Postoji jedna pjesmica Ljubivoja Ršumovića koju smo učili kao djeca. Pjesmica koja kaže da se domovina brani rijekom i ribom u vodi. Čika Ršum u njoj, međutim, nije pisao o tome kako se brani rijeka. To je ostavio svakom od nas da procijeni za sebe. Neki će se opredijeliti za otvoreno protestvovanje. Drugi, za pokretanje peticije. A treći za sijedanje u kajak. Svi su u pravu. A vi im možete pomoći. Naravno, na svoj način.
Skoro slučajno, kajakaš Rok Rozman 2015. godine zadesio se na Konferenciji o zaštiti rijeka Balkana u Beogradu i nije bio zadovoljan onim što je tada čuo. Uprkos sjajnim idejama i plemenitim pobudama koje ih vode, formalne metode zaštite prirode ostajale bi zarobljene u birokratskim procesima nalik onim iz Kafkinih djela. Ujedno, to je značilo i tempo napretka nedovoljno brz kako bi se zaustavila izgradnja 2700 brana koje su planirane na rijekama Balkana, u okviru procesa izgradnje malih hidroelektrana, koje se u medijima najčešće predstavljaju kao obnovljiv i održiv izvor energije koji nema štetnih posljedica po okolinu. Rok je tada učinio ono što bi svaki zaljubljenik u provođenju vremena na vodi uradio: uzeo je veslo u ruke i, ne znajući, time započeo nešto što će postati najveći pokret za očuvanje rijeka na Balkanu. Zajedno sa grupom prijatelja, s proljeća 2016. Rozman se otisnuo na putovanje rijekama Balkana, kako bi pokazao svijetu šta se gubi ukoliko se rječni tokovi pregrade, ali i svim ljudima na koje naiđe dao priliku da se uključe na jednostavan i neposredan način. Tako se rodio projekat „Balkan Rivers Tour“ (BRT), u okviru kojeg se jednom godišnje organizuju kajakaške ture rijekama našeg brdovitog poluostrva. BRT je kasnije evoluirao u „Balkan Rivers Defence“ (BRD) pokret. Misija je ostala ista: odbraniti pravo rijeka Balkana da ostanu divlje i nesputane. Pokret kroz niz volonterskih aktivnosti tokom cijele godine nastoji da edukuje stanovništvo kako balkanskih zemalja tako i svijeta o negativnim ekološkim posljedicama pregrađivanja rječnih tokova. Glavna zvijezda ostala je kajakaška tura rijekama, koja se ove godine održava od 7. septembra do 6. oktobra u šest zemalja: počela je u Albaniji, da bi se nastavila kroz Makedoniju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, a okončaće se u Sloveniji, velikim događajem koji spaja umjetnost i aktivizam. Tik pred sijedanje u kajak, uspjeli smo da ugrabimo Roka i s njim proćaskamo o svemu što stoji iza pokreta, ali i svemu što će voda – i ljudi plavog srca – donijeti ove jeseni.
foto: Mojca Dumančić
Vaša zvanična veb stranica opisuje stvaranje „Balkan Rivers Tour“-a kao „Buntovničko obećanje dato kako mještanima tako i globalnom pokretu za očuvanje rijeka.“ koje je uvide u oblast očuvanja rijeka pokret strastvenih kajakaša bio u stanju da pruži, a da to nisu mogli naučnici i stručnjaci za očuvanje prirode?
Fali im srca. U prvi mah ovo djeluje kao gruba izjava, ali ako zađete dublje, shvatate da se tiče povezanosti sa određenim mjestom. Ako provodite veći dio svog vremena u kancelariji i zaštita rijeka je vaš posao „od 8 do 16“ časova, onda ćete preuzimati rizike samo do određene mjere. Potpuno je drugačija priča ukoliko vam se život vrti oko rijeka, kao što je to slučaj sa kajakašima i mještanima koji žive pokraj rijeka. Rijeka je osobi koja vozi kajak ono što je platno slikaru ili obrnuto. Jednom kada zavolite neko mjesto, osjećate se dužnim da ga zaštitite i sve doživljavate na emocionalnom nivou, kao što biste u slučaju da pomažete dragom prijatelju. Onda to nije posao, nije zaduženje, već misija koja se zove život. Kada ste „kajakaš-konzervacionalista“, stvari su malo opuštenije i slobodnije, u stanju ste da iskažete veću slobodu u izražavanju, možete biti iskreniji i samim tim manje politički korektni i ne morate da pitate svog šefa za dozvolu da učinite nešto jer ne postoji šef. Sami postavljate svoje granice i sami se morate nositi sa njima. Istovremeno, na duže staze, gledajući širu sliku, jedini način da dobijemo ovu bitku je da radimo zajedno, udruženih ruku. Da uvidimo međusobne razlike i pokušamo da dopunimo jedni druge. I to je ono što činimo ovih dana.
