Ne bih htjela da vam ovaj tekst izazove stres kakav samo debate o SPF-u znaju izazvati zadnjih godina. Koji filter, koji faktor, koliko nanijeti i je li uopće sigurno? Sve nas to muči najviše u ovim ljetnim mjesecima kad pred godišnji biramo dodatne zalihe za plažu. Teško mi je priznati, ali je tako, trend prirodne kozmetike je zbog lošeg marketinga sa sobom donio ogromnu količinu straha od „štetnih kemikalija“, čini mi se pogotovo u sferi SPF-a i UV filtera. Bez obzira za koji se odlučite, važan je i ključan u zaštiti. Ali trebate znati da i sa dobrom pripremom možemo koži pomoći za duže i bezbrižnije dane na suncu.
Piše: Sanja Martinović @on.skin
Prije svega opustite se… i počnite iznutra
Najveći učinak dobre pripreme kože iznutra imala sam priliku vidjeti kod drage mi poznanice, magistre farmacije, koja je radila u ljekarni u susjedstvu gdje sam živjela. Tanja se jedno ljeto sa mora vratila (i sama iznenađena) sa prekrasnim preplanulim tenom iako ima tip jako svijetle kože koja lako gori. Otkrila mi je da je dva mjeseca prije intenzivno pripremala kožu iznutra, sokom od mrkve iz ljekarne. To je bio prvi put kada sam u praksi vidjela ono što beta karoten može napraviti za kožu iznutra.
On je pigment koji daje boju voću i povrću, a u našem tijelu ima dvostruko djelovanje. Ljeti, kad negativan utjecaj sunca na koži može uzrokovati dodatni oksidativni stanični stres, beta karoten joj pomaže kao antioksidans u borbi protiv štetnih slobodnih radikala. Uz to, potiče i sintezu melanina i zato uz pomoć njega lakše dobijemo prekrasan preplanuli ten.
Ja sam uvijek više za prirodne izvore beta karotena i zato uzmite od proljeća i ljeta sve što vam pruža. Mrkva, marelice, crvene paprike, tikve, slatki krumpir, mango… I suplementi su dobar izbor, ali posavjetujte se sa farmaceutom jer prevelike doze u nekim kombinacijama nisu dobre.
Antioksidansi i izvana…
Ako zimi ne koristite serume sa antioksidansima, ljeti ih uvedite. Osim što će njihova lagana tekstura jako goditi koži u najvrućim danima, pomagati će joj da se bori protiv spomenutih slobodnih radikala. U vezi njih samo mali uvod – vanjski utjecaji kao što su sunčevo zračenje mogu uzrokovati stvaranje slobodnih radikala na molekularnoj razini u koži. To su nestabilne molekule kojima fali elektron i počnu ga krasti i drugim molekulama tako lančano uzrokujući oksidativni stanični stres. Taj stanični stres se na koži može manifestirati kao pigmentacija, preuranjeno starenje, oštećenje proteina kože.
Antioksidansi su sa druge strane dobre molekule koje „hvataju“ slobodne radikale dajući im elektron i na taj način stabiliziraju stanični stres, neutralizirajući njegovo djelovanje. Zato potražite serume sa vitaminom C, ekstraktima bobičastog voća, polifenolima, resveratrolom. Kroz svoj diplomski rad sam se uvjerila u antioksidativno djelovanje polifenola iz crnog i bijelog grožđa (in vitro) i zato uvijek rado zavirim u Caudalie liniju, baziranu na ekstraktima iz grožđa i vinove loze.
O UV filterima, mehanizmima djelovanja i zabludama…
Vladaju velike zbrke i zablude u terminologiji i zbog toga i veliki strah u odabiru krema za sunce. Izbor je sve veći, naslovi sve bombastičniji, kad dođete pred policu uhvati vas lagana panika. Ali hajmo pomalo i otpočetka. Ono što nas štiti u kremama za sunce su UV filteri. Jedne zovu „kemijskim“ (puno ih je, listu dozvoljenih u EU možete naći na ECHA stranicama, nazivi su im malo duži – što apsolutno nema nikakve veze s njihovim opasnim ili neopasnim djelovanjem u organizmu). Jedne zovu „mineralni“ (titan dioksid, cinkov oksid).
Zbog te dvije podjele (kemijski i mineralni) nastalo je uvriježeno mišljenje da su kemijski sintetski iz laboratorija, mineralni iz prirode. Zapravo su oba stvorena sintetski. Kad bi se mineralni zaista vadili iz prirode postojala bi velika mogućnost da budu onečišćeni teškim metalima. I zapravo su obje vrste po zakonu klasificirane kao kemikalije.
Pravilnija i pravednija podjela bi bila na organske (sadrže atom ugljika u strukturi) i anorganske filtere (ne sadrže atom ugljika u strukturi). Kad se opisuju mehanizmi njihovog djelovanja, u tekstovima će se najčešće objasniti da „kemijski“ apsorbiraju UV zračenje, a „mineralni“ odbijaju UV zračenje. Format ove kolumne je premali da bih ispisala sve krive zaključke koji se donose na temelju te podjele. Evo par najčešćih: mineralni su sigurniji zato što odbijaju sunčeve zrake, ili kemijski se zbog mehanizma apsorpcije lakše apsorbiraju u krv, ili kemijski se trebaju nanijeti prvi da bi se apsorbirali u kožu…Zapravo obje vrste filtera djeluju istim mehanizmom, oba najvećim dijelom apsorbiraju UV zračenje i tako štite kožu (pročitajte tekst na BASF stranicama – Absorption is the key factor in UV protection.
