O održivoj i brzoj modi, održivim praksama u svakodnevnom životu, kreativnosti i snazi sopstvenih odluka razgovarala sam sa crnogorskom dizajnerkom Katarinom Zlajić. Katarinu je skoro i nepotrebno podrobnije predstavljati. Njen prepoznatljiv dizajn govori sam za sebe, a svojom originalnošću već godinama doseže daleko izvan balkanskih granica. Sebe karakteriše kao tragaoca, kreativca i prirodnjaka, i zaista, nedvojbeno odiše svim navedenim. U skoro pa četvoročasovnom razgovoru, Katarina je iz prve ruke dala neke zanimljive uvide u temu, ali me podstakla i na samostalnu mentalnu aritmetiku o brojnim pitanjima sa kojima se kao društvo suočavamo. Samo se potvrdilo da su društvu potrebni ljudi poput Katarine. Oni su tu da bi nas učili dosljednosti, posvećenosti, samosvjesnosti i beskompromisnosti – svemu u čemu oskudijevamo u bezličnoj današnjici. U ovom paradoksalnom svijetu „velikih” sloboda koji vas pokušava sputati čim mu se ukaže prilika, upravo kreativci su ti koji iznova iskušavaju svijet i nas same. Mi trebamo takve primjere da nas uhvate za ruku i probude iz omađijanosti onda kada i lično i kolektivno zakažemo. Vjerujem da je Katarina Zlajić jedna od njih. Ovaj intervju je samo mali dio svega što nas, sigurna sam, u budućnosti čeka od nje. Pa, uživajmo!
Intervju: Zvjezdana Gvozdenović
Tvoje ime postalo je sinonim za unikatan nakit koji izrađuješ. Ipak, tvoja priča započela je još na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju i studijama vajarstva. Na koji način je tvoja pozadina, bila ona životna ili akademska, uticala na tvoj profesionalni rad?
Životna svakako. Ja sam po prirodi istraživač, volim pokušati i okušati sve što me mami. Mislim da ću i danas i uvijek zalaziti u nepoznato, jer kroz to iskustvo dolazi i izlazi najbolje i najljepše od mene, to što jesam ili što jeste. Dok je edukacija više tehničke prirode i to je u redu, ali nije dovoljna ako nisi tragalac. Meni nije dovoljna i nije mnogo uticala na moj razvoj. Ako te nosi strast jednostavno sve naučiš sam. Studirala sam vajarstvo i baš u to vrijeme na mojoj prvoj godini studija napravila sam prve komade nakita. U tom trenutku pomislila sam kako bih voljela imati neki jako dobar nakit, ali kako tada tj. deset godina unazad za mene nije postojalo nešto takvo, pokušala sam ga napraviti za sebe. Zapravo tako je sve krenulo, svidjelo mi se i danas je tu i imam čast dijeliti ga sa mnogima.
Da li si kao studentica mogla zamisliti da će tvoje ideje naići na ovakav odjek, ne samo u Crnoj Gori, već i na mnogo širem, internacionalnom području?
Znala sam da kada zaista slijediš svoju strast drugi moraju da je prepoznaju i osjete, to je jednostavno tako. Znam i znala sam od samog početka. Takve stvari osjećam jer znam koliko se istinski dajem, a dajem sve.
U Crnoj Gori, kao u većini malih sredina, treba vremena da se kreativnost prepozna i prizna, a sa punim pravom možemo reći da si danas to i uspjela. Prije nego što je tvoj rad prihvaćen u tvojoj zemlji započela si sa njegovim plasiranjem u inostranstvu, prvenstveno preko platforme Not Just A Label. Vogue i druga priznanja prirodno su uslijedila. Da li današnji kreativac ujedno mora biti i preduzetnik kako bi utabao svoj put ili smatraš da je uspijeh pitanje slučajne sreće?
Kada sam krenula sa izradom nakita mislim da je moj brend i prvi brend nakita u Crnoj Gori i baš zbog toga je vjerovatno bilo teže naći put do ljudi u vremenu kada baš niko nije radio savremeni nakit. Bila sam svjesna toga i poslala svoju kolekciju na adresu Not Just A Label. NJAL je tada bio tek kreirana modna platforma, i danas jedna sa najvećom i najkvalitetnijom skupinom dizajnera širom svijeta. Moj rad im se dopao istog trenutka i vrlo brzo sam izabrana za 50 najboljih dizajnera sa platforme. Tada sam predstavila svoj rad na sajmu u Vićenci gdje je u lov na talente bila i Sara Maino urednica iz Vogue Italia. Moj dizajn je uvršten od strane Vogue Italia u 20 dizajnera nakita koji najviše obećavaju i objavljen je u magazinu Vogue Italia/Vogue Talents. Nije to sreća, ništa se ne dešava slučajno. Sreću stvaraš sam. Ja sam na svemu mnogo radila. Ono što želiš, na tome i radiš i dešava se i bude sreća i često si srećan. Isto nije nužno biti preduzetnik iako je to samo titula, ali je olakšavajuća okolnost ako se želiš širiti i napredovati ili funkcionisati van matične države. Ja želim.