Na većini javnih diskusija o obnovljivim izvorima energije male hidroelektrane se slave kao održiva opcija. Šta mislite da ljudi ne shvataju u vezi njih?
Male hidroelektrane su velika prevara. Te brane nisu ekonomične, nemaju smisla kao investicija i proizvode toliko minimalnu
količinu energije da je teško uopšte ih nazvati „elektranama“. Na primjer, Slovenija ima više od 400 malih hidroelektrana čiji rad sačinjava manje od 2 odsto od ukupno proizvedene energije. Nije da ljudi išta shvataju pogrešno, već samo čitaju i slušaju podatke kojima ih hrane mediji koje vodi hidro lobi ili oni koji su povezani s njim i ne postoji veliki broj kuća koje odvoje vrijeme za provjeravanje informacija iz različitih izvora. Mala brana nanese jednaku štetu rijeci kao i ogromna brana, jedino se proporcije razlikuju. One su veoma neodržive, ne-zelene i neekonomične. Ali one su sjajna prilika za pranje novca i korupciju i većinom posluju uz pomoć subvencija. Takođe, ako su male hidroelektrane tako dobre, zašto nemamo i male termoelektrane, koje koriste ugalj? (smijeh)
foto: Jan Pirnat
Za samo nekoliko dana otisnućete se na putovanje kroz Balkan i pokušati da na kajacima uplovite u polje svijesti ljudi o neophodnosti zaštite rijeka od projekata za izgradnju malih hidroelektrana. Šta svaki od naših čitalaca može preduzeti kako bi pomogao pokretu?
Trenutno putujemo ka jugu. Spakovani smo i spremni nakon iscrpljujućih nedjelja i mjeseci pripreme i presrećni smo što imamo priliku da ovu turu organizujemo po treći put. Ove godine, prikazivaćemo svoj novi dokumentarac „Neoštećeni“ (engl.
„The Undamaged“), protestovaćemo, uživati i voziti kajake. Čitaoci mogu pomoći tako što će nam se pridružiti na protestima
i kreativnim aktivnostima, mogu okupiti sopstvenu malu grupu prijatelja koji se bore za rijeku iz njihovih domova ili jednostavno mogu početi da pričaju, čitaju i otvoreno govore o branama. Ovo je proces, informisanje ljudi i potraga za znanjem je uvijek trnovit put, ali jednom kada ga pređete, osjećate se oslobođeno. Stoga, otvorite svoje oči i uši i slobodno priznajte sebi da ste malo pogriješili ako ste vjerovali da su brane savršeno rješenje. I ja sam isto tako bio u zabludi. Tokom svojih srednjoškolskih dana bio sam ubijeđen da su brane prava stvar.
Rijeka videna očima umjetnika
Rok kajakom, a neko drugi umjetnošću – svako BRD pokretu doprinosi na sebi blizak način. Kako nam je objasnila umjetnička direktorka pri BRD-u, Anja Lampret, završetak rječne ture kajacima krunisaće finalni događaj koji će biti savršena prilika za sve ljude nestrpljivih prstiju da stvore nešto što će pomoći mnogima. Pored prikazivanja filma „Neoštećeni“, muzičkog koncerta i upoznavanja sa mještanima, ova će prilika biti posebna zbog svog umjetničkog karaktera. Naime, trenutno je u toku konkurs za djela nastala od predmeta koje rijeka izbaci na obalu. Do 3. oktobra, svi zainteresovani imaju priliku da kroz svoje stvaralaštvo doprinesu očuvanju rijeka Balkana – pisanom riječju, slikom, crtežom, skulpturom… Opcija je bezbroj, a konačna stanica svih radova je ista: već pomenuta Ljubljana, u kojoj će se 6. oktobra održati i aukcija doniranih umjetničkih radova, a sva finansijska sredstva koja se prikupe tog dana biće iskorištena za organizovanje novih akcija BRD-a. Za prvo jesenje izdanje Plezira, Anja je uspjela riječima da ilustruje sve što rijeke predstavljaju, a za šta se vrijedi boriti – i u čije ime vrijedi stvarati.
foto: Miran Beškovnik
Kako vi vidite ulogu umjetnika u zaštiti balkanskih rijeka? Kako biste opisali odnos između ljubavi prema našem okruženju i kreativnog izražavanja?
