Sa Andrijanom Popović o psihologiji mode, empatiji i povratku čoveku

Andrijana Popović je istraživačica fenomena mode kao forme umetnosti i konsultant psihologije u modi i „mental coach“ autorima koji se bave kreativnim stvaranjem. Diplomirani je psiholog sa master radom na Filozofskom fakultetu u Beogradu i specijalističkom studijom „Ličnost i moda “ koja se odnosi na istraživanje modnih lidera kroz teorije o modi, značenje tela pokrivenog odećom, vizuelnu komunikaciju i estetsku empatiju. Radila je kao vizuelni producent, PR, lovac na talente i kreativni savetnik. U funkciji direktora Canale Moda u Milanu i kao „talent hunter“ prve platforme za mlade dizajnere „Who’s Next – preta-porter“ u Parizu, dosledno podržava vizuelne komunikacijske programe kako bi primenila psihološke osnove u kontekstu mode. Godine 2016. osmišljava projekat FASHION INTELLIGENCE (Inteligencija u modi), knjigu-projekat u akciji podržan od strane Fondacije Gianfranco Ferre iz Milana, kao inovativnu tehniku u edukaciji, potom i KUBO (Bari), multidisciplinarnu platformu za istraživanje i umrežavanje na polju mode. Andrijana radi na brojnim međunarodnim istraživačkim projektima koji imaju za cilj promovisanje modnog sistema u svetu kulture i umetnosti. U razgovoru za Plezir objasnila nam je poziciju istraživača i psihologa u modi, razgovarale smo o empatiji, krizi ideja u modnoj industriji, etičnoj i eko modi, povratku čoveku, potrebi za edukacijom i pronalasku autentičnosti.

Znajući koliko vam je estetika bitna volela bih da nas u ovaj razgovor uvedem najpre putem vizuelne inspiracije. Kako biste se našim čitaocima predstavili u vizuelnom kontekstu?

Cerdit: flora borsi; javier jaen; hannah barnes

…lepota je istina koja se kri(je) u očima posmatrača…

Fantazija, imaginacija, mašta, kreativnost, radoznalost, originalnost, sloboda, haos, iregularnost, su moje smernice u traženju lakoće u (o)gledanju istine o ljudskoj lepoti Uma.

Po profesiji ste psiholog mode, možete li nam bliže dočarati vaš odnos prema ovoj vrsti umetnosti i kako se ovaj egzotičan spoj mode i psihologije ogleda kroz praktično delovanje?

Danas odgovor na vaše pitanje za mene ne predstavlja izazov deljenja novog već iskustveno bogatstvo kroz 30 godina rada, istraživanja i deljenja istog početnog entuzijazma, leptira intuicije kojeg sam osetila prvi put u psihološkom istraživanju fenomena Mode. Prepoznajem taj isti zanos vizije sada u umrežavanju i deljenju znanja sa mladim stvaraocima i studentima kao potrebu za sagledavanjem promena kroz izazov koji čitam u njihovim „očima“. Dijalektikom misli i zajedničkim projektima negujemo slobodu autentičnih ekspresija, radoznalost traganja i usavršavanja. Jer moda je ogledalo društva koja nikada ne spava.


Credit: Laura Makabresku

Potrebu za vizuelnom komunikacijom kao univerzalnim jezikom i ključem azbuke ekspresije emocija i osećanja prevodim posredstvom vizuelnih simbola u „traumu“ buđenja svesti koja postaje smisao samo u trenutku deljenja. Oko je naše čulo koje misli i gradi mape estetskih vrednosti. Upravo sam vam opisala Percepciju vizuelnog doživljavanja kao polje naučnog interesovanja Psihologije u domenu Estetike i veze sa teorijama o modi i modnom ponašanju kroz

TRI SEGMETA OPSERVACIJE:
1. Ličnost/procesi kreativnog stvaranja
2. Delo/artefakt i
3. Publika/nosioci promena i konzumenti

