Razgovore o eko navikama iniciramo iz želje da vas motivišemo da se pokrenete, uvedete promene u vašu svakodnevicu ili istrajete u sprovođenju zelenih navika koje jesu mali, ali važan korak u pravcu stvaranja održive budućnosti. Četvrtkom se družimo sa interesantnim gostima koji nam otkrivaju svoje eko navike, dele savete i trikove kojima se služe kako bi svoju svakodnevicu učinili zelenijom, ali i govore o najvećim izazovima sa kojima se suočavaju na tom putu.
Ovog četvrtka nam je u gostima dizajnerka, fotografkinja u porodičnom foto studiu Pepper atelier, uradi sam blogerka, autorka Instagram bloga @skare_i_makaze i jutjub naloga (Škare i Makaze) Emilija Lasić Črepić. Za #mojeekonavike govorila nam je o apciklaži, popravci umesto kupovine novog, održivosti u uređenju enterijera i pozitivnom stavu prema ličnim promenama, uz puno strpljenja, jedan zeleni korak po korak.
Kada se spomenu ekologija, održivost i uopšte eko navike u svakodnevnom životu, šta je tvoja prva asocijacija?
Prva asocijacija na ekologiju, ponajviše održivost- jest odjeća. Odnosno ponovno iskorištavanje i recikliranje otpadnog tekstila. Kao modni dizajner po struci svjesna sam ovog ogromnog problema tekstilne industrije.
Dio smo potrošačkog društva, peri deri midseta, brze mode. Zbog čega? Zbog krpica koje su dio prolaznih trendova.
Kada kupujem odjeću za sebe – to su odjevni komadi koje mogu nositi više sezona koji su klasični i bezvremenski. Uvijek provjeravam ponudu u lokalnom second hand dućanu u kojem nalazim zaista svašta, a najviše metraže od koje sama šivam svoju odjeću ili ju koristim za tapeciranje namještaja.
Također, moramo biti svjesni i brzih trendova u uređenju interijera. Problem je sveprisutni namještaj napravljen od iverice i ljepljen plastičnim folijama. To je također jedna ekološka muka kojoj stajem na kraj tako da se radije bacam na makeover starog drvenog namještaja. Takav namještaj ima priču, veću vrijednost a kvalitetniji je i moći će služiti jednog dana i mojoj djeci i unucima.
Mi u Pleziru verujemo da i velike promene kreću od malih koraka, od običnog čoveka. Koje su to eko navike koje ti redovno praktikuješ?
Eko navike zvuče komplicirano. Ali eko navike započinju zaista malim stvarima i ne moraju biti komplicirane. Smanjenje kućanskog otpada kroz sortiranje, nošenje platnene vrećice u trgovinu, maksimalno izbjegavanje plastične ambalaže, kupovina domaćih proizvoda lokalnih proizvođača…
Zapravo mislim da svatko treba krenuti od sebe, krenuti lokalno. Vidjeti što mu je dostupno u njegovoj sredini i nekako svoju eko priču graditi oko toga.
Imam veliku sreću što živimo u malom ali razvijenom gradu, koji je okružen ruralnim područjem na kojem svoje mjesto pod suncem nalaze mnoga mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva od kojih nabavljamo namirnice. Za kupovinu hrane ne palimo auto, a maksimalno se vozimo biciklima ili idemo pješke.
A nekako najjača eko navika nam je ona don’t buy – DIY. Dakle, sve što možemo radimo sami. Volim uređivanje starih stvari, volim popraviti radije nego kupiti.
Koji su tvoji trikovi i saveti za „zeleniji“ dan?
Jedan od trikova koji je aktualan u našem domu, u ovo ljetno vrijeme je da u frižideru uvijek imamo nekoliko bočica ohlađene vode koja je spremna za put. Na taj način maksimalno izbjegavamo kupovinu flaširane vode i nepotrebne plastične ambalaže.
- Kućanski otpad odvajamo i ubacujemo u komposter, zatim imamo izvrstan biokompost koji nam služi u vrtu!
- Skupljamo kišnicu i njome zaljevamo cvijetnjak i voćkice. Nemamo veliko dvorište i kapaciteta za povrtnjak ali zato u našem dvorištu ima voćkica (jabuke, trešnje, smokva, grožđe) i puno cvijeća koje privlači pčelice.
- Izbjegavamo plastične slamke, obožavamo staklene slamke (nismo fanovi papirnatih i metalnih).
- Doniramo! Sve ono što nam ne treba, osobito ako je riječ o dječjoj odjeći i obući – radije doniram ili prosljeđujem dalje, nikada ne bacam.
- Kao veliki zaljubljenik u uređenje interijera radije se bacam na makeover starog namještaja nego u kupovinu novog.
Gde vidiš najveće izazove kada je reč o sprovođenju održivog načina života?
Često puta, u održivom načinu života, dođem pred zid i ne znam kako dalje. Često puta moram odlučiti koje manje zlo odabrati. I to je baš ružan osjećaj…Danas ću morati upaliti sušilicu, iako je divan sunčan dan ali mene nema doma cijeli dan i nema tko razgrnuti mokri veš. Zato sam taj isti veš oprala prirodnim deterdžentom. Ali je nažalost taj prirodni deterdžent u plastičnoj boci… i tako u krug.
Ali mislim da ne bi smjeli biti jako strogi prema sebi, bitno je ne odustati, biti svjestan problema i nastaviti se razvijati. Svaki dan, korak po korak. Jedna po jedna pobjeda.
Na usvajanju koje zelene navike ćeš u narednom periodu raditi?
Bacanje hrane je veliki problem našeg kućanstva. Količinski puno kuhamo, puno hrane kupujemo i puno toga se pokvari i prije nego se sjetimo da bi mogli potrošiti. Primjer je to loše organizacije u kućanstvu i to je nešto što nas sve jako smeta i na čemu moramo ozbiljno poraditi.
