Razgovore o eko navikama iniciramo iz želje da vas motivišemo da se pokrenete, uvedete promene u vašu svakodnevicu ili istrajete u sprovođenju zelenih navika koje jesu mali, ali važan korak u pravcu stvaranja održive budućnosti. Četvrtkom se družimo sa interesantnim gostima koji nam otkrivaju svoje eko navike, dele savete i trikove kojima se služe kako bi svoju svakodnevicu učinili zelenijom, ali i govore o najvećim izazovima sa kojima se suočavaju na tom putu.
Ovog četvrtka u gostima nam je Tihana Veljačić, eko aktivistkinja i autorka profila Ditch Plastic Croatia koji je 2017. godine pokrenula kako bi motivisala i druge da redukuju upotrebu jednokratne plastike u svakodnevnom životu. Uz pomenuti profil, pre dve godine je sa prijateljicom pokrenula The Green Hub – platformu putem koje nastoje da utiču na smanjenjenje štetnog uticaja kako organizacija tako i pojedinaca na životnu sredinu, sa fokusom na edukaciju i podizanje svesti o globalnim ekološkim problemima kao i ostvarivanje pozitivnog uticaja na zajednicu. Za #mojeekonavike razgovarali smo o malim, svakodnevnim promenama i eko koracima koji čine da naš život bude zeleniji i ispunjeniji.
Kada se spomenu ekologija, održivost i uopšte eko navike u svakodnevnom životu, šta je tvoja prva asocijacija?
Mislim da je to smjer u kojem bismo svi trebali ići jer je to jedini način da opstanemo i poživimo na ovoj našoj prekrasnoj planeti. Drago mi je da se sve više priča o temi održivosti u svakodnevnom životu i poslovanju jer je to, po meni, imperativ, a ne izbor zaljubljenika u prirodu. Prirodni okoliš nam daje sve što nam je potrebno za ugodan i sretan život, a najmanje što možemo učiniti jest da ga održimo zdravim, čistim i prekrasnim za generacije koje dolaze nakon nas, ali i za sav biljni i životinjski svijet s kojima dijelimo Zemlju – naš jedini dom.
Mi u Pleziru verujemo da i velike promene kreću od malih koraka, od običnog čoveka. Koje su to eko navike koje ti redovno praktikuješ?
Slažem se. Iako su korporacije te koje najviše zagađuju i otpuštaju najveće količine CO2, mislim da svatko može doprinijeti svojem zdravlju i zdravlju okoliša ako korigira svoje potrošačke navike i postane informiran i racionalan kupac.
Mislim da svi trebamo imati na umu da su prirodni resursi dragocjeni i ograničeni te da s njima trebamo postupati odgovorno i racionalno. Zato štedim i čuvam vodu, kupujem proizvode i namirnice bez ambalaže, pogotovo izbjegavam plastiku koja se vrlo malo ili uopće ne reciklira i završava na odlagalištima ili u prirodi.
Odjeću razmjenjujem, kupujem second hand ili od lokalnih umjetnika i dizajnera te biram prirodne materijale. Po gradu se krećem pješice ili javnim prijevozom, tijekom toplih mjeseci vozim bicikl, a za udaljenije relacije koristim carsharing aplikacije poput Ubera i Bolta. Hranu kupujem od provjerenih dobavljača za koje znam da uzgajaju organsku hranu u okolici Zagreba. Više ne podliježem impulzivnim kupnjama i prije nego što kupim novu stvar, pokušam posuditi, unajmiti ili popraviti, a tek onda se odlučujem za novu kupnju.
Koji su tvoji trikovi i saveti za „zeleniji“ dan?
Moje eko navike za zeleniji dan započinju s buđenjem – zube perem s četkicom od bambusa i kremom koja dolazi u staklenoj ambalaži, dezodorans mi je u papirnatoj tubi, a ulje i krema za lice od prirodnih sastojaka i domaćih proizvođača, većinom u metalnoj i staklenoj ambalaži.
Doručkujem žitarice koje sam kupila u rinfuzi, s voćem koje sam zaledila nakon što sam ih ubrala u maminom vrtu, radim svoj kefir, pijem kavu bez suvišnog otpada i sl. Suđe perem s prirodnim sredstvom za pranje i prirodnom lufom (tikvicom) koja se može kompostirati nakon korištenja. Najnovija zelena navika koju sam usvojila je uzgajanje klica, što se pokazalo kao vrlo jednostavan način za proizvesti hranu u stanu i to s vrlo niskim troškovima.
Sa zelenim navikama možete krenuti u bilo kojem segmentu svog života jer kad osvijestimo svoje postupke i navike, više počnemo razmišljati o utjecaju na okoliš i svoje zdravlje i počnemo donositi pametnije i održivije odluke. Barem je tako bilo kod mene.
Gde vidiš najveće izazove kada je reč o sprovođenju održivog načina života?
Najveće izazove vidim u našem užurbanom suvremenom načinu života. Živimo u throwaway vremenu gdje je sve jednokratno i potrošno, a mediji nam svakodnevno oglašavanju 100 različitih proizvoda koji nam, realno, ne trebaju.
Mislim da bismo svi živjeli ljepše, održivije i mirnije kada ne bismo toliko jurili za materijalnim, bili konformisti kojima je praktičnost na prvom mjestu, već jednostavno prebacili u nižu brzinu i uživali u sporijem životu. Tada bismo imali vremena za sve – pripremanje zdravih obroka, bavljenje mentalnim i fizičkim zdravljem, razvijanjem odnosa s bliskim ljudima, uživanje u prirodi i općenito, sretan život.
Na usvajanju koje zelene navike ćeš u narednom periodu raditi?
Voljela bih još više smanjiti konzumaciju mesa, mesnih prerađevina i općenito proizvoda životinjskog podrijetla. Znam da je to moguće jer sam prije meso konzumirala triput dnevno, a sad meso jedem najčešće za vikend. Također, željela bih naučiti jako dobro peći kruh, raditi zimnicu i domaću hranu poput: njoka, knedli, tjestenine, savijača i sl. tako da znam što točno konzumiram, odakle su došli sastojci te da još više smanjim količinu jednokratne plastike u svakodnevnom životu.
