Ušli smo u mjesec u kojem slavimo žene, borimo se za njihova prava, slavimo njihove uspjehe, njegujemo njihove vrline
i sposobnosti, grlimo njihove ožiljke i stvaramo divlje krugove koji nas dižu visoko, jer smo #zaJEDNO – mi ŽENE. U čast ženama izabrala sam intervjuirati jednu super snažnu, moćnu i inspirativnu ženu Mateju Angelinu Kramer.
Mateja je posebna po tome jer je iz vlastite traumatične situacije zaronila u sebe i iznjedrila bisere. Pokrenuvši nacionalnu kampanju sadnje stabala, digla je na noge cijelu Hrvatsku. Inspirirajte se njenom pričom i slijedite svoju intuiciju, radite ono što volite i dopustite si biti moćne.
Draga Mateja, prije svega, voljela bih da napišeš par redaka o sebi i predstaviš se Plezir publici.
Moje ime je Mateja-Angelina, aktivistkinja sam za okoliš i voditeljica projekata. Dolazim iz Varaždina i upravo u Varaždinu kreće priča koja je ozelenila Hrvatsku 2019. godine. Priča sa sadnjom stabala i dijeljenjem tog dobrog osjećaja sa ostalima. Udruga koju vodim, prepoznatljiva je po fokusu na organiziranje kolektivnih kampanji sadnje stabala s ciljem društvene i ekološke sukcesije.
Što te inspirira, pokreće, što ti je najdraže raditi i kako voliš provoditi vrijeme?
Inspirirajuće je promatrati kako djeca vide svijet naspram nas odraslih. I sama sam majka četvero djece, jednoroditeljska smo obitelj. U priču sadnje stabala duboko je utkana prošlost iza mene. Tek nekolicina zajednice mojih prijatelja ili suradnika zna da sam proživjela nasilje u obitelji, dok sam regeneraciju pronalazila u vrtu i voćnjaku. Tamo je bilo mjesto iscjeljenja i pronalaska svoje osobnosti. Vraćanje i upoznavanje svojih interesa, vještina i slabosti. Jednostavno mjesto oporavka, vraćanje korjenima. U vrtlarskim radovima, a ponajviše aktivnostima vezanim uz stabla i tlo, vidim duboku povezanost sa Majkom Zemljom i njenom energijom, koja pruža većinu esencijalnih potreba za običnog čovjeka. Prehranu, utočište, lijekove, sklad i ljubav. Zemlja predstavlja neprestanu regeneraciju, a malo ljudi zna ili osjeća da je svako biće na istoj valnoj dužini energije kao i Zemlja-priroda.
Prije par godina si pokrenula nacionalnu kampanju sadnje stabala „Zasadi stablo, ne budi panj”? Koji okidač je bio presudan za tu hvalevrijednu inicijativu?
U nadi da osjećaj sklada i zajedništva o brizi za okoliš mogu replicirati na zajednicu, 2019. godine pokrenula sam
građansku inicijativu „Zasadi stablo, ne budi panj!“, i zaista, okupilo se u ovoj ideji već prve godine više od 20 000
ljudi. U cilju kolektivne sadnje stabala i širenja autohtonog genofonda starih sorti na području cijele države, zasadili smo u samo mjesec dana nevjerojatnih 60 000 stabala! Okidač za djelovanje je bilo upravo ne-djelovanje zajednice, na
već prethodno daleko u prošlost identificiran problem-sječa stabala i narušavanje bio-raznolikosti.
Kako se odvijala prva godina kampanje? Koje su bile daljnje akcije?
U prvoj godini tek smo „zagrabljali“ površinu i susretali se s mnoštvom problema. Onih ljudske prirode i ekoloških tematika. Prolazili smo kroz faze definiranja ciljeva i načina djelovanja, ali i pokušaja stabilizacije nukleusa okupljene zajednice. Zaključno je bilo da smo tranzitna inicijativa, te smo osnivali županijske organizacijske jedinice u svakoj županiji RH, u želji da što ravnomjernije djelujemo i promičemo aktivnosti u svakoj regiji koje se odnose na očuvanje okoliša. Osim redizajniranja okoliša u održivije sustave sa većom količinom zelene infrastrukture i povećanje bio raznolikosti jedan od važnijih ciljeva, ako ne i cilj na prvom mjestu, bilo je i ostaje, redizajnirati društvo odnosno njegove dosadašnje destruktivne navike uništavanja Majke Prirode.