Vaše pitanje danas o povezanosti psihologije i mode je van konteksta realnog nastanka u međuprostoru iluzija; vidim ga kao kolektivno aktuelan trend interesovanja „fashion & mental health“, vruću temu otvorene polemike nakon revije Gucci u odnosu na to kada sam skromno i iskreno 1990. godine nagovestila značaj tog spoja psihologije i mode, presudan trenutak i izbor lične vokacije. Ipak hvala vam Teodora, pitanje koje otvara vidike i informiše nema rok trajanja. Dakle, 1990. godine istraživačkim radom „Ličnost i moda“ na studijama psihologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, dobila sam statističku značajnost između crta ličnosti i modnog ponašanja. Podatak koji je determinisao definisanje modnih lidera u promotivne svrhe kampanje Yugoexporta u bajkovito vreme modnog stvaranja dizajnerke Mirjane Marić… Početak kraja i kraj početka mog življenja sa modom i put ka gradu koji je za mene ostao „pupak mode“ – Milano.

Kada osvestimo koliko procenata komunikacije čini neverbalna komunikacija, potpuno je jasno zašto je vizuelni identitet i poruka koju šaljemo svojim odevanjem toliko značajna. Šta se prilikom jedne analize uzima u obzir?

Svest, osvešćenost kao ljudska kognitivna funkcija, koju ste pomenuli u pitanju je kritičan preduslov vizuelnog mišljenja – realna percepcije doživljenog ličnim iskustvom, danas u epohi generacije milenijalaca faktor kojim postajemo sve više otuđeni i autistični. Kognitivna sposobnost je pseudoaktivno/uspavan deo uma koji se manifestuje isključivo van tela – digitalna kolektivna svest je i kolektivna emocija deljenja: svest postaje selfi ogledanje sopstvenog slepila i iluzija o sebi. Vidim problem komunikacije kao kolektivno trivijalno nezadovoljstvo koje se sve brže „otkačinje“ od realnosti.


Credit: Anja Millen

Kakve uvide vam psihologija mode u tom ključu pruža u svakodnevnom životu?

Emocija straha je kolektivna kočnica u kreativnom stvaranju Tako sam „uplašen“ budućnosti da započinjem da pravim planove za prošlost – je akutno stanje kreativnosti sa kojim se srećem veoma često u sagledavanju vizuelne ekspresije stvaralaca. Moda i dizajn kao ogledalo društva danas se okreću sa nostalgijom prema prošlosti, unazad ka neokonzervativističkoj retromaniji. Očigledno nedostaje ideja o budućnosti. „Osvešćavanje“ kao proces kojim moda manifestuje svoju kulturno-socijalnu vrednost je buđenje pitanjem: „KO PRAVI VAŠU ODEĆU?“ Pri tome ključne reči kao kulturni identitet i inovacija u održivosti odzvanjaju kao „imperativ“, kao reči koje svako koristi po svojoj želji.


Credits: Fashion Revolution

Koji mehanizmi prevladavaju prilikom naših izbora komada odeće, i može li se naš izbor u tom smislu posmatrati nezavisno od trendova, kulturne pozadine, staleža i društvenih uloga?

Moda kao instrument zadovoljenja naših potreba ima različite funkcije. Naravno, veoma interesantna je njena moć širenja imitacijom i kontaminiranost mehanizmima kompenzacije iza igre sakrivanja, maskiranja i ogledala statusnog simbola u vizuelnom predstavljanju. Moda je igra dve osnovne ljudske potrebe koje kompenzuju osećaj stida i potrebu za isticanjem.


Credit: Johanna Jaskowska

Vi modi pristupate iz teorijskog ugla, a projekat i knjiga Fashion Intellegence dotiče se univerzalnog jezika u modi. Koji je to univerzalan jezik i šta ga po vašem mišljenju definiše?