Odakle strah?
Živimo u vremenima kad su svi stručnjaci i kad je pod povećalom sve što jedemo i stavljamo na kožu. Nedostatak znanja ostavlja mnogo prostora za krivo interpretiranje i lobije, a profesionalci u industriji postaju nadglasani. U slučaju UV filtera strah najviše proizlazi iz mišljenja da se „kemijski“ filteri mogu apsorbirati kroz kožu, ući u krvotok i uzrokovati eventualnu štetu. U svijetu postoje kompletirane studije koje su dokazale da „kemijski“ filteri u zakonski dopuštenim koncentracijama nisu štetni. S druge strane, ono što je sigurno dokazano jest to da sunčevo zračenje može uzrokovati rak kože. Realno i iskreno, postoje rupe i nedostatci u podacima, međutim i dalje se vrše brojne studije. U svijetu kemije je uvijek tako, znanost napreduje, rade se istraživanja utjecaja sastojaka na zdravlje. U laboratoriju svakodnevno radim sa titan dioksidom, „mineralnim“ filterom, ali za jednu potpuno drugu namjenu. Bi li vas iznenadilo da je i oko njega nedavno nastala velika zbrka i da je zamalo proglašen kancerogenim nekim rutama izlaganja? Međutim, Europski sud je poništio prethodnu odluku i proglasio studiju nerelevantnom i nepotpunom budući da opasnost ovisi o načinu izlaganja, koncentraciji, veličini čestica, ukratko – mnogo faktora. Ako vas zanima više, toplo preporučam da zapratite kemičarke koje rade u kozmetičkoj industriji, dr. Michelle Wong i Jen (@labmuffinbeautyscience i @theecowell). Na njihovim stranicama možete pronaći mnogo korisnih studija, razbijenih mitova i najnovijih informacija generalno iz svijeta kozmetike.
Koju kremu odabrati?
Onu koja vam paše i koži najviše odgovara. Kreme koje se vole svrstati pod prirodnu zaštitu su bazirane na „mineralnim filterima“. Ako vam pašu, super, jer su dobar izbor ako vas počnu peckati oči ili vam je koža osjetljivija na kreme sa „kemijskim“ filterima. Također su bolji izbor u zaštiti dječje kože. Ako ih već koristite, vjerovatno znate i negativne strane takvih formulacija.
Cinkov oksid i titan dioksid ostavljaju prepoznatljivi bijeli trag na koži i teže se razmazuju. Obično su takve kreme malo gušće i teksture su teže. Ja sam se godinama mučila i tražila takvu pravu, ali mi je sve i jedna začepljivala pore. Počela sam izbjegavati zaštitu, dok mi doktorica dermatologije nije rekla da se vidi da ne štitim dovoljno kožu lica.
Zato sam prešla na kreme sa „kemijskim“ filterima i u liniji Babe Laboratorios iz Španjolske sam našla fluid koji je lagan, ne začepljuje pore i nije mi ga mrsko koristiti na dnevnoj bazi. Generalno, u kremama sa „kemijskim“ filterom ćete lakše pronaći manje teške i svilenkaste teksture, pogotovo za masne tipove kože. Prije Babe Laboratios sam koristila takve Eucerinove verzije i također sam bila jako zadovoljna. Dobra vijest je da danas na tržištu postoje i hibridi sa „kemijskim“ i „mineralnim“ filterima, dobra su opcija za one koji su alergični na „kemijske“ filtere, a tekstura i bijeli trag su također negdje između.
I za kraj…
Nemojte se puno zamarati aplikacijama za skeniranje sastojaka, poprilično su krute u tumačenju i ne uzimaju mnogo toga u obzir. Vjerujte mi, prije nekih desetak godina i mene su izluđivale. Gledajte etiketu kada tražite sastojak koji vam odgovara (ili ne odgovara, pa ga izbjegavate), ali ne pokušavajte sami rastumačiti INCI listu jer nećete uspjeti, redoslijed i količina sastojaka u formulaciji su tu sa razlogom i postoje profesionalci koji su ih tako poredali s razlogom. I držite se starih dobrih navika kojim su nas učili, pokušavajte što više biti u hladu i izbjegavajte sunce od 10 do 17h, koža će vam na kraju dana biti zahvalna!
Ne treba se plašiti, ali ne treba biti i neoprazan, rak kože se sve više šiti, suncee i UV zračenje nije kao što je bilo. Daleko je sada opasnije. Redovni dermatološki pregledi, skidanje sumnjivih mladeža, neizlaganje suncu kada je najjače, dugi rukavi, zaštitne kreme,… POstoji zaštita, samo treba biti svestan opasnosti. Inače, sve pohvale za tekst.