Kao umjetnici, mi možemo da iskažemo svoje viđenje, stavove i mišljenje na različite načine i možemo poslati poruku putem naših radova; počevši od onih veoma jednostavnih, pa do onih dubokih i apstraktnih. Gledajući na misiju „Balkan River Defence“-a, postoji veoma veliki broj mogućnosti za izražavanje. U našem slučaju, umjetnost može biti veoma moćan alat za pružanje otpora. Cilj je očuvati rijeke u njihovom prirodnom, divljem i čistom stanju, bez brana. Kroz oči umjetnika moguće je pokazati javnosti da su nesputane rijeke važan segment slagalice koju sačinjavaju priroda i naši životi. Takođe je vrlo važno pružiti lokalnim umjetnicima iz ugroženih regija priliku da iskorače i saopšte svijetu svoju priču. Međutim, za ispričati je nije dovoljno da je neko samo umjetnik. Morate biti zaljubljeni u prirodu. To je odličan način da vaša poruka postane dovoljno moćna da bi dospjela do bogatih ljudi. Onaj ko voli prirodu voli da prodre u njeno srce i dozvoli joj da ga inspiriše na stvaranje. Ako je jednom uništimo, gdje će umjetnik tražiti inspiraciju? Zamislimo samo: glasni vodopadi, kristalno čista voda igra se kamenčićima, talasi tjeraju lišće sa stabala, maleni leptiri piju nektar sa živahnog cvijeća što raste na obodu divlje rijeke… A taj poseban osjećaj što se javlja kad smo mi njeni putnici… To je veličina mira. Rijeke nose mnogo stvari koje njima ne pripadaju (ljudski otpad: metali, plastika, gume itd.) i imaju veliku moć transformisanja. Željeli bismo da ohrabrimo umjetnike da uključe neku vrstu rječnog otpada u svoj rad. Ovo je način da pokažemo brigu o našim rijekama – plavom srcu Evrope – u svakom pogledu.
Trenutno ste koordinator programa koji pruža svim umjetnicima, bez obzira na njihov vid izražavanja, priliku da doprinesu ovom pokretu. Možete li nam objasniti šta treba da učine kako bi se prijavili i kako će njihovi radovi pomoći pokretu?
Da, umjetnici svih profila su dobrodošli: slikari, grafički dizajneri, vajari, arhitekte, pjesnici, pisci… Svi koji žele da stvaraju i pruže sebi izazov. Svi koji žele da doprinesu očuvanju divljine rijeka i pokažu svoje radove javnosti. Osmislili smo i slogan koji bi mogao raspiriti maštu umjetnika: rijeka živi, brana ubija. Umjetnici bi trebalo da materijal za stvaranje sami nabave na obalama rijeka; sakupljanje zanimljivog otpada takođe doprinosi čišćenju prirode. (smijeh) Ukoliko ne postoji mogućnost da prikupite sredstva za rad, BRD vam može pomoći. Drugi materijali (boje, četkice, lijepak, sprej…) trebalo bi da budu vlasništvo umjetnika. Tokom BRT 3 pokušaćemo da okupimo grupu umjetnika koja bi stvarala grupne radove (možete doći kad god poželite, gdje god poželite). Umjetnici ne treba da se prijavljuju. Svoje radove mogu dostaviti našem timu dok smo na turi ili da ga pošalju mejlom, najkasnije do srijede, 3. oktobra 2018. Ukoliko umjetnici žele da prodaju svoje radove tokom finalnog događaja i ta mogućnost postoji, ali, za nju je potrebno imati legalnu dozvolu za prodaju sopstvenih proizvoda. Za to se treba prijaviti do 1. oktobra 2018. Svi umjetnički radovi su besplatan (volonterski) poklon za finalnu izložbu. Zarada od prodaje (putem tihe aukcije) biće donirana BRD-u.
foto: Matic Oblak
Finalni događaj ove jeseni biće izložba u Ljubljani. Šta ste isplanirali za tu priliku?
Završni događaj nije samo vezan za umjetnost, biće tu i projekcija filma „Neoštećeni“ i koncert. Umjetnička izložba će biti dio dešavanja i tokom dana (od otvaranja događaja pa do koncerta) održaće se aukcija umjetničkih djela. Ishod će biti poznat u večernjim časovima.
