Ne možemo mi ništa da promijenimo dok to ne odobri neko gore – da li je i vama dosta ovakvih izjava? – Nama svakako jeste. Odlučili smo da svakog dana budemo jedan posto bolji u življenju u skladu s prirodom, i osmislili korake za to. Počinje se baš tu gdje ste sada. Onda kada vi to poželite. Dok god vi mislite da treba. Što se nas tiče – zauvijek, jer ova kampanja nema rok trajanja. Dakle, društvo imate. Na stranicama koje slijede, tu je i pregršt ideja odakle početi. Uplovite u eko vode za tri, dva, jedan…
Klimatske promjene jedna su od najprisutnijih i najvažnijih tema današnjice. Međutim, dominantan pristup ovoj temi ljude stavlja pred svršen čin. Zar ne postoji ništa što možemo da učinimo? Aha, možemo, ali ne dok neko na visokom položaju ne preduzme akciju X, Y i Z? Prekrižite takve misli u svojoj glavi i okrenite novi list! Megalomanija nikome dobro nije donijela, a narod k’o narod, uvijek voli da upire prstom i tvrdi kako „oni moćni“ moraju prvi nešto da urade. A šta ako bi prvi korak preduzeo svako od nas? Tiho, stidljivo, praktično nevidljivo. Promjenom jedne navike; možda ishrane? Ili metode prevoza? Šta ako bismo danas počeli, od sitnih stvari? Uključili i najbliže u svoj mini projekat, kojim se štiti planeta jednako koliko se i pojedincu vraća svijest o ogromnoj moći koju posjeduje. Moći da bira. Da mijenja. Da utiče. Da odlučuje. Ali ne preko noći, već postupno. Takvi dugoročni planovi traže jednako dugoročne korake za njihovo ostvarenje. Zbog sjajnih reakcija na naše prethodne izazove, ovog proljeća smo u Pleziru osmislili kampanju koja će trajno biti tu, kojoj se možete priključiti kad god nabasate na ovaj broj magazina, tekst na sajtu ili našim društvenim mrežama, i u kojoj nema perfekcionizma, već se vrednuje i najmanji napredak, iz dana u dan. Umjetnost malih koraka. Dok trepnete, to će biti sjajan život vođen načelima prirode.
#ponedeljakbezplastike
Naša nedelja počinje radno, podizanjem svijesti o jednom o najspornijih materijala današnjice: plastici. Trećeg marta ove godine naišla sam na video koji me je izuzetno rastužio, snimljen prilikom zaranjanja u vode oko ostrva Bali. Gledah sve one kese i ambalažni otpad, kao da sam mogla da ih osjetim među prstima; kao da sam bila na plaži, tamo negdje kod kuće, tik uz granicu između Crne Gore i Albanije. Sadržaji poput ovog, koji prikazuju posljedice čovjekovog (potpuno pogrešnog) uvjerenja da je na vrhu piramide života, samo me podsjećaju na to da je moć svake moje navike mnogo veća nego što djeluje.
Procjenjuje se da će do 2050. u svjetskom okeanu biti više plastike nego živog svijeta. Već danas tragovi mikroplastike mogu se naći na svakoj plaži na planeti, u organizmima riba koje obitavaju u najdubljim morskim špiljama, ali i u većini flašica vode za piće napravljenih od plastike. Ta riba će na kraju završiti u tanjiru, a flašica vode u rukama tokom vrelih ljetnjih dana. Veoma brzo postaje jasno da je, baš kao i sve na svijetu, i ovdje na djelu jedan kružni proces, u kojem posljedice u krajnjoj liniji sežu do glavnog odgovornog – čovjeka. I stoji da možda ne mogu puno da učinim da plastika koja je već u svjetskom okeanu izgubi na obimu, ali i te kako mogu da se potrudim da smanjenjem oslanjanja na ovaj štetan materijal ne doprinosim uvećanju problema.
Zato naša nedelja počinje sa platnenim cegerima, papirnim kesama, keramičkim flašama za vodu i staklenim teglama. Na početku je dobro organizovati mini izazov za sebe, poput onog koji smo tokom marta osmislili sa Karli Rouz Bergman, i samo prikupljati plastiku koju koristite tokom sedam, deset ili mjesec dana. Čega najviše ima? Da li su to slamčice, činije voćnih kupova, omoti od čokoladica, kese čipsa? Samo poznavanjem sopstvenih obrazaca potrošnje znaćete odakle da krenete. Pa ako su problem kese – kupite (ili sašijte!) cegere svih veličina i stavite po jedan u svaku tašnu koju imate. Ako su to činije – ponesite sa sobom metalnu kutiju za ručak za ponijeti i u prodavnicama tražite da vam porudžbinu zapakuju u nju. Probala sam, moguće je – osmijeh i ljubazno pitanje zaista rade čuda! Ako su to čaše za kafu sa aparata nabavite šoljicu od bambusa, koja je za višekratnu upotrebu. Pođite od sebe. Istražite svoje navike. Nakon toga i moguće alternative koje će ih učiniti podnošljivijim za životnu sredinu.
