Drugog avgusta ove godine svijet je dočekao „Dan prekoračenja potrošnje prirodnih resursa Zemlje”, poznat i kao „Dan ekološkog duga” (“Earth overshoot day”). Činjenica da se ove godine obilježio već na samom početku osmog mjeseca u godini služi nam kao pokazatelj da mu čovječanstvo ne pridaje pažnju koju zaslužuje. Pričali smo o njemu tog dana, dijelili motivacione poruke na društvenim mrežama, ali da ne bi sve ostalo samo na riječima, potrebno je da postanemo inicijatori promjena koje bi planeti dale više dana za oporavak od kolektivne ljudske potrošnje.
Počevši od 2. avgusta ove godine, čovječanstvo „živi na kredit”. Tako smatraju članovi „Global Footprint Network“-a, koji, zajedno sa brojnim drugim nevladinim organizacijama, iz godine u godinu računaju u kojoj mjeri je ljudski rod prevazišao granice koje mu je prirodno okruženje postavilo. Sam koncept „Dana ekološkog duga” skovao je Endrju Sims iz britanske fondacije „New Economics” davne 1987. godine. Njime je uspio da na plastičan i lako razumljiv način objasni ljudima odnos između količine resursa koje potrošimo i onih koje je Zemlja u stanju da obnovi u periodu od 365 dana.
Uprkos tome što je „Dan ekološkog duga” poznatiji iz godine u godinu, zabrinjava podatak da je istovremeno sve dalji od samog kraja kalendarske godine. Kada je 1987. godine prvi put izvršeno mjerenje, ovaj dan je obilježen 19. decembra. Već početkom novog milenijuma, 2000. godine, došao je 1. novembra, a s novom decenijom zašao i u ljetnje doba, pa je „Dan ekološkog duga” 2010. godine pomjeren za 21. avgust. Potrebni su nam resursi sa skoro dvije planete Zemlje da bi se savremeni način života održao. Na našu žalost ili sreću, tu je samo jedna, i ona nam uveliko šalje signale da je vrijeme za postavljanje razumnih granica.
Rješavanje problema, dan po dan
Ukoliko želimo da se pozabavimo „Danom ekološkog duga” moramo poraditi na jednom od najvećih problema današnjice – globalnom zagrijavanju. Ovaj fenomen je veoma kompleksan i zahtijeva istovremeno insistiranje na dva procesa: tretiranju postojeće štete i primjeni tehnoloških inovacija zarad prevencije novih problema u dimenzijama koje slijede.
- Ljudska populacija raste munjevitom brzinom
Prema trenutnim predviđanjima Ujedinjenih Nacija, planetu će do 2050. godine naseljavati 9,7 milijardi ljudi. Istraživanja su pokazala da su stabilnost države i njen prirodni priraštaj tijesno povezani: ako su pojedincu zadovoljene osnovne životne potrebe, osjeća se sigurno i u mogućnosti je da gradi svoju karijeru, manje su šanse da će željeti da ima brojno potomstvo. Pitanje populacije neraskidivo je povezano sa edukacijom djevojčica i žena, kako u poljima po njihovom izboru, tako i u oblasti seksualne zaštite i planiranja porodice. Podsticanjem istinske jednakosti polova u društvu osigurala bi se i stabilna populacija Zemlje, što je veoma važno ukoliko želimo da svaka osoba ima mogućnost da živi kvalitetno i dostojanstveno.
- Koju hranu kupujemo i u kojoj količni?
Dva su glavna problema sa kojima se susrećemo po pitanju hrane: efikasnost proizvodnje namirnica i pitanje bacanja hrane. Iz dana u dan je sve više ljudi koji se odlučuju za veganski način života. Pored očigledne zdravstvene prednosti, veganizam donosi i manji CO2 otisak. Zapravo, planetu koštamo skoro 75% manje energije ako ne jedemo namirnice životinjskog porijekla! Ovaj podatak osnažuje svakog pojedinca, jer postaje svjestan činjenice da planeti može značajno pomoći izmjenom sadržaja svog frižidera. A kad smo kod frižidera, važno je pomenuti i problem bacanja nepojedene hrane. Skoro trećina namirnica koju proizvedemo na globalnom nivou završava u kantama za otpatke. Kada bismo prepolovili ovu cifru, odložili bismo „Dan ekološkog duga” za 11 dana.
