Razgovore o eko navikama iniciramo iz želje da vas motivišemo da se pokrenete, uvedete promene u vašu svakodnevicu ili istrajete u sprovođenju zelenih navika koje jesu mali, ali važan korak u pravcu stvaranja održive budućnosti. Četvrtkom se družimo sa interesantnim gostima koji nam otkrivaju svoje eko navike, dele savete i trikove kojima se služe kako bi svoju svakodnevicu učinili zelenijom, ali i govore o najvećim izazovima sa kojima se suočavaju na tom putu.

Ovog četvrtka u gostima nam je turizmološkinja i preduzetnica, osnivačica FitCamp Montenegro wellbeing centra, Anđela Đokić. Za #mojeekonavike govorila nam je o tome kakve zelene promene je uvela u svoju svakodnevicu sa preseljenjem iz urbane u ruralnu sredinu, o tome kako izgleda njen put ka potpunoj samoodrživosti, na koji način sprečava stvaranje viškova i propadanje hrane i drugih resursa, kakve održive navike praktikuje sa svojim gostima, na koji način prikuplja i koristi dostupnu vodu, ali i o akcijama čišćenja u lokalnoj sredini, programu reciklaže i kompostiranja za celo selo u svom mini reciklažnom dvorištu na imanju – programu koji namerava da pokrene.

Kada se spomenu ekologija, održivost i uopšte eko navike u svakodnevnom životu, šta je tvoja prva asocijacija?

Prva asocijacija je moj životni stil i odluka da se preselim iz gradske vreve u ruralne krajeve, kako bih svoje održive želje sprovela u djelo. Ne kažem da u gradu nema prilike za ekologiju i održivost, ali znam da se ne osjećam isto u gužvi na asfaltu i u miru među drvećem.

Na FitCamp Montenegro imanju se trudim da recikliram, ponovo koristim sve što se može ponovo koristiti, kompostiram, a otpada od hrane zaista i nemamo na selu. Recimo, spremamo ukusnu salatu u ovim vrelim danima, a naše drage koke pojedu kore, sjemenke, peteljke i sve djelove povrća i voća koje mi nećemo staviti u salatu. Takođe, čuvamo jedan od najdragocjenijih resursa – vodu, pa smo na selu moja porodica i ja postali ljubitelji kiše koja nam omogućava da napunimo sve naše rezervoare i uživamo u ovom neophodnom resursu i naše biljke i mi.

Uvijek postoji prostora za napredak, pa se i ja trudim da savladavam nešto novo svakog dana, kako bih u jednom trenutku svoje imanje (pa i svoj život) dovela do potpune samo-održivosti i zavisnosti od prirode i Planete Zemlje.

Mi u Pleziru verujemo da i velike promene kreću od malih koraka, od običnog čoveka. Koje su to eko navike koje ti redovno praktikuješ?

Na FitCamp Montenegro imanju, na dnevnom nivou:

• Selektujem otpad na metal, staklo i plastiku. Plastiku doniram ili prodajem ljudima koji se bave 3D štampom, a plastika im je resurs za isto; staklo opet koristim i pravim dekoracije, dok metal vozim do reciklažnog centra u glavnom gradu, jer u mom gradu nemamo reciklažni centar.
• Ne odbacujem hranu, odnosno ne stvaram otpad od iste. U pripremi obroka, sve djelove povrća i voća koje ne koristim dajem kokoškama koje uživaju u slobodnom životu na našem imanju. Ostatke termički obrađene hrane koje mi nećemo pojesti dajem psima i macama, tako da svi uživamo u ukusnim obrocima, a ne proizvodimo ni trunku otpada.
• Sakupljam kišnicu i topim snijeg (kada ga ima) jer se moje imanje nalazi u bezvodnom kraju, a nemamo gradski vodovod. Imamo veliku podzemnu bistijernu, kao i niz nadzemnih kontejnera za sakupljanje kišnice i tako objekte snabdijevamo vodom.
• Planiram solarnu plantažu.
• Koristim pametne sisteme navodnjavanja koji se takođe napajaju kišnicom, tako da moje biljke uživaju u dovoljnoj količini vode

Koji su tvoji trikovi i saveti za „zeleniji“ dan?