#utorakbezmesa
Stanica: kuhinja.
Predmet koji tretiramo: način ishrane.
Poljoprivreda je za oblast zaštite životne sredine važna jednako koliko i energetika. Zvuči zbunjujuće? Možda u prvi mah, ali, srećom, sve je više resursa koji osvjetljavaju polje odnosa između klimatskih promjena i prehrambene industrije. Prema istraživanju koje je sproveo tim sa univerziteta u Oksfordu, kolektivni prelazak na ishranu baziranu na biljkama za posljedicu bi imao redukciju u emisiji gasova staklene bašte za dvije trećine i osam miliona ljudskih života bilo bi sačuvano do 2050 (od smrti uslijed dijabetesa, visokog holesterola i sl.). Naravno, ne možemo očekivati ovako velelepne rezultate ukoliko je promjena manjeg obima, ali nema razloga zašto svako od nas ne bi uradio nešto što je dokazano dobro po zdravlje ljudi i planete.
Dakle, izbacivanje namirnica životinjskog porijekla iz ishrane. To je teško, pogotovo na našim prostorima, gdje je biljno jelo prije svega shvaćeno kao prilog onom glavnom – mesu – pa tek onda kao obrok za sebe. Pošto ne volimo ekstreme, odlučili smo da vas u svijet biljaka uvedemo postupno. Neka jedan dan u nedelji bude prostor za eksperimentisanje ishranom bez mesa. Očistite prašinu sa starih kuvara, aktivirajte alatke za pretragu recepata onlajn, odaberite rokovnik u koji ćete upisivati sve nove recepte na koje naiđete. Ukoliko ste već vegan ili vegetarijanac, to ne znači da je utorak dan u kojem smo vas izostavili. Naprotiv – na vama je da osmislite originalan pristup temi ishrane koji bi se uklopio u vaš način života i obaveze. Možda ćete utorkom jesti samo presnu hranu. Ići na pijacu. Pozivati sve svoje prijatelje, mesojede i biljojede, na ukusan veganski obrok spremljen kod kuće. Dijeliti svoje recepte sa drugima. Pozivamo vas da u svakom koraku našeg eko puta pronađete sebe i ne ustručavate se da naše predloge koristite samo kao bazu sa sopstvenu, originalnu nadgradnju u kojoj ćete uživati.
#slavinesusredom
Da li ste ikada čuli za „nulti dan“? U pitanju je pojam koji označava trenutak kada česme presuše, a voda postane luksuz. Stanovnici Kejptauna vezuju ga za blisku budućnost, jer stručnjaci već mjesecima unazad prognoziraju da će snabdijevanje vodovodnog sistema, koji je već u lošem stanju, u potpunosti biti onemogućeno uslijed dugih sušnih perioda. Zabrinjavajuće prognoze navele su lokalne vlasti na preduzimanje drastičnih mjera tretiranja problema, od kojih je jedna ograničavanje dnevne upotrebe vode na nepunih 50 litara po stanovniku. Poređenja radi, prosječan stanovnik Srbije potroši i do 300 litara vode tokom samo jednog dana. Zamislite samo: u ovom trenutku, na drugom kraju svijeta, ugostitelji u Kejptaunu upozoravaju turiste da se tuširaju svega devedesetak sekundi, ni trenutak duže. Teško je zamisliti da bi voda, materija od koje je satkan najveći dio naših bića, mogla da nestane. A ipak, tako je. Svakom devetom stanovniku planete nedostupna je čista voda za piće, a čak trećina svjetske populacije nema pristup toaletu. U njihovo ime, srijedom otvaramo diskusiju na temu čuvanja vodnih resursa, a zatvaramo slavine.
Kako sve možemo čuvati vodu? Prije svega, mijenjanjem brčkanja u kadi za brzo tuširanje. Postavljanjem „štedne glave“ na slavinama i tuš bateriji (engl. „faucet aerator“), koja propušta vazduh u mlaz vode, i time smanjuje vašu prosječnu potrošnju ovog resursa za do 50%. Pranjem sudova, voća ili povrća u činiji punoj vode, umjesto pod otvorenim mlazom. Zatvaranjem česme tokom šamponiranja kose, čišćenja lica ili tijela, pranja zuba. Popravljanjem cijevi koje propuštaju, slavina iz kojih voda curi čak i kada su zavrnute. Prosipanjem vode „viška“, koja je ostala na dnu čaša nakon što su gosti otišli u baštu umjesto u lavabo. Ukoliko imate uslova za to, pokušajte da prikupljate i filtrirate kišnicu. I uvijek pronalazite nove načine da sačuvate vezivno tkivo svega što postoji.
