Svaki put kada imam neku nedoumicu koja se tiče nege kože ili nalet želje da isprobam neko novo ulje ili kremu sa hvaljenim sastojcima, odmah se uputim da proverim da li je Sanja o tome već nešto pisala. Do nedavno na svom Instagram profilu On.skin, a od skoro i na sajtu onskin.hr.
Sanja Martinović je hemičarka, fitoaromaterapeutkinja i neko ko o nezi i koži piše iz ugla holističara, iskreno, razumljivo i uvek interesantno. Pozvala sam je u goste kako bismo razgovarale o bjuti industriji, nezi i naravno mirisima.
Od našeg poslednjeg razgovora za Plezir prošlo je tri godine. U međuvremenu tvoja strast prema kozmetici i nezi kože je prešla na jedan novi nivo, nedavno si pokrenula svoju stranicu, a otvorila si i svoj ETSY shop. Kako si zamislila ovo novo poglavlje i šta se još promenilo od našeg poslednjeg druženja?
Iskreno, kod mene se ništa nije previše promijenilo, osim što sam s vremenom dobila želju da stvorim neko svoje online mjesto van okvira Instagrama, to jest bilo kakvih društvenih mreža i njihovih algoritama. Instagram format mi je postao prekratak, imala sam osjećaj da temu moram završiti prije nego što je započnem. Stranica mi daje slobodu da tekst bude dugačak koliko želim. Kao i da mnoge teme podijelim sa sugovornicima. Zapravo me ta stavka najviše potakla na odluku o stranici. Inače, i sama sve manje konzumiram brze sadržaje, s mobitelom u rukama. Za teme o kojima želim znati više (a to su najčešće one iz newslettera stranica koje volim) odvojim vrijeme pred laptopom, u miru. ETSY shop je isto tako nekako došao spontano i bez velikih planova. Čitatelji su me znali pitati gdje mogu kupiti moje sapune, a meni se jako sviđa koncept ETSY-a, tako sam došla na ideju.
Da li se u međuvremenu dogodila neka bitna promena u regulativi kozmetičkih proizvoda, odnosno da li je danas tržište bolje regulisano kad je reč o prirodnoj kozmetici, a potrošači više edukovani?
Uh, otvorili ste jednu kompleksnu temu. Rekla bih da potrošači nikad nisu bili zbunjeniji i manje educirani nego što su danas. Možda to zvuči smiješno, jer se na prvu čini da su upućeni više no ikad. Izrazi kao što su clean, free from, chemical free i non-toxic, postali su ukorijenjeni u industriji, kao i među kupcima (u njihovom slučaju nesvjesno) i postaju dio onoga što se danas zove marketing straha. Prodaja prirodne kozmetike se u velikom dijelu počela temeljiti na njemu, premda nijedan od tih izraza nije zakonski reguliran i ne znači ništa! Zapravo je proizvoljan i svaki brend ga može okrenuti u svoju korist. Ne možete ni zamisliti u koliko se verzija i kombinacija na bočicama mogao naći ‘free from ……’ izraz, čak i na onim proizvodima u kojima se određena tvar nikad nije ni trebala naći. Na primjer, ‘preservative free’ na kupkama sa soli u koje se i inače ne stavljaju konzervansi.Na tržištu vlada prava zbrka, zato su 2019. godine u sklopu europske regulative za kozmetiku uvedene smjernice koje uvode promjene o ‘free from’ tvrdnjama na proizvodima. ‘Toksična kozmetika’ je također jedna opasna tvrdnja koja se olako koristi i možda najviše straši potrošače, a koji je opet često brkaju sa alergijama koje im izazivaju pojedine tvari na koži. Reći za proizvod da je toksičan je potpuno krivo, jer se sastojci u njima nalaze u zakonskim, propisanim granicama. Doza je bitna, postoji ona koja je sigurna i ona koja nije. Rastući trend prirodne kozmetike donosi i neke pozitivne promjene u industriji. Tjera je na istraživanja o eventualnom negativnom, kumulativnom učinku koje neke tvari iz kozmetike mogu ostaviti na zdravlje. Stručnjaci su složni upravo u tome, beauty industrija treba više nezavisnih kliničkih ispitivanja i preciznije propise.
Primetan je izvestan trend da i komercijalni brendovi iz svojih proizvoda izbacuju neke najozloglašenije sastojke i približavaju se po tome malim brendovima i brendovima sertifikovane organske kozmetike, kako po svom sastavu, estetici tako i načinu obraćanja potrošačima. Da li je ta promena istinska pa su proizvodi zaista „čistiji” ili je to stvar greenwashing-a?