- Nedovoljno brzo postajemo energetski efikasni
Način na koji se hranimo je najvažnija stavka na našem ekološkom računu. Odmah za njim je način na koji hranimo svoja vozila i domove. Kada bismo dvaput više pješačili, vozili biciklo ili koristili javni prevoz planeti bismo kupili još 10 dana. Kada bismo, pak, prešli na obnovljive izvore energije, izolovali naše zidove, ozelenili naše bašte, balkone i krovove, učinak bi bio mnogo veći. 50% manji CO2 otisak značio bi čak 89 dana kasniji „Dan ekološkog duga”. Ne koristimo tehnološke prednosti modernog doba kao što bi trebalo, a glavni razlog za to je što njihova cijena još uvijek nije pristupačna svim djelovima svijeta.
- Više od 7,5 milijardi stanovnika Zemlje želi da živi lagodno kao prosječan građanin globalnog Zapada
Stanovnici zemalja u razvoju vjeruju da imaju pravo na isti put do vrha koji su prethodno utabale ekonomski jake zemlje – a taj je put posut neodgovornom utrošnjom svih resursa na raspolaganju. Činjenica da se od svih krajeva svijeta sada traži da postave granice razvoja njima djeluje kao teret koji je teško iznijeti uz sve ostale probleme sa kojima se suočavaju. Upravo zato se čini važnijim nego ikada za sve zemlje da imaju adekvatne vođe koji su spremni na saradnju, ali i kvalitetne medije, koji su u stanju da građanima objasne zašto je potrošački odnos prema stvarnosti danas neprihvatljiv. Društvene mreže, TV, novine – gdje god da pogledamo, oglašivači nas obasipaju reklamama za proizvode koji rješavaju probleme za koje nijesmo ni znali da ih imamo. Konzumerizam hrani samog sebe stvarajući nam nove potrebe, navodeći nas da kupujemo proizvod za proizvodom. Samo 1% proizvoda koje kupimo danas ćemo koristiti i za šest mjeseci, a to plastično oslikava podatak da je za samo osam mjeseci ove godine čovječanstvo proizvelo 1,3 milijardu otpada. Čistija planeta traži život koji je jednostavniji, ali ne i siromašniji, jer smanjenje broja potreba samo stvara prostor na kojem do izražaja može da dođe pravi kvalitet odabranog sadržaja.
- Ne postoji dovoljno interesovanja među političkim i ekonomskim elitama da se podrobno pozabave ovim pitanjem
Iz godine u godinu lideri većine svjetskih zemalja se sastaju na „COP” konferencijama, obećavaju da će uraditi sve što je moguće kako bi u stanovnike svojih matičnih zemalja posijali sjeme kosmopolitizma, svijesti o zajedničkim problemima i volje da se razmišlja o zajedničkim rješenjima. Međutim, i dalje izostaje adekvatna praksa, posebno kada je u pitanju reforma obrazovnih sistema, stvaranje održivih izvora energije za građane, podvrgavanje saobraćaja novim pravilima i upravljanja otpadom. Često vođene samo kratkoročnom finansijskom dobiti, političke elite u velikoj mjeri nijesu u stanju da povežu ekološke probleme sa onim vezanim za javnu bezbjednost, ekonomsku stabilnost, zdravlje, pa ih ne prezentuju kako treba u javnim diskusijama.
Tehnološki geniji današnjice, poput Marka Cukerberga, voljni su da investiraju u borbu protiv globalnog zagrijavanja, a istovremeno privlače medijsku pažnju i stvaraju utisak da ako su oni to uradili, onda bi i drugi ljudi trebalo da učine isto. Potrebno je da vidimo veći obim saradnje između nacionalnih vlada i biznis sektora, kako bi se podstakle „eco-friendly” investicije i ljudima stavilo do znanja da budućnost može biti zelena ukoliko svoju kreativnost usmjerimo gdje treba.
Znate li koliko resursa trošite?
Na zvaničnoj veb stranici „Global Footprint Networka” naći ćete i malu ekološku računaljku. Unesite podatke o vašoj ishrani, domaćinstvu i svakodnevnim navikama kako biste otkrili koliko je održiv način života koji vi vodite. Istovremeno, ispunjavanje testa pruža vam smjernice za promjene. Da li bi rezultat bio bolji kada biste češće jeli voće i povrće sa lokalne pijace? Ili možda da umjesto taksijem, na posao idete busom? Uz male promjene na individualnom nivou učinićete da „Dan ekološkog duga” dođe mnogo kasnije, umjesto u vrelim ljetnjim mjesecima. Te promjene učiniće da postanemo zahtjevniji i odgovorniji u zajednici, i podstaći promjene većeg obima, jer ne možemo očekivati veće pomake u pravom smjeru dok ne postanemo rigorozni prema ljudima koji donose odluke u ime nas, koji smo ih izabrali. Ovaj šareni skup dobrih djela možda i dovede do toga da se obilježavanje „Dana prekoračenja potrošnje prirodnih resursa Zemlje” u potpunosti ukine – jer do prekoračenja ne bi ni došlo.