• Podjelite ostatke svoje hrane sa životinjama, ili ako ste u velikim gradovima pokušajte da pronađete ljude kojima možete uljepšati dan (siromašne porodice, beskućnici i sl.) – rekla sam vam već kako mi to radimo sa našim kokama, macama i kucama.
• Koristite cegere kada idete u kupovinu i nastojte da kupujete domaće proizvode kako biste pomogli ekonomiju vaše zemlje, a ne neke druge – ja sam se potrudila da nabavim cegere od organskog pamuka na kojima sam štampala FitCamp logo i sada te cegere prodajemo na imanju kao suvenire. Sav prihod od prodaje suvenira ide u svrhu uljepšavanja i unaprijeđenja životne zajednice, pa će tako i svaki prodati ceger značiti pomoć u našim zelenim naporima.
• Takođe, kako na FitCampu imamo puno dnevnih i višednevnih dešavanja, nedavno smo na ženskom retreat-u u maju puno hrane pripremale skupa, a moja je radost ogromna da sam uspjela svu hranu pribaviti od domaćih proizvođača i na taj način podržati sve one male poljoprivrednike koji se trude. Naravno, sve što nijesmo pojeli mi, pojele su naše životinje.

• Posadite drvo ili neko drugo zelenilo u vašem kraju, zalivajte ga i vodite računa o njemu! Iako živim u sred šume to me nije omelo da posadim jedan čitav novi voćnjak. Sa nekih 30-ak novih stabala, mi ćemo uskoro biti imanje koje će u ponudi imati svoj izvorni proizvod, a to ne znači samo svježe voće, već i tradicionalne rakije, džemove, kompote, slatko… Jedva čekam da svu tu tradiciju podjelimo sa našom internacionalnom publikom, a prva sljedeća prilika je upravo ženski retreat u septembru.
• Ne bacajte smeće pored puteva, budite primjer svojoj djeci. Mi smo na FitCampu, zbog problema odlaganja otpada, početkom proljeća organizovali radionicu o ekološkim navikama i pozvali našu lokalnu zajednicu (poljoprivrednike iz sela), ali i lokalnu samoupravu. Tu se desila jako lijepa razmjena informacija i ideja, koja je urodila plodom, jer se Turistička organizacija Nikšić nakon radionice kod nas dosjetila da organizuje dvomjesečnu akciju čišćenja životne sredine, na više lokacija koje su zanimljive i turistima i lokalnom stanovništvu.
• Priključite se nekoj zelenoj organizaciji ili grupi, učestvujte u uljepšavanju i čišćenju mjesta u kom živite!
• Sačuvajte tegle za komšiju koji pravi zimnicu ili proizvodi nešto za šta će mu ta ambalaža koristiti itd. Na FitCampu se staklo reciklira, međutim, ne pošaljemo sve u reciklažni centar, već najljepše tegle sačuvamo za dragog komšiju koji proizvodi med, koji takođe možete naći među našim suvenirima (i da, na prodaju je!).

Ovo su sitnice koje unose veliku radost u život!

Gde vidiš najveće izazove kada je reč o sprovođenju održivog načina života?

Nepostojeća podrška od strane institucija i nesprovođenje postojećih zakona koji su dobri. Loše mjere kaznene politike i sporo prelaženje na obnovljive izvore energije. Takođe, nedostatak je i u obrazovnom sistemu, jer tema ekologije mora biti uključena u obrazovanje kako najmlađih građana tako sve do fakultetskih programa.

Na usvajanju koje zelene navike ćeš u narednom periodu raditi?

Upravo pripremam mnogo veću lokaciju za kompost i reciklažu, pa želim animirati svoju lokalnu zajednicu (selo u kom živim) da se pokrene i počne reciklirati i kompostirati sa mnom. Moje mini reciklažno dvorište će imati dovoljan kapacitet za nekoliko kuća i biću srećna da sama ponesem potrebno do glavnog grada na reciklažu.

Share

• Tweet
• Pin It