Factory of Joy: Radost čuvanja i deljenja starih sorti semena

„Jednom kada uzgojite svoj pamuk, đumbir ili peruansku jagodu, osjetićete kao da možete sve. I osjećaj vas neće varati.“ , tako moj sagovornik, Vojin Kopuz opisuje radost i ljubav koja se rađa kada brinete o novom životu, odnosno, biljkama koje sami uzgojite iz s semena. Motivisan željom da se hrani zdravom hranom iz domaćeg uzgoja počeo je da prikuplja semena starih sorti iz čega je vremenom nastala biblioteka semena Factory of Joy u Čelincu, čarobno mesto u kome vredni ljudi prepuni entuzijazma rade važan posao i čuvaju od zaborava stare sorte semena iz kojih nastaju najukusniji, raznovrsni i neobični zdravi plodovi.

Biblioteke semena u poslednjih desetak, petnaest godina, na veliku radost, doživljavaju ekspanziju širom planete. Prema nekim podacima u svetu danas postoji oko 500 biblioteka semena. Hajde da našim čitaocima, koji se možda ranije nisu susreli sa ovom temom pojasnimo šta su biblioteke semena i u čemu se ogleda njihov značaj?

Biblioteke sjemena funkcionišu kao obične biblioteke, samo što umjesto knjiga posuđujete sjeme. Nastale su kao reakcija na trend izumiranja starih sorti poljoprivrednih kultura. Naši preci su ove sorte decenijama, a ponekad i vijekovima razvijali kako bi dobili plodove određenih karakteristika kao što su ukusi, mirisi, boje, oblici, otpornost na bolesti, nametnike, klimatske faktore, dobri prinosi, nutritivna vrijednost, itd. Na žalost, u posljednjih stotinu godina usljed industrijalizacije poljoprivredne proizvodnje najmanje 75% ovih sjajnih, omnipotentnih, sorti je izumrlo.

Dodatni problem je što smo sa sve učestalijim odljevima seoskog stanovništva u gradove počeli da gubimo i naša znanja i prakse uzgoja ovih sorti i čuvanja njihovog sjemena. Tako su biblioteke sjemena postale praktično preko noći male institucije i snažan vjetar u leđa svima koji žele ponovo osjetiti ukus starih dobrih sorti kojima smo se do nedavno sladili kao djeca u bakinim baštama. Biblioteke sjemena, na prvom mjestu, omogućuju svim zainteresovanima pristup starim sortama sjemena koje se na žalost više ne mogu naći na našem tržištu. Dok sa druge strane, kroz članstvo i umrežavanje entuzijasta, biblioteke sjemena uče ponovo građane kako da siju, uzgajaju, beru, sakupljaju, čiste i čuvaju sjeme ovih sorti.

Odrastao si uz zemlju i tvoja porodica je uvek imala svoju bašticu, šta te je motivisalo da odeš korak dalje i pokušaš da sakupiš i na jednom mestu sistematizuješ stara i retka semena? Kako je nastala najpre banka, a potom i biblioteka semena Factory of Joy?

Sve se to nekako slučajno desilo. Godine 2010. sam počeo malo voditi računa o tome šta jedem, a zatim i moji ukućani. Onda smo počeli sakupljati stare sorte jer bez njih praktično nema ni priče o uzgoju zdravstveno bezbjedne i nutritivno vrijedne hrane. Odjednom, u našem malom koferu gdje sam skupljao stare sorte se nekako našlo oko stotinu različitih sorti. Tako smo odlučili da to podijelimo sa drugima, a koncept Biblioteke sjemena nam se učinio kao najbolji model za to.

Na koji način biblioteka funkcioniše?

Nakon što se učlanite, odaberete sorte koje vas zovu iz naše baze. Često dostavljamo lično, ali šaljemo i poštom. Kada dobijete sjeme, malo istražite na koji način se čuva čistota sorte sjemena koje ste posudili. Trudimo se da lično i putem Fejsbuka koliko god možemo pomognemo članovima u procesu uzgoja ovih sorti. Na kraju sezone, članovi dio sjemena koji su uzgojili vraćaju nazad u biblioteku sjemena na službu drugim članovima, a dio čuvaju za sebe i svoju malu ličnu banku starih sorti koja obično nastane inicirana sjemenjem iz naše male biblioteke.

Možeš li da nam dočaraš kako izgleda čitav proces prikupljanja semena, postoje li neke zanimljive anegdote kako su neka semena pronašla put do tebe?

