U potrazi za talentovanim i kreativnim ljudima, naišli smo na “male modne užase” Sonje Milić i Selme Selimović. Ne dozvolite da vas opis zavara, odeća koju njih dve redizajniraju je sve samo ne takva. Ukoliko do sada niste imali prilike da se upoznate sa radom ove dve mlade dame, ostanite uz nas i pročitajte šta one imaju da kažu o svojim počecima, omiljenim mestima za kupovinu, barbikama i drugim stvarima…
1. Pozdrav Sonja i Selma. Verujem da ljubitelji vintage odeće i retro stila već znaju za virtuelnu radnju vaših „malih modnih užasa” pod nazivom Little Barbie Shop of Horrors, a za one koji do sada nisu imali prilike da se sa njom upoznaju, šta mogu da očekuju?
Little Barbie Shop of Horrors je virtualni modni dućan namijenjen svim djevojkama koje dijele sličan modni izražaj sa nama. U njemu su prezentirane odjevne kombinacije koje nas dvije sklapamo u našem stilu, na način kako i same kombinujemo odjeću koju nosimo. Radi se o second hand garderobi, koju po potrebi redizajniramo i prilagođavamo sebi i potencijalnim kupcima. Nekada su to vintage, nekada retro komadi, ali uvijek odjevni predmeti koje vrijedi posjedovati u ormaru.
2. Koncept na kom se bazira vaša radnja je, između ostalog, redizajniranje second hand odeće. Gde nabavljate tu odeću i koji su to komadi koji vas najčešće instant privuku?
Buvljak je mjesto na kojem nalazimo najinteresantnije odjevne predmete. Najčešće je to buvljak u Tuzli. Kako smo obje zaljubljenice u starine, od predmeta za pokućstvo do odjeće i modnih dodataka; buvljaci su za nas turističke atrakcije koje posjećujemo na svakom putovanju. Pored buvljaka, odjeću nabavljamo i u 2nd hand shopovima u Tuzli, kojih je sve manje.
Ekscentrični komadi su nam najdraži, ponekad vrlo nenosivi. Mi ih nazivamo i „muzejskim primjercima”.
Posebno drage su nam stvari ex Yu proizvodnje, koje su često izuzetnog kvaliteta. Za nas imaju i sentimentalnu vrijednost, odišu duhom prošlosti, vraćaju nas u djetinjstvo i podsjećaju na naše mame i bake, koje smo posmatrale sa divljenjem, kako to samo djevojčice znaju.
3. Imate li neki savet za one koji tek kreću u pohode po buvljacima i second hand radnjama?
Ponesite sitan novac.
Kada krenete na buvljak nemojte planirati i očekivati da ćete pronaći komad odjeće koji vam je potreban ili koji dugo tražite, jednostavno se prepustite sreći.
Ne budite sitničavi! Sjetite se da se radi o odjeći koja već iza sebe ima priču, kao takva nije uvijek u savršenom stanju, pa je često potrebno intervenisati na istoj.
Imajte na umu da bi za mnogo veći novac kupili predmet znatno lošije kvalitete, izrađene od vještačkih materijala, masovne proizvodnje i kineskog porijekla.
Šetnja po buvljaku za nas je užitak. U jednoj ruci kafa „to go” u drugoj ruci ceger, muzika u ušima i osmijeh na licu.
4. Nakon nabavljanja odeće, kako dalje teče proces njenog redizajniranja? Koliko vam vremena to oduzima i da li pre kupovine određenog komada u glavi imate ideju kako ćete ga modifikovati ili je to nešto što dolazi posle?
Nekada su to sitne intervencije, kao sto je mijenjanje dugmadi; a ponekad je potrebno u potpunosti promijeniti prvobitni model (na primer, od haljine veličine 46 dobiti veličinu 38).
Ideje za redizajniranje se javljaju odmah prilikom kupovine, u suprotnom ne bi ni kupovale predmete koji nas ne zaintrigiraju na licu mjesta. Nakon kupovine i pripreme odjevnih predmeta, slijedi fotografisanje i finalna obrada fotografija, koje uzimaju nekada više vremena nego prva faza. Proces od kupovine pa do prodaje jednog 2nd hand komada je mnogo duži nego što se prvobitno čini.
5. Koliko je teško odvojiti se od savršeno redizajniranog vintage komada?
S vremena na vrijeme, vrlo teško se odvojimo od savršenog vintage komada, lamentirajući jedna drugoj o nesvjesnosti žena o današnjem „kvalitetu” odjeće. Mjesecima prije nego što je odlučimo staviti u prodaju, posmatramo tu predivnu haljinu, koja zaslužuje posebnu pažnju i ljubav od buduće vlasnice i nadamo se da će tu pažnju i dobiti.
6. Dobile ste dosta pohvala i pitanja na račun fotografija. Znamo da ste same zaslužne za njihov izgled i finalnu obradu, ali da li su vam se u međuvremenu javili fotografi zainteresovani za saradnju, da taj deo posla preuzmu na sebe?
Većinu fotografija radimo same. Pored digitalne kamere, vrlo rado koristimo i analogne foto-aparate koje posjedujemo. Iako su digitalni aparati mnogo komforniji za upotrebu, iz ljubavi prema analognim fotografijama, s vremena na vrijeme rado eksperimentišemo sa našom malom kolekcijom starih foto-aparata. Te fotografije su nam posebno drage.
U međuvremenu smo radile nekoliko foto shooting-a sa profesionalnim fotografima, neki od njih su naši bliski prijatelji. Vrlo rado se odazivamo na saradnju. Uskoro imamo novi projekt.
Ostatak intervjua pročitajte na 72. strani decembarskog broja Plezir magazina.