Ovog meseca naš mesečni broj magazina posvećen je održivoj modi kao aktuelnoj temi u poslednjih nekoliko godina. Danas smo preplavljeni održivim agendama i „zelenim” idejama koje nerijetko zapadaju u domene greenwashinga, a održivost zaista svako definiše na neki svoj način. Šta je za tebe održivost u tvom životu i profesionalnom putu?
Gledano iz mog ugla održivo je sve što nestaje i sve što može da se obnovi. To što nestaje su prirodni materijali i pod tim mislim da nisu otpad, već se stapaju sa prirodom i nisu toksični za okolinu, već su dio nje i to su zakoni prirode. Moje djelovanje kroz brend je upotreba veganskih i organskih materijala bez hemikalija. Tokom procesa izrade cilj je da se prođe sa što manje otpada. I sama u svakodnevnom životu pokušavam biti svjesnija iz dana u dan po tom pitanju. Nekada je teško jer ne zavisi sve od pojedinca, ali ne znači da ne možeš pokušati dati trenutni maksimum i zalaganje. Na primjer, teško je jer stvari potrebne za rad i materijali koji se kupuju obično imaju plastičnu ambalažu i onda nemaš mnogo izbora jer nemaš alternativu, a taj proizvod ti je potreban. Meni se nimalo ne sviđa manipulacija koja se radi trendingom papirnih kesa i cegera jer je besmislena, kada sve što kupiš u marketu ima plastičnu ambalažu. Ne kažem da je zanemarljiv taj ceger koji ponesemo, ali korporacije koje proizvode trebaju mijenjati politike pakovanja proizvoda u održivije varijante od plastike. Tada bi sve imalo mnogo više smisla.
Veganka si već godinama unazad, a veganstvo je pored načina ishrane i određeni stil života. Da li je promjena u životnom stilu uticala i na razvoj etike tvog brenda?
Veganka sam više od 10 godina i živim na sirovoj hrani pola od toga. Tako se i moj način življenja odrazio na moj brend, i to je nekako prirodno. Drago mi je što je tako, jer ono sto radiš i stvaraš je u stvari tvoje poimanje života i življenja. Ono što u biti jesi prenosiš djelovanjem. Znači ako ne jedem životinje onda ne radim odjeću i dodatke od životinjske kože. Koža nije neophodna u proizvodnji, postoje mnoge alternative. Sve okrutnosti koje stoje iza kožne industrije otkrila sam na dan kada sam postala vegan. Mnogo toga me probudilo. Tužno je i bolno u koje sve svrhe koristimo životinje i ponašamo se kao da nam sve pripada, a baš ništa na ovoj planeti nije naše. Naše je samo ono što jesmo. A šta smo?
Nakit i modne dodatke kreiraš od različitih materijala, ali jedan se istakao rajsferšlus iliti patentni zatvarač. Od jednog pomalo ograničavajućeg resursa praviš nosive umjetnine, a svaki komad je unikatan za sebe. Kako si počela eksperimentisati sa rajsferšlusom i po čemu se za tebe kao materijal istaknuo?
Počela sam potpuno spontano. Htjela sam napraviti prvi komad nakita, a rajsferšlus se zadesio u blizini kao zanimljiva opcija materijala za realizaciju ideje. Nakon prvog uspjelog pokušaja shvatila sam da je to materijal sa kojim želim nastaviti da radim. Rajsferšlus kao materijal je sam po sebi specifičan i nepredvidiv, jer se sa njim ne da manipulisati. Tačnije ja se moram prilagođavati njemu, a to mi se jako dopalo. Privuklo me što ga mogu beskonačno istraživati i otkrivati njegove neograničene primjene. Jednostavno mi se desio najbolji mogući materijal kroz koji se mogu izraziti. Danas ga volim još više zato što se još bolje poznajemo. Otkrila sam mnoge njegove tajne.
Pored nakita i modnih dodataka, osnivačica si brenda odjeće koji se vodi načelima spore mode i etičnosti koje u modnoj industriji manjka. Zašto baš Shaka i šta održivi koncept samog brenda predstavlja za tebe?
