digitalnih nomada. Upravo tu je zamka, uljuljkani u iluziju jeftinog života koja im se pruža, često izgube ambiciju da razviju pravi biznis ili ostvare zaradu koja odgovara/premašuje onu u njihovoj matičnoj državi.
Digitalni nomadi sa djecom suočavaju se sa dodatnom poteškoćom koja je tema brojnih debata. Da li je ovakav način života vrijedan žrtve koju u ovom slučaju i to ne svojim izborom snosi dijete? Psiholozi i sociolozi smatraju da je djeci neophodna stabilnost i rutina kako bi mogla da se razvijaju. Sa druge strane, roditelji digitalni nomadi smatraju da njihova djeca na ovaj način razvijaju izuzetno bitne vještine i usvajaju znanja koja tradicionalni obrazovni sistem veoma siromašno i neinventivno obrađuje. Rješenje kojem veliki broj nomada pribjegava je stacioniranje na jednom mjestu duži vremenski period. I zaista, to izgleda kao pravi odgovor na većinu problema sa kojima se suočavaju. Sajt Nomad List nudi listu gradova koji su najčešće nomadske baze i sadrži korisne informacije poput brzine interneta, nivoa bezbjednosti, klimatskih uslova i tome slično. Naravno, tu je i druga grupa nomada sa suprotnim mišljenjem da ovo rješenje zapravo obesmišljava koncept nomadizma.
Na kraju, ostaje glavno pitanje – da li je digitalni nomadizam samo prolazni trend? Da li je to samo faza u životu pojedinca koja neizbježno vodi do zasićenja? Vrijeme će pokazati.