Svaka biljka je život za sebe i svako sjeme ima predivnu i nevjerovatnu unikatnu priču iza sebe. Različite vrste imaju različite potrebe, a ponekad i unutar jedne vrste različite sorte imaju potpuno različite potrebe pri uzgoju. Tako su i procesi uzgoja i sakupljanja sjemena različiti za većinu vrsta. Neka pravila za uzgoj i sakupljanje sjemena postoje, međutim, univerzalno pravilo je da budete tu. Kao sa djetetom. Da pratimo razvoj života koji nam je darovan na čuvanje i da djelujemo u skladu sa trenutnim mogućnostima i okolnostima. Prije desetak godina sam sa jednog putovanja sa Šolte donjeo par kilograma rogača. Izazvan glasinama kako rogač ne može uspijevati na kontinentalnoj klimi, te oduševljen činjenicom da rogač prve plodove daje tek nakon par decenija, odlučio sam posijati stotinu rogača. Od stotinu posijanih sjemenki, 18 ih se vremenom pretvorilo u mala stabla. Kako volim poklanjati, u jednom trenutku sam shvatio da sam sva stabla izdijelio drugima. Bio sam malo razočaran u tom trenutku i nisam više htio ni da pomislim na sijanje većih količina sjemena, ali evo, opet sijem, više nego ikad. Možda je baš taj događaj uticao na to, ko će ga znati.

Postoji li dovoljno interesovanja među nadležnim institucijama u Bosni za jedan ovakav projekat?

Republika Srpska ima jedan od boljih Zakona o GMO u regionu šta je ipak dokaz da postoji koliko toliko razvijena svijest o ovim pitanjima, kako u narodu, tako i u predstavnicima institucija. Interes za projektom Biblioteke sjemena iz dana u dan sve je izraženiji. Posljednjih pola godine radimo na tome da u saradnji sa Ministarstvom prosvjete i kulture RS i srednjom školom u Čelincu otvorimo prvu kancelariju Biblioteke sjemena u okviru škole. Nadamo se skorom otvaranju ovog prostora te da ćemo u budućnosti zajedno sa relevantnim institucijama nastaviti otvarati biblioteke sjemena u školama širom BiH.

Kada posmatramo filozofski, seme je zaista jedna impresivna kosmička tvorevina. U njemu se čuvaju sve one važne informacije o toj biljci. I dok nas je razvoj nauke u mnogim industrijama odveo do nezamislivih visina, u pogledu proizvodnje hrane imam utisak da smo prevelikom intervencijom došli do degradacije, pre svega u pogledu raznovrsnosti, zdravstvene ispravnosti, a onda i ne manje važno, do opadanja kvaliteta ukusa biljaka koje konzumiramo. U čemu se stare sorte semena toliko razlikuju u odnosu na ove moderne i kako se one prilagođavaju savremenim uslovima, pre svega promenama koje se tiču klime?

Puno je toga za reći na ovu temu. Između ostalog, stare sorte sjemena su garant zdravog sjemena na Zemlji, a time i zdrave hrane. Iz starih sorti sjemena rastu biljke koje imaju iste osobine kao njeni roditelji (osobine o kojima smo gore već govorili) i vi iz godine u godinu možete čuvati i uzgajati ovo sjeme. Sjeme od hibrida, koji su danas sve popularniji, ne možete čuvati i ponovo sijati, pa na taj način postajete zavisni o kompanijama koje prodaju takva sjemena. Pored toga, ove kompanije obično stvaraju takve sorte koje se moraju tretirati raznim hemikalijama kako bi usjev opstao, šta nam bespovratno uništava zdravo zemljište bez kojeg opet, šta god imali, nemamo ništa. Stare sorte se takođe iz godine u godinu prilagođavaju klimatskim promjenama koje su sve izraženije, time postaju otporne i pogodne za uzgoj bez hemije.

Na Fejsbuk stranici često deliš zapažanja i zanimljive priče, međutim posebno interesantna mi je bila ona u kojoj si govorio o tvom iznenađenju kada si shvatio koliko ljudi, koje si sreo u Americi, je bilo otvoreno za trampu, i kako su semenke bosanskih tikvi našle novi dom. Možeš li da ispričaš tu priču i našim čitaocima?

Što bi se reklo „mladost ludost”. Godine 2015. sam otišao u Ameriku na trening iz oblasti plesne terapije koji je trajao 5 dana, a pri tom sam kupio povratnu kartu za 105 dana. Trening se završio a ja sam, naravno, ostao praktično na ulici bez prebijene pare. Trening je bio u Juti, a jedina dva kontakta koja sam imao na tom kontinentu i kod kojih sam mogao zanoćiti bili su u drugim državama: Kaliforniji i Novom Meksiku. Tada sam saznao za „couchsurfing” preko kojeg sam našao odličnu ekipu za smještaj u Solt Lejk Sitiju. Jedan od mojih domaćina imao je udruženje za popravljanje starih bicikala koje je zatim poklanjao siromašnima i drugima u potrebi. Ponudio mi je da volontiram u njihovoj radionici i da mi plati biciklom kad nakupim dovoljno volonterskih sati. Tako sam sebi zaradio biciklo i krenuo biciklom put Kalifornije, a zatim i Novog Meksika. Na putu bih tražio jednodnevne poslove, radio i nastavljao dalje. Kako nisam imao novca za razbacivanje, a imao sam sa sobom šačicu sjemena bundeve koja sam ponjeo sa sobom iz Bosne, pitao bih prodavce kod kojih bih kupovao hranu, više iz šale, da li prihvataju sjeme kao platežno sredstvo. A oni su, otprilike, reagovali kao da im nudim čisto zlato. Tako sam u par navrata umjesto novcem plaćao sjemenjem, na veliku i obostranu radost.

