Bolnice su najživotnija mjesta, mjesta najvećih tuga i najvećih radosti. Mjesta strasnih uzdaha kada nekoga dovode na hitnu, i mjesta najveće radosti kada majke s bebama napuštaju rodilišta. Ja ću danas pisati o jednom posebnom odijelu, i njegovim stanovnicama, ja ću danas pisati o ženama jačim od sudbine, ja današnji tekst želim posvetiti svim ženama koje ovu noć dočekuju na onkologijama diljem svijeta. Na odijelu najjačih molitvi, najdubljih pogleda prema nebu, ovo je odjel najveće želje i volje, ovdje svi imaju samo jedan vapaj, koji nitko ne izgovara, a jezivo ga osijećate svakim korakom koji napravite na ovim hodnicima, vapaj i jecaj kakav je nekada izgovorila i Ana Rukavima, vapaj, želim život.
Nijedan odijel kao ovaj nema realno manje nade da ćete jednom zdrave napustiti ove hodnike, a da se nećete morati vratiti na još jednu seriju kemo terapija, na još jedan ciklus zračenja, nijedan odijel nema duže, teže i jezivije borbe, ali ni jedan odijel nema toliko nade. Ni jednim odijelom ne odzvanjaju toliki osmijesti, nigdje kao ovdje nećete vidjeti toliku snagu, snagu malih, iscrpljenih zena.
Prekrasne žene, najširih osmijeha jutros su svezale svoje marame, nacrtale obrve, navukle najveće osmijehe i još jednom se odlučile, danas kao i svakog dana boriti sa životom, koje su odlučile voditi ovu bitku svemu usprkos, i kada je najteže i kada najviše boli, kada sve nade, svi nalazi, sva znanost ide protiv njih, one još jednom kreću u svoju borbu s najčvršćom vjerom da će još jednom vidjeti svoje najbliže, da će još jednom imati priliku zagrliti svoje najdraže. Da će još jednom u omiljenom kafiću uz novine popiti svoju kavu, s puno šećera da ublaže svu gorčinu života. One ne odustaju životu u inat, biti najljepše, najveselije, s očima punim nade, punim sjaja svakog dana kao dame voditi svoje bitke. One svaki dan svima nama dokazuju da možemo i moramo boriti se do zadnjeg izdaha što god da nam je život stavio na leđa.
Ove žene su jednom umijesto dobitka na lotou, umijesto desetke na fakutetu, igrom sudbine dobile najtežu borbu, dobile su suputnika za cijeli život, borbu za cijelu vječnost. Nakon prvog uspostavljanja dijagnoze im je bilo jasno da ovo nije bitka koja se gubi ili dobiva, već tada im je bilo jasno da je ovo rat s puno bitki koje se gube i dobivaju, i da ih iz dana u dan čeka nova bitka. Već tada su bile svjesne da je mala šansa da ih njihov dar sudbine napusti jednom i da im dozvoli da nastave svoje normalne živote, već tada su postale svjesne da svog suputnika nose za cijeli život, a ipak su se odlučile boriti, jače nego na ijednom drugom odjelu, hrabrije i snažnije od svih vojnika svijeta, žene lavice.
Nigdje na svijetu nećete vidjeti ovoliko tuge, ovoliko jecaja, ovoliko uzdaha skrivenih iza najvećih osmijeha. Nigdje na svijetu nećete vidjeti ovoliko ljubavi, sjaja u očima i iskrenih emocija kada još jedno jutro svane, ni jedna crkva nije čula ovoliko teških, olovnih, najsnažnijih udaha i molitvi dok se neke bore zadnjim atomima snage za još jedno jutro, nigdje kao ovdje nećete vidjeti toliko radosti kada se nalazi i minimalno poprave, kada kosa ponovno počne izrastati, nigdje nećete vidjeti više nade nego u trenucima kada napuštaju ovaj odjel, s najjačim krikom u sebi, ja se nadam da se neću vratiti.
Ovo je najjeziviji ali i najsretniji odijel bolnica, na ovom odijelu stanuju posebni borci, toliko posebni da izgubljene bitke dobivaju. Mali je postotak onih koje ipak jednom svog suputnika zauvijek ostave ovdje, koje svoju borbu dobiju trajno, koje jednom odšetaju odavde zdrave. Čak i tada one ostaju zauvijek dio ovog odjela, zauvijek ove krikove nose sa sobom, zauvijek nose jecaje i zauvijek ostaju jedna od ovih žena, jedna od onih koja je imala malo više sreće, malo bolje karte sudbine i uspijela ipak otići odavde bez povratne karte.
Ovo je moj tekst svim ženama ovog svijeta koje su vodile svoje bitke, koje su ih dobile, i onima koje su ih izgubile, ovo je tekst posvećen svim ženama koje su jednom stanovale na odjelu onkologije, i svima vama, drage lavice koje ovu noć dočekujete s najtežom bitkom na onkologijama diljem svijeta.