Pokrenula si lavinu promjena u Hrvatskoj u pogledu sadnje stabala. Koje promjene su se dogodile pod tvojom palicom?
Jedna palica ko nijedna, naglašavam važnost bio-raznolikosti gdje god mogu. Jedno stablo ne čini šumu, a niti jedan
čovjek ne čini društvo, a kamoli značajniju promjenu. Za postizanje pozitivnih promjena, moramo prvenstveno napraviti
preobrazbu naše ličnosti. Jedna moja poznanica nedavno je izrekla vrlo interesantan termin „društvena sukcesija“. Oni koji se bave šumama znaju da ekološka sukcesija jest proces smjena u strukturi prirode u više faza, tijekom vremena koje skalira i do nekoliko tisuća godina. Sve prirodne uzorke koje nailazimo u prirodi možemo replicirati na ljudske zajednice.
Nakon kampanje sadnje stabala u čitavoj zemlji, koju već sada provodimo tradicionalno, ali koja je djelomično utjecala na društvo, otpočeli smo sa projektom prvog gradskog javnog voćnjaka u Varaždinu. Za značajniji utjecaj neprestano educiranje je neophodno.
Kako izgleda javni voćnjak u Varaždinu i koji su daljnji planovi što se njega tiče?
Projekt voćnjaka preuzeli smo od gradske uprave na cjelovito upravljanje i održavanje, a koji je kao i većina današnjeg
društva, monokulturan i konvencionalan. U želji da ga preobrazimo u permakulturni voćnjak kao budući poligon, odnosno centar za učenje, u voćnjaku radimo predavanja, ekološke teambuildinge te ostale aktivnosti s temama o agrošumarstvu, permakulturi te biodinamici. Na taj način bismo sporo ali dugoročno i održivo utjecali na šire geografsko područje.
Varaždinsko područje slovi za kraj poljoprivrede, međutim držimo stav da je tlo iscrpljeno zbog neodgovarajućeg načina gospodarenja, crpljenja prirodnih resursa te korištenja teške mehanizacije, hiperprodukcije radi. No, nemojte
misliti da je situacija takva samo ovdje, jer nije. Isti problem je u svakoj drugoj županiji i u svakoj drugoj državi. Zato nam je drago čuti da se pokrenulo već nekoliko inicijativa poput „Inicijativa za voćnjak na Jarunu”, za realizaciju javnih voćnjaka i u drugim gradovima u Hrvatskoj.
Možeš li nam objasniti na koji način planirate sadnju drveća, na što treba obratiti pažnju, kako birate sadnice i međusobno ih kombinirate. Koliko je bitno uključiti struku u cijeli proces sadnje?
U cilju smanjenja mortaliteta sadnog materijala, kampanju pripremamo i po nekoliko mjeseci. Čim završi jesenska
sadnja u prosincu, već u ožujku nastavljamo sa pripremama za sljedeću jesen tekuće godine. Posebno posvećujemo
pažnju edukaciji i kreiranju pravilnog stava koji se odnosi na štetno ljudsko djelovanje po okoliš, stoga radimo digitalne
i fizičke infografike, tablice, brošure te priručnike, u kojima detaljno opisujemo procese sadnje, njege, liječenja i orezivanja stabala. S početka, građani su smatrali da ukoliko zasade stablo da je to dovoljno.
Zasaditi stablo je isto kao imati dijete. Želiš kvalitetan plod? Odgajaj ga!
Moram reći da nam struka zaista pomaže i da je trebamo. Međutim, nije uvijek slučaj da se slažemo u potpunosti.
Često ono što biodinamičari ili permakulturisti zagovaraju, „konvecionalnim“ akademskim zajednicama nije najprihvatljivije.
Ponavljam, bio-raznolikost je neophodna. Kako u ljudskim neopipljivim strukturama, tako i u dizajnu okoliša. Bio-raznolikosti radi, osim jednog stabla sadimo podržavajuću vegetaciju tik uz stabla, odnosno rastinje, penjačice
i ostalu vegetaciju, a koja u simbiozi sa „glavnim“ stablom čini neprestani krug davanja i uzimanja hranidbenih
tvari i informacija. Ne radimo ništa posebno, zapravo imitiramo šumski sklop. Nazivamo ih biljnim zadrugama ili cehovima prema permakulturnim načelima.
Ostatak intervjua pročitajte u martovskom izdanju Plezir magazina, na ovom linku.
Intervju: Anamarija Prgomet @zero.waste.croatia
Fotografije: iz arhive udruge Zasadi stablo, ne budi panj