Shaka je zapravo šaka i nadimak koji sam dobila od svog dede. Kada sam pokretala brend čiji je koncept odavno bio velika želja, Shaka se samo stvorila kao smisao više značenja. Shaka se zasniva na održivoj izradi, koja osnažuje i podstiče podizanje svijesti, fer proizvodnju, dobrobit životinja, očuvanje životne sredine i pažljivo korištenje naših resursa. Jednostavno u skladu sa prirodom, organski pamuk, lan, konoplja i veganska koža od biljnih vlakana. Više nego
ikada radi se eksploatacija životne sredine, životinje se koriste u svrhu mode i upotrebljava se veliki broj hemikalija u procesu proizvodnje. Važnije je nego ikada podizati glas i preuzeti odgovornost za koju je važan svaki probuđeni pojedinac. Shaka kao brend kroz svoju estetiku pokušava privući ljude da kupe i nose održiviju varijantu odjeće i to joj lijepo uspjeva.
Na koji način kao dizajnerka osiguravaš održivost svojih kreacija, od izbora materijala, procesa izrade, pa sve do finalnog produkta?
Materijale nabavljam od firmi i brendova koje sam prethodno dobro istražila i do sada nije bilo greške u tome. Kao što sam već spomenula, to su organski proizvedeni materijali. Takvi materijali se uvoze iz inostranstva, jer se ne mogu naći kod nas. Dajem svoj maksimum da komadi koje izrađujem budu kvalitetno napravljeni radi dužeg vijeka trajanja. Takođe, brendirani sadržaj poput kutija i kesa radimo od prirodnih materijala. Isto tako vrlo često radimo prepravke oštećenih komada kako bi još duže bili u voznom stanju.
Često se pretpostavlja da su dizajneri jedni drugima najveća konkurencija. Da li smatraš da se „lokalni” proizvođači koji svoje napore ulažu u osviještenu proizvodnju više trebaju brinuti zbog sveopšteg uticaja brze mode koja već godinama diktira trendove, a samim tim ponašanje i navike kupaca?
Sve zavisi od dizajnera koliko je istrajan u svojoj održivoj ideji, ali mislim da se svi o tome trebamo brinuti, ne samo dizajneri. Mi smo ti koji biramo šta ćemo kupiti i gdje. Da li ćemo stvarno kupiti ono što nam je potrebno i što nam se dopada ili će to biti samo još jedan odložen komad u plakaru, bio on održiv ili ne. Dizajneri održivih brendova su samo jedan od izbora koji možemo odabrati. Mi biramo. Svi trebamo imati svijest o tome šta je sve potrebno da bi se jedan komad odjeće napravio. Iz tog razloga domaći održivi brendovi jesu skuplji, jer uvoze materijal koji ovdje nije moguće nabaviti, fer plaćaju radnike za razliku od brendova brze mode i mnoge druge važne stavke o kojima kupac nije svjestan pri kupovini. Takođe preispitati da li je stvarno nešto što brendovi brze mode nameću kao trend ono što tvom stilu leži.
Kako balansiraš zahtjeve kupaca koji su krojeni po mjerilima „brzih” industrija, koje nude jeftine proizvode niskog kvaliteta, sa ručnim radom koji zahtijeva ulaganje vremena, strpljenja, ali i materijalnih sredstava da bi se dobio jedan unikatan komad nakita ili odjeće?
Kod mene nema zahtjeva. Politika brenda je takva kakva jeste i za sve koji je ne žele upoznati ne postoje kompromisi i prilagođavanja, ali ćemo ih rado upoznati sa našom vizijom i načinom rada i približiti sve benefite održivosti. Od brenda mogu dobiti samo ono što on jeste, a svi naši kupci to znaju. To smo ih naučili.
Kako se kao pojedinci možemo boriti protiv megalomanskih industrija i podizati svijest o nužnosti konkretnih akcija i devastirajućim posljedicama ljudskih praksi, onda kada živimo u moru javne buke i opšteg besmisla?
Biti primjer drugome. Nismo ni svjesni koliko možemo uticati na ljude oko nas, do nas. Svi nas prate. I svi učimo i prisvajamo jedni od drugih. Biti primjer za dobre i lijepe stvari nije teško. Samo jedna osoba svojim stilom života može uticati na tako veliki broj ljudi, a da ne radi nikakvu konkretnu akciju. Ako bi bilo više takvih pojedinaca, a čini mi se da ih ima, onda sve ide u dobrom smjeru. Jeste da smo mnogo zabrljali i od toga osjećamo posljedice, ali treba vremena to ispraviti. Zato radimo na sebi.
Kao neko ko svoju pažnju posvećuje osviještenom životu i ,,zelenim” kreativnim praksama, koji su tvoji savjeti za postizanje održivosti u vremenu brzog života i još brže mode?
Jednostavno kao i za sve, krenuti od sebe, svog načina života, svojih navika, svog plakara. Da li mi treba? Koliko? Od čega? Kupovati ono što ćete nositi. Pokloniti ako ne nosite. Uvijek koristiti prirodne ili reciklirane materijale. Zaobići sve vrste hemikalija i vještačkih materijala. Samostalno se edukovati o značaju i važnosti održivosti za život i okoliš.
Fotografije: privatna arhiva