Knjiga u akciji – Fashion Intelligence je publikovana 7. juna 2016. godine u Italiji doprinosom autorki iz različitih oblasti posmatranja fenomena mode (sociologa, psihologa, istraživača vizuelne komunikacije i digitalnih formi modne komunikacije) iz različitih kulturnih podneblja (Italija, Srbija, Holandija, Crna Gora) kao odgovor na pitanje koje sam svima postavila: „Koje su PROMENE neophodne kao nove LJUDSKE sposobnosti u praćenju modnih promena?“

Ilustracije u knjizi su delo umetnice Sanje Raonić/Crna Gora
1. 
Naslov „Moda kao – Mental Crime?“
2. „Banalna nelagodnost u vizuelnoj komunikaciji“

Naravno samo ime knjige stimuliše na odgovor i potrebu ka novoj formi inteligencije u modi kroz vizuelnu edukaciju + svest o emotivnom mišljenju koji predstavljaju procese alfabetizacije nove, univerzalne gramatike u vizuelnoj percepciji. Bele košulje Ferre-a su mi pomogle da teorijske osnove približim vizuelnom iskustvu čitaoca kroz proces kreativnog stvaranja. Izbor „Belih košulja“ Gianfranco Ferre za mene iskustveno predstavlja osnovu praktičnog znanja u procesu kreativnog stvaranja i dugoročnu memoriju bez roka trajanja zahvaljujući saradnji sa Maestrom i njegovom radnom grupom. Ta nit aplikacije koja je iza vidljivog je univerzalnost koja se prvo očima oseća spoja teoriju kao kulturu primenjenu u praksi – artefact. Delim sa čitaocima „Plezira“ svedočanstvo u rečima Direktora Fondacije Ferre’, Gospođe Rite Airaghi, kao primer poziva otvorenom „dijalogu“ mode kao univerzalne vizije koja je danas naš konkretan odgovor. Rita Airaghi u intervju sa novinarkom Tanjom Đorđević kaže: „Kada sam citala brifing projekta Fashion Intelligence prvi put, činilo mi se kao da čitam koncept koji u srži nosi Ferreovu poruku. Za njega, moda je kultura, ekspresija prošlosti neophodna za kreiranje budućnosti. Takođe, u ovom projektu sam odmah primetila da su metode istraživanja i projektovanja izuzetno naglašene, kako bi se jedna ideja transformisala u određenu aktivnost. Činilo mi se da je gospođa Popović savršeno dobro razumela Ferrea. “


Camicia Bianca di Gianfranco Ferre’ „Rivelazione Romantica” Rivisitata come Valore nell Intelligenza della Moda AMORE – Rivizitacija „Bele košulje“ Ferre-a kao vrednosti inteligencije u modi
Knjiga Fashion Intelligence – Edizioni dal Sud

photo: Leonardo Savini – vlasnistvo Fondazije Gianfranco Ferre’

Vidite, univerzalnost je snaga lepote komunikacije koja ne poznaje geografske barijere, kulturne granice i koja je spremna da gleda promene kao deo sveta kome pripadamo. Naravno, da bismo pri tome sačuvali vrednost različitosti usvajamo metodologiju koju „čuvamo” kao gramatiku ljudskih vrednosti koje su izvor uneverzalnosti: 1. Emocije 2. Edukaciju 3. Kulturu 4. Kult gledanja 5. Izazov potreba i procese stvaranja kao ekspresije nove, autentične sposobnosti komunikacije – inteligenciju.

Konceptom Kubo otvorili ste novo poglavlje u vašoj karijeri. Kubo je mesto otvoreno za priče o umetnosti, modi i psihologiji, mesto gde se odigravaju konsultacije i treninzi na polju vizuelnih umetnosti kroz radionice, sastanke i saradnje. Ideja umrežavanja ljudi iz različitih kreativnih industrija i različitih zemalja zvuči odlično, ali istovremeno i pomalo utopistički. Šta ono podrazumeva u konkretnom smislu?

Govoriti u Ime KUBA je moguće samo glasom svih Kubo ljudi koji su podigli njegove zidove:
Idejni kreator vizuelnog identiteta – GraphicArtWork – Enriko Fico
Saputnica u misiji FI&Kuba, kulturalni menadžer i koncept komunikator – Amalia Di Lanno
DigitalWebUXcomunicator – Aleksandar Dobrohotov – /*intimnoDigitalan– moj sin
Ambasadorka Empathy App: Kuba u Milanu Francesca Interlenghi
KUBO Eco koncept „Dekonstrukcija odeće koju Stanujem – designer/arhitekta Elle Venturini Jewellry Designer & VisualArt Kubo Vision“- Mira Ranković Beograd „Jezik osećanja“ – tehnika nenasilne komunikacije Smiljana Grujić psiholog Beograd
& Kubo Bealivers Santa Scioscio, Dina Pistilo, Alessandra Fanizzi
& Kubo Partners – Yu Muzej i Galerije Nikšić, Akademija Calcagnile Lecce Be Innovation, Cremona, Univerzitet Udg, Podgorica, Ide Academy Bari, Here Connecting Creativity – Milano