#četvrtakzaljude
Vikend je blizu, ali radna nedelja još uvijek nije gotova: zašto onda ne biste malo uživanja unijeli u nju, tik pred kraj? Želja nam je bila da duh ležernosti subote i nedelje namamimo koji dan ranije, i uparimo ga sa zelenim pričama. Zato smo osmislili #četvrtakzaljude kao eko korak koji će vam pomoći da ukrstite puteve sa zanimljivim osobama i njihovim inicijativama.
Ideja je jednostavna: kontaktirajte makar jednu osobu iz eko svijeta! To može biti omiljeni zeleni bloger, lokalna nevladina organizacija, stručnjak čiji rad poštujete, kompanija čiji vas ekološki segment poslovanja zanima. Pošaljite im poruku, pozovite ih na šolju toplog razgovora, onlajn ili oflajn. Uvedite eko teme u svoje svakodnevne razgovore sa najbližima. Proćaskajte sa komšijama o tome šta može biti učinjeno u vašem kraju. Prefarbajte klupe ispred zgrade. Ponesite nekoliko velikih saksija sa izdržljivim biljkama na najbliže stajalište gradskog prevoza. Pokrenite onlajn kampanju o pitanju koje vam je važno. Pođite na izlet u prirodu; posmatrajte ptice, učite o nacionalnim parkovima i zaštićenim prirodnim dobrima svoje zemlje. Upišite onlajn kurs iz oblasti zaštite životne sredine (Coursera i FutureLearn imaju divne besplatne obuke!). Nahranite svoj entuzijazam praktičnim djelima – i nikad, nikad, ne prestajte da budete radoznali.
#petakupatikama
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), transport je jedan od glavnih izvora zagađenja vazduha, kojem se pripisuje oko sto hiljada prevremenih smrtnih slučajeva godišnje samo u Evropi. Istovremeno, upravo su motorna vozila jedan od najvećih emitera CO2, štetnog gasa koji doprinosi efektu staklene bašte. Iako konstantan razvoj tehnologije na drumove stavlja električna vozila sa sve manjim uticajem na životnu sredinu, ostaje činjenica da su takvi automobili prevelika investicija za veći dio planete. Pritom, sama činjenica da im je pogon na struju ne znači nužno da su vozila neškodljiva – bitan faktor je i način na koji je proizvedena električna energija koja ih pokreće. Otud je naš peti korak vezan za patike, i simbolički i doslovno.
Ubrzavamo metabolizam pred odmor – pješačenjem. Vožnjom bicikla do posla. Učenjem: da li ste raspoloženi da stanete na skejt? Druženjem: ako niste u mogućnosti da na posao idete bez automobila, pozovite kolege da umjesto svojim kolima, do iste destinacije stignu sa vama (engl.„carpooling“). Korišćenjem gradskog prevoza umjesto sopstvenog. I sve u svemu, skretanjem pažnje na uticaj saobraćaja na zagađenje prirode.
#uradisamvikend
Glavno pravilo zero-waste života je: ne kupuj, već napravi (engl. „Don’t buy it, DIY it“). Vikend je zato prema Plezirovim koracima prožet samo jednom vrstom energije: stvaralačkom. Pomislite samo na sve što možete napraviti, i time poštedjeti sebe akumuliranja nepotrebne ambalaže, izbjeći moguće štetne sastojke, ili uštedjeti nešto novca sa strane. Od poslednjeg u nizu Plezirovih koraka za eko život, ovo može postati rutina u kojoj ćete uživati sa porodicom i prijateljima. Čaj, kolači i vrijedne ruke.
A šta prave te ruke? Opcija je bezbroj! Ako nam ne vjerujete, samo uskočite na Pinterest. Iskoristite plastične kese kao pletivo za zanimljive korpe za pijacu. Posadite začinsko bilje u stare metalne konzerve. Pripremite masku za lice od sastojaka koje imate u frižideru, a sredstva za čišćenje domaćinstva od onih koji su u ostavi. Pođite u šoping zavirivanjem u sopstveni orman. Prekrojite staru haljinu, pretvorite pamučne majice u nekoliko dekorativnih jastučića za omiljeni kutak za čitanje. Ušuškajte tu i stočić napravljen od starih drvenih paleta. I eto vaše zen oaze za tili čas – ćoška za odmor jednako koliko i za druženje. I pokoji razgovor sa eko prefiksom.
Na kraju, ostaje nam samo da vam uputimo pozivnicu da nam pišete, fotkate, snimate. Pokažite nam kako Plezirovi eko koraci nalaze svoje mjesto u vašoj svakodnevnici. Šta kuvate? Šta pravite? Kako štedite vodu? Redovno se družimo na Instagram pričama, dijelimo vaše savjete i anegdote iz naših pokušaja da živimo ekološki na brdovitom Balkanu. Pridružite nam se! @plezir_magazin
