Bojan Zufikarpašić: U umetnosti je neophodno ići napred

Musicology Barcaffe Sessions će nas uskoro obradovati fenomenalnom muzičkom poslasticom i to dve večeri zaredom! Čuveni džez muzičar Bojan Zulfikarpašić nastupiće u okviru koncertnog serijala zajedno sa Modern Times kvartetom i tako predstaviti nov projekat na kojem radi  i u kojem se otkrivaju njegove ne tako skrivene ljubavi prema elektronskoj i električnoj muzici.U to ime pozivamo sve ljubitelje kvalitetnog zvuka da dođu do svojih ulaznica na vreme i nikako ne propuste ovu svirku!

U Beograd ovaj put dolazite na dva koncerta „Bojan Z – Modern Times Quartet” na Musicology Barcaffe Sessions. Šta mislite o ovom nešto drugačijem konceptu muzičkog festivala?

Već godinama žongliram između koncertnih sala i klubova, tako da mi se čini da je MBS mešavina kluba i koncertne sale, što je apsolutno OK. Dokle god se radi o staroj dobroj antičko – grčkoj igri „mi na sceni i oni u publici”, na svom sam mestu, i muzika se prilagodjava mestu. Baš zbog specifičnosti mesta sam predložio projekat „Modern Times”.

Jedna vaša izjava ostala je upečatljiava, a to je „što smo uradili u prošlosti, ne definiše ono što smo danas”. Na šta ste mislili?

U umetnosti je nepotrebno živeti od prošle slave, neophodno je ponavljati se i ići napred, treba iskoristiti vreme koje nam je na raspolaganju, jer je to vreme tu kako bi iz sebe izvukli maksimum, i realizovali svoje snove, naravno, ako ih imamo. Na isti način čovek je kreativno vredan koliko i njegov poslednji projekat.

Mnogo ljudi pronalazi svoj momenat mira i uživanja u omiljenoj muzici i šolji kafe/espressa. Kako se vi opuštate?

Kad ste već kod kafe, koju obožavam, idemo redom – prvo je bitno imati dobru kafu – u zrnu, ne mlevenu, meni je ovih dana na repertoaru Arabica iz Indije…onda je treba samleti mlinom i to sporom brzinom koji simulira ručni mlin, u protivnom bi se kafa još dopržila zbog trenja pri mlevenju i spremiti je u Mocca mašini za kafu, e tek onda tu kafu valja podeliti sa dragom osobom slušajući ili zvuke ptica i prirode, što mi je na dohvat ušiju, jer živim na selu, ili sa odabranom muzikom. Mada mi je ovo prvo draže, ako se već traži mir i opuštanje… živeti na selu je već opuštajuća stvar, jer prisustvo čistog vazduha, šuma i životinja definitivno radi posao kod mene.

Živite u Parizu i pronašli ste svoje mesto na evropskoj jazz sceni. Da li je to bio ozbiljan trud ili je sve došlo prirodno?

To je bio prirodno ozbiljan trud, jer kad čovek reši da od svoje strasti napravi svoju profesiju, taj trud postane vrlo prirodan. Što, naravno ne znači da ja, u stvari ne radim, zato što volim to što radim…rad je zabavan, i kad je težak, a ponajviše zato što ne radim za nekoga koga ne volim, posao koji ne volim i za pogrešan cilj. Onda je život pakao.

Za martovske koncerte u Beogradu sešćete za Fender Rhodes i sintisajzere. Obraćete li se istoj publici kao i prethodnim nastupima ili možda mlađoj, odnosno „urbanijoj”?

Sama linija programa Bitefartcafea je pomogla u mom izboru benda koji ću predstavi. Činjenica je da u Beogradu, ako ne grešim, dvoipomilionskom gradu, ima jedna jedina sala sa dobrom akustikom, klavirima i svemu što treba da bi se koncert napravio, i to je Kolarac. Beograd nema mogućnost iznajmljivanja i prenosa dobrih klavira u druge sale, što je samo po sebi pogubna činjenica za grad te veličine i renomea. Musicology Barcaffe Sessions predstavlja više funk – electro scenu i samim tim je bilo rešeno šta ću da predstavim.

Šta je najuzbudljivije što čekuje publiku na vašim koncertima u Bitefartcafeau?

Dobra muzika i dobri muzičari u, nadam se, punoj sali lepih i nasmejanih ljudi – šta ćete više?

 

Share