Kubo je rezultat tkanja ljudskih energija i stvaranja ozbiljnom igrom ličnog iskustva razmene. Empatija je pri tome ljudski izvor umetnosti spajanja prepoznavanja i vraćanja humanosti. Gledati simfoniju (ne)sklada različitosti, (u)disati miris svetlosti, slušati oblike (ne)savršenosti, dodirnuti nevidljivo u drugima koje postaje naše. Svesni smo „zamke“ utopije-lične Iluzije – i „slepila“ kao funkcije kolektivne misli koja se utapa sa emocijom van tela – ali snage KUBA je upravo edukacija oka kao „novog u istom“ umeća igre sa iluzijom koju dodirujemo kroz ostvareno: delo – stvarnost – relaciju. To je eko empatija akcije – koja se dotiče i upravlja disciplinom esteriorizovane intuicije. Kubo je posledica, prirodan i fiziološki nastavak „Fashion Intelligence“ knjige u akciji preobražaj teorije u ekspresivne forme umjetnosti: sada, ovde, zajedno, mi u vremenu i prostoru. Moj dan počinje KUBNO i svaki dan je nova formula koju Kubo otkriva kao otvoren poziv vama koji se u njemu prepoznajete 1+1= 3 Kubno čuvamo ljudske vrednosti u ime humanosti – dizajna budućnosti.


Fokus na ručni rad, materijal i čoveka tendencija je brojnih inicijativa koje pokušavaju da modu učine održivom. U kom pravcu očekujete da će se moda u budućnosti transformisati?

Samoodržavajuća moda je pre svega svest o njoj, porekla prve materije, proces stvaranja i etika proizvoda u ciklusu građenja karaktera identiteta, mehanizam prenošenja, komunikacija i sloboda izbora – estetska vrednost etike u modi kao istina fluidne samoodrživosti – autentičnosti.

Povratak čoveku je jedna od ideja koju ste promovisali kroz Kubo. Možete li da nam objasnite kako je ovaj koncept sproveden kroz praksu?

Registrovanje imena projekta „back to human“ je usidrilo viziju procesa senzibilizacije human app – misije Kuba. Vraćanja iskustvenom doživljavanju posredstvom čulnog iskustva. Samo ono što je lično doživljeno, podrškom pokušaja i greškama postaje iskustvena vrednost istine: Etika usvojene estetike. Procesom metakognicije se ruši stari i konstruiše nov most dijaloga između dve hemisfere mozga. U svetu koji se menja neophodno je prilagoditi se prvenstveno promenama u nama. Osvestiti i upoznati sebe u relaciji sa drugima.

Jedan od važnih aspekata vašeg angažovanja kroz Kubo su radionice. Recite nam malo više o njima.

Demokratski krugovi „Ozbiljne Igre“ rehabilitovanja urođene ljudske umetnosti empatije. Instrument buđenja koji koristim je – Aethetic Empathy Method.* (font – amigdala, neuroni ogledalo, neuroestetika)


Ozbiljna Igra – Krug AEM * Accademija Calcagnile Lecce
Krug aplikacije AEM metode 79

Kroz projekte na kojima ste uključeni rukovodite se principom empatije. Danas kada smo (relativno) osvešćeni o tome kako izgleda put nastanka jednog odevnog komada, od useva do fabrike i prodajnog lanca kako se taj princip empatije reflektuje na naše modne izbore?

