Cveće u Zemlji izlazećeg sunca

Po D.T. Suzukiju, japanskom učenjaku prve polovine prošlog veka, osnovna razlika između čoveka Istoka, Zapada i Južne Amerike je odnos prema prirodi i okolini. Čovek Istoka živi u skladu sa prirodom, živi sa njom i u njoj, čovek Zapada pokušava da pokori prirodu i potčini je svojoj volji, a čovek Južne Amerike se plaši prirode i odnosi se prema njoj sa strahopoštovanjem.

Piše: Vesna Belušević

Japanci posmatraju i osluškuju prirodu i mnoga dešavanja i delanja su u skladu sa menjanjem godišnjih doba. Japan je dugačka zemlja čija se ostrva protežu od Ohotskog mora na severu do Istočnokineskog mora na jugu i samim tim je flora veoma raznolika i živa tokom cele godine.

Od početka do kraja godine, barem u nekom delu Japana nešto cveta. Najpoznatije je svakako cvetanje trešnje koje počinje na jugu početkom marta, a na severu tek u maju. SAKURA, trešnjin cvet, je nacionalni cvet Japana koji stanovnicima ove ostrvske zemlje simbolizuje istovremeno i nadu i kratkovečnost. Cvetanje trešnje simbolizuje početak, a april je, kad trešnje cvetaju u najvećem delu Japana, početak nove školske i fiskalne godine.

Trešnjin cvet traje veoma kratko, kao i ljudski život i podseća Japance da uživaju u životu što više. Svi Japanci na neki način obeležavaju cvetanje trešnje. HANAMI (bukvalno prevedeno znači gledanje cveća) je japanska tradicija da se ljudi okupljaju u društvu uz prikladnu hranu i piće (doduše, ponekad i neumereno) slave lepotu, nežnost i krhkost trešnjinog cveta. Sakura i ostalo cveće je opevano bezbroj puta u japanskoj haiku poeziji:

„Dugo je čekam,
Dušu cveta trešnje,
 -a brzo prođe.” (Sogi)

Među prvim cvetovima u Japanu posle zime dolazi UME, cvet šljive. Kad šljive počnu da cvetaju u februaru to je znak da proleće kuca na vrata. U Japanu postoji nekoliko tradicionalnih festivala gde mnogi turisti dolaze da se dive lepoti šljivinog cveta.

„U mirisu cveta šljive
granulo je Sunce
na brdskom puteljku” (Bašo)

Glicinija, FUĐI, privlači posetioce iz Japana i inostranstva u prefekturu Toćigi, u park Ašikaga gde su najčešće svetlo plavi cvetovi dugački i do pola metra. Glicinije mogu biti i ružičaste, boje lavande, kremaste ili čisto bele. Uz efikasno osvetljenje, park Ašikaga u punom cvatu deluje kao nestvaran prizor nadrealne lepote.

„Za mesečine
k’o da je daleko boja
i miris glicinije.” (Buson)

Žuti cvet uljane repice, NANANOHANA, se koristi u proizvodnji ulja već desetine vekova. Repica cveta u isto vreme kad i trešnja, tako da se često mogu videti žuta, rascvetana polja u okolini reka i jezera gde je posađeno drveće trešnji.

„Repice cvate-
Mesec na istoku,
Sunce na zapadu.” (Buson)

HASU je cvet lotusa čiji se koren, RENKON, koristi u japanskoj ishrani. Lotus je cvet koji simbolizuje čistoću, prosvetljenje i ponovo rađanje. Iako je koren lotusa u mulju, u najprljavijim vodama, cvetovi na površini vode su izuzetno privlačni i mirisni u beloj, roza ili crvenoj boji. Lotusi se najčešće nalaze u jezercima pored hramova i svetilišta.

„Jezero lotusa!
Ne, odaberite ovo
kao festival duhova”. (Bašo)

Hrizantema, KIKU, je simbol dugovečnosti i plemenitosti u Japanu i istovremeno je simbol jeseni i žetve. Crvene hrizanteme se poklanjaju voljenim osobama ili onima koji se posebno poštuju, a bele hrizanteme se koriste za sahrane i grobove. Ovaj cvet se koristi na ukrasima, nalazi se na novčiću od pedeset jena. Deveti septembar je u Japanu „Dan hrizantema” i to je festival koji datira još iz 10. veka. Carska porodica u Japanu se naziva „Presto hrizantema” jer je ovaj cvet simbol japanskog cara koji koristi sliku hrizanteme na službenim pečatima.

„Paljenje fenjera-
Žute hrizanteme
izgube boju. (Buson)

CUBAKI su japanske kamelije koje cvetaju i duž obale gde je klima blaža i u snežnim predelima gde se nazivaju snežna ruža. Ulje od semena kamelije se koristi u Japanu duže od dve hiljade godina, a sam cvet se koristi u ikebanama, uz čajnu ceremoniju. Postoje na desetine vrsta kamelija koje se gaje u botaničkim baštama koja su omiljena mesta ljubiteljima cveća.

„Na tlo je pao
i prosuo vodu
-cvet kamelije.” (Bašo)

Japanci vole sve što dolazi iz inostranstva, pa ima mnogo botaničkih bašti, parkova i zasađenih površina cvećem iz drugih zemalja: lale, ruže, hortenzije, nemofilije, lavanda, dalije itd. Ne samo što se cveće gleda dok je sveže, postoje razni načini za održavanje cveća: sušenje i zamrzavanje kako bi razno cveće bilo dostupno svima u bilo kom godišnjem dobu. Kao i svemu, tako i kad se radi o cveću, Japanci se maksimalno trude da budu blizu savršenosti, što im često polazi za rukom, a iza toga stoji strpljenje, rad i ljubav.

Share