Grupe solidarne razmene nisu tekovina našeg vremena (setimo se samo Japanaca i njihovih Teikei grupa), iako se u mnogim neformalnim, ekološki osvešćenim zajednicama širom planete danas sve više praktikuju. Imao si priliku da sarađuješ sa velikim brojem ljudi i organizacija koje se bave nekom vrstom zelenog aktivizma, primećuješ li porast interesovanja za ovakav način trgovine i među širom populacijom? Koliko je danas ona zastupljena?

Rekao bih da je na našim prostorima razmjena oduvijek živjela i da još uvijek živi. Mi i dalje dobijamo od rodbine puno proizvoda koje mi ne uzgajamo, a kojih oni imaju viška. Mi takođe često svoje viškove dajemo drugima i kada se to radi u ljubavi dolazi do neke vrste lijepog osjećaja dugovanja onome od kojeg si nešto dobio, pa uvijek želiš dati više. U takvim sistemima nema kraja davanju, i to je prosto djeljenje. Sa druge strane gledano to možda izgleda kao neka razmjena.

Proteklih godina si imao priliku da osim regiona obiđeš i ostvariš saradnju sa kolegama iz srodnih udruženja iz čitavog sveta. Koja putovanja su na tebe ostavila najsnažniji utisak?

Prije dvije godine sam naišao na internetu na fotografiju ogromne kule od tikvi. Malo sam istražio gdje je nastala ta fotografija i naišao na informaciju da je sa sajma „The National Heirloom Expo” koji se održava u Santa Rosi u Kaliforniji. Kontaktirao sam organizatore i pitao ih da li im treba volonter na sajmu, nadajući se da ću dobiti mogućnost da posjetim taj sajam koji je jedan od najvećih sajmova zdrave hrane i održivog življenja na planeti. Organizatori su sa oduševljenjem zaprimili moj mejl. Pozvali su me kao predavača na sajam, te su mi ponudili mogućnost prakse u njihovoj firmi „Baker Creek Heiroom Seeds”. Džer, vlasnik kompanije, jedan je veliki entuzijasta koji se zalaže za očuvanje biološke raznovrsnosti kultivisanih biljaka praktično od svoje osme godine. Čovjek mi je otvorio vrata svih odjeljenja svoje firme kao da je moja. Za dva mjeseca prakse sa sjajnom ekipom Baker Creek-a stekao sam jako puno znanja i praksi o uzgoju i čuvanju starih sorti sjemena, kao i o organizaciji poslova vođenja jedne ovakve firme. To je definitivno jedno od putovanja koje me je jako inspirisalo i osnažilo da se počnem baviti čuvanjem starih sorti sjemena.

Pored čuvanja i sistematizacije prikupljenog semena, tvoje udruženje neretko u saradnji sa sličnomišljenicima organizuje edukativne programe na temu ekološkog uzgoja. Šta možeš da nam ispričaš o tome?

Volimo organizovati predavanja na teme očuvanja prirodnih i tradicionalnih metoda uzgoja hrane kao i metoda uzgoja i čuvanja sjemena. Neophodno je da vratimo ova znanja i prakse u naše živote ako želimo da jedemo normalnu hranu, hranu kakvu su jeli naši preci i koja svakim zalogajem liječi i duh i tijelo. Rad u bašti ima i terapeutsko dejstvo i to mogu potvrditi brojni baštovani i hobisti, ali i naučnici koji su utvrdili da rad sa zemljom zahvaljujući prisustvu bakterije Mycobacterim vaccae koja utiče na određenu grupu neurona u našem mozgu dovodi do povećanja hormona seratonina, odgovornog za dobro raspoloženje.

Kako nam dolazi lepo vreme i proleće, pravi je trenutak da one neodlučne „poguramo“ u pravom smeru i predložimo im da se oprobaju u novom hobiju i u svom vrtu, terasi ili krovu zgrade posade prva semena. Kako bi ih motivisao i koje biljke bi im preporučio za početak?

Učlanite se u Biblioteku sjemena ovdje, prođite kroz spisak sjemena i izaberite prva sjemena koja vam zapadnu za oko. Uzmite pored naših starih dobrih sorti paradajza, blitve i buranije i poneku staru sortu egzota. Jednom kada uzgojite svoj pamuk, đumbir ili peruansku jagodu, osjetićete kao da možete sve. I osjećaj vas neće varati.