Eko-empatija – ljudska nit blagostanja i ekvilibrujuma sa prirodom – pokriti telo odećom znači pre svega voleti sebe, svoje telo i uspostaviti ravnotežu i umeće stanovanja intimne sobe bića u skladu sa otvorenim prostorom koji ga okružuje. Jer vaša priroda bića koristi materiju, a ne obrnuto, što danas postaje problem. Ako osvestite tu suštinu onda se sve jasno vidi – zašto umetnost, zašto ekonomija, zašto inovacija, zašto identitet… Dovoljno je postaviti pitanje: „Kako prepoznati one koji modu doživljavaju eko-empatijom?“ – Emocijom svesti o ozbiljnoj igri u modi!


Credit: Marysia

Dijalog o poreklu naše odeće i održivosti čitave modne industrije uglavnom je iniciran od strane manjeg broja eko aktivista i pokreta Fashion Revolution, međutim i dalje smo svedoci da se na globalu deluje presporo. Kakav je vaš stav o reciklaži, zero-waste pokretu i smanjenju proizvodnje odeće? Da li možemo očekivati da ove vrednosti preovladaju nad rasipništvom, bahatošću i glađu za brzom zaradom?

Problem modne etike, kao i umetnosti uopšte danas je otvorio mnoga pitanja između ostalog i da li znate ko pravi vašu odeću? Sa rastom kulturne i ekonomske dimenzije, realnost velikih brendova i „low cost“ lanaca postaje sve jasnija potreba za vraćanjem lokalnim vizuelnim dijalektima, tradiciji, simbolima. „Green fashion“ i moda zemljoradnje su alternativne vrednosti „slow fashion“ sistema u neproporcionalnoj proizvodnji odevnih predmeta koji se bacaju. Adaptacija prema promenama je naša promena u usavršavanju i menjanje tačke gledišta – zona komfora je iluzija, status zona izazova je magija – doživljeno iskustvo i jedina istina koja hrani čula i gradi spoj misli, emocija i stvaranja – koje su akcija. Dizajn treba da bude hrabar i znatiželjan i uvek ostati svoj. Dok s jedne strane postoji svet koji ide ka tehnologiji tj. oni koji prihvataju „smartkulturu“ i dele sve preko društvenih mreža, sa druge strane su oni koji menjaju estetiku dvadeset prvog veka ekstazom koja usmerava potrebe nove generacije potrošača, onih koji traže emocije, posvećenost, nove ideje i nešto što nisu videli u garderobi svojih roditelja. „Emotional storrytelling“ i „Fashion dreamland“ su metafore vizuelnih pejzaža mode kojom i Gucci menja doživljaj estetike i pomera granice lepog/ružnog. Oni koji rade na ovoj „kompilaciji” modne estetike razbijaju simbole prošlosti spajajući ih na novi način, pretvarajući ih u metodu koju je i sam Alessandar Michele proglasio Gučijevom novom estetikom i transformacijom. Spontano se postavlja pitanje: da li postoji moralnost u modi? Naravno, moda ne mora biti moralna, ali može pomoći u osvešćavanju sistema kontaminacije povezanošću sa savremenom umetnošću. Što više postoji veza između kulture koja informiše, umetnosti i sveta mode, to je vizuelni identitet usklađeniji u prepoznavanju Real or Feak poruka.


Credit: Pudelka; Balanciaga – revija S/S 20 Nova estetika – implant; Gucci kamapanja 2019. Barka di Noe’;
Surreal Freedom of movement- Photographer Luis Alberto Rodriguezper Vouge GUCCI

Na koji način čitate poruke koje nam mejnstrim dizajneri u ovom trenutku šalju svojim kolekcijama?

Dezorijentisanost i umor od sistema mode koji više ne funkcioniše. Rezultati nedavno završenih maratona modnih nedelja pokazuju da se sve manje i manje prodaje odeća, a sve više i više detalji poput torbi, cipela, patika, parfema, šminke. Oni su ti koji odlučuju o prometu brenda. Danas par cipela od 2000 evra ima 90% više mogućnosti da se proda za kratko vreme u poređenju sa kaputom po istoj ceni, jer je možda kaput već star za šest meseci, dok cipelu možete nositi u različitim prilikama i u raznim kombinacijama. Takođe, iza haljine nema više sjajnih ideja, dok su cipele i torbe rezultat novih projekata i inženjeringa, a to je dokaz da je za njih potrebno još više ideja.