Premda često i sami ne razumiju što je u kozmetici ‘dobro’, a što ‘loše’ kupci danas imaju kontrolu nad tržištem. Na neki način tjeraju brendove da pronađu alternative ‘ozloglašenim’ sastojcima koje ne žele u proizvodima ili da, ako su dovoljno veliki, osmisle zasebnu, organsku liniju proizvoda. U jednom intervjuu sam čitala da su zbog pritiska Kiehl’s i Laura Mercier iz nekih svojih kultnih proizvoda izbacili parabene. Sephora, koja je 2018. godine predstavila svoj interni pečat odobrenja za brendove koji ne sadrže trinaest određenih sastojaka, proširila je svoj ‘crni popis’ na više od oko pedeset sastojaka. Ono čime brendovi mijenjaju sastojke i da li koriste ‘greenwashing’ je dosta individualno i ovisi o brendu, a vjerujem da greenwashing-a ima dosta. Gledala sam sastave nekih organskih linija velikih svjetskih firmi. Ne bih mogla reći da se radi o greenwashing-u. Međutim greenwashing nisu samo sastojci. Radi se i o održivosti i cruelty free filozofiji koja se ne može uvesti preko noći.
Moram reći, a pomalo je paradoksalno – sve mi se više čini da se i svijet prirodne kozmetike počeo temeljiti na nekoj vrsti greenwashing-a. Poziva se na održivost, a sve je više biljnih vrsta dovedeno na rub egzistencije radi masovne potrošnje. Zaziva promjene u regulativama, a i sam stvara toliku zbrku na tržištu, pogrešnim marketingom i neistinitim tvrdnjama – radi kojih se također mijenjaju propisi. Kako god, izgleda da se nažalost uvijek vratimo na profit.
Kada smo se dogovarale za ovo gostovanje rekla si mi da je korona osujetila tvoje planove za dodatnu edukaciju na temu slaganja mirisa u kozmetičkim preparatima u okviru nastavka obuke za fitoaromaterapeuta. Ipak, budući da već dugo vremena eksperimentišeš i izrađuješ kozmetičke preparate za sebe, poseduješ veliko znanje iz hemije i fitohemije, prenećemo ovu temu na ličniji nivo. Koliko ti je komponenta mirisa važna kada za sebe praviš neki preparat?
Mirisna komponenta proizvoda mi je jako bitna, volim proizvode sa suptilnim, nenametljivim, a opet privlačnim mirisom. Možda se to čini lako za postići, ali nije. Zato sam i htjela ići na edukaciju na temu slaganja mirisa i svakako je i dalje planiram. Kada se u prirodnoj kozmetici slažu mirisi, treba imati na umu da se kombinacija eteričnih ulja mora lijepo složiti i sa ostalim sastojcima u formulaciji. Što je često jako teško, jer biljna ulja također imaju svoj karakteristični miris koji onda zna sve što ste iskombinirali i ‘pokvariti’. Kad sebi pravim preparat najčešće ga baš zato pravim bez eteričnih ulja ili samo sa jednim, za kojeg znam da mi paše.
Nedavno sam imala priliku da slušam podcast u kome je Karen Gilbert govorila o mirisima u kozmetičkim preparatima, i između ostalog spomenula je to kako često mali brendovi nehotice zanemare tu komponentu mirisa prilikom formulacija. Njihov cilj je da proizvodi budu efikasni, da budu stabilni ali često potpuno izgube iz vida da određene biljke koje možda jesu dobre za nas i našu kožu, kada se kombinuju sa uljima koja imaju svoj miris, događa se da finalni proizvod miriše neprijatno. Meni se to dogodilo i sa nekim većim brendovima prirodne kozmetike, i moram priznati da je to faktor koji može da me odbije od redovne upotrebe nekog proizvoda ma koliko bio kvalitetan i učinkovit. Kakav je tvoj stav na ovu temu?
Kozmetiku doživljavam kao hranu. Mora mi se svidjeti tekstura, boja i miris. Mnogi brendovi su prepoznali koliko je komponenta mirisa bitna u finalnom proizvodu. Imala sam sreću da sam upoznala Kerry Moore, jednu od osnivačica brenda Almy Botanicals. Tada mi je rekla da pri stvaranju mirisa surađuju sa kemičarem koji ima pozadinu u parfemskoj industriji. U svojoj Detox liniji su se odmakli od cvjetnih nota i uspjeli stvoriti unisex note koje pašu i muškom dijelu kupaca. To je dobar primjer spajanja funkcionalnosti i dopadljivosti.
Bez iskustva u parfemskoj industriji ili barem edukacija na tom polju, teško da bi išlo. S druge strane, ja se jako divim brendovima koji namjerno stavljaju funkcionalnost ispred svega, jer vjerovatno znaju da time gube dio klijentele. Njih smatram posebno iskrenim i educiranim, a imaju dosta poklonika među najzagriženijim ljubiteljima prirodne kozmetike, koji često znaju reći da su otupjeli na neprivlačne mirise mnogih eteričnih ulja.
nastavak intervjua možete pročitati u majskom izdanju Plezir magazina na strani 42.
fotografije: Kate Ševo