Vaš Fejsbuk profil je svojevrsan vizuelni podsetnik koliko je moda blisko uvezana sa umetnošću, kulturom i društvenim kontekstom. Možete li da nam (po)kažete gde se trenutno nalazi vaša vizuelna inspiracija i čime je uslovljena?

Moda je način na koji se predstavljamo svetu –Smatram da su inovacija i nova era digitalne tehnologije promene u kojim treba pronaći ličnu pismenost. Za mene novi kanali komunikacije mreže su postali „vežbaonice “ vizuelne komunikacije. Doživljavam ih kao edukaciju oka, koju primenim svakog jutra, moj „bd“. Formula doze dnevne gramatike, novi dan, alhemija vizualnog mišljenja koje indukuje emotivno stanje: Suma koja stimuliše design thinking – simbole novog u istom – zahvaljujući saznanjima iz Neuroestetike – naravno to postaje aktuelno, inspirativno polje koje istražujem, neuroni ogledalo koji su mi dali odgovore na mnoga pitanja… Posebno značajni u konstrukciji moje Metode empatije u estetici koju uspešno primenjujem u vizuelnoj edukaciji. Beskonačnost traženja i izvor smisla u gledanju iza vidljivog. Osloboditi se sopstvenog slepila.


Credits: Ronit Baranga; Lotta van Droom

Pored radionica o kojima smo već govorile, trenutno ste angažovani i kao predavač na Univerzitetu Udg u Podgorici na smeru Moda i dizajn. Imajući u vidu vaše prethodno iskustvo u prepoznavanju talenata u industriji kako vam se dopada činjenica da ste sada i direktno „odgovorni“ za rast i razvoj mladih ljudi zaljubljenih u modu?

Vrednost kulture o modi kao novi status profesije i formiranje budućih stvaralaca u njenom domenu je i osnova njenog postojanja, za mene i velika odgovornost. Edukacije i saznanja o važnosti kulturnog identiteta zemlje i građenje vizuelnog identiteta su za sve važna misija. Čast mi je biti deo tog značajnog procesa promene budućih modnih stvaralaca u Crnoj Gori koji me bogate svojom kreativnom energijom, radoznalošću i potrebom za novim saznanjima. Divno je pratiti njihov studijski život koji predstavlja zajednički progres i vizibilitet bez granica.


II godina generacija 2019/20 – Fakultet za
Multimediju i Dizajn – Modni i Grafički smer
Univerzitet UDG – Podgorica

Koga biste od regionalnih dizajnera izdvojili i pohvalili?

U Crnoj Gori koja je još uvek u fazi identifikacije i evolucije modnog izraza sarađujem u zajedničkim projektima sa modnim stvaraocima koji neguju tradiciju kulturne baštine. Posebno ističem Mr. Jelenu Đukanović, modnog kostimografa i direktora Muzeja u Nikšiću u njenoj inovativnoj ideji projekata „Sve boje Crne Gore“ koji valorizuje vunu kao prvu materiju i njeno prirodno bojenje. Sanju Matijević koju pratim već duže vreme i koja neguje tradiciju vizuelnog prevođenja kulturnog identiteta CG vizuelnim simbolima dobrotske čipke i motivima Bokeljske nošnje. Sa velikim interesovanjem pratim i rad novih talenta u Srbiji, mladih dizajnerki Gale Borović i Nevene Ivanović koje bih izdvojila kao originalne i autentične predstavnice savremene vizuelne ekspresije u modnom stvaranju.


Kojom porukom želite da završimo ovaj razgovor?

Moda je VEOMA OZBILJNA, kako kaže Oskar Vajld, čak i njeni najopasniji kritičari prvo stave kravatu. Osvestite potrebu za modom vašom različitošću. Less is more – esenza, suština lepote uma je vidljiva strana mode kojom se predstavljate. New luxory – je blagostanje, a ne stanje blaga (lični ekonomski status). Umete li to da (po)kažete!!!!!?????

P. S. Hvala od srca divnoj Teodori koja je svojom umetnošću empatije, „reči“ pretvorila u „prozore“ ka vama.


Credit: Amalia di Lanno

Sajt
Facebook
Instagram 

Share