Evo jedne ideje – hajde da svaki element u slagalici po imenu proizvodnja odjeće odiše poštovanjem prema ljudima i planeti! Zvuči kao da se to podrazumijeva? Nažalost, u praksi to nije slučaj. Na globalnom Istoku ljudi zapošljeni u proizvodnji artikala za velike modne kuće Zapada rade u uslovima koji im ne dozvoljavaju da priušte osnovne životne namirnice, a kamoli ono što sopstvenim rukama stvaraju.
Zahvaljujući pokretu „Fashion Revolution”, javnost to počinje da uviđa, i zahtijeva promjene od brendova. Od 23. do 29. aprila, organizovali su „Nedjelju modne revolucije”, tokom koje su sproveli niz aktivnosti kako bi pogurali kompanije ka transparentnijem i etičnijem poslovanju. Sa jednom od osnivačica organizacije, Orsolom de Kastro, razgovarali smo o tome šta je za modnu industriju značila poslednja nedelja u aprilu – ali i šta ona može da znači za svakog od nas.
U aprilskom izdanju Plezira, Teodora nas je uvela u priču o pokretu „Fashion Revolution”, osnovanom kako bi se osiguralo da se nikada ne ponovi nesreća poput one u fabrici Rana Plaza u Bangladešu 2013. godine. Zato je poslednja nedelja aprila već pet godina unazad posvećena podizanju svijesti o procesu proizvodnje odjeće, ljudima koji to čine, i nevjerovatne moći koju svi mi posjedujemo – moći da svojim novcem glasamo za svijet u kojem želimo da živimo i kompanije za koje želimo da uspiju.
Kada su te 2013. počele s radom, osnivačice „Fashion Revolution”-a Orsola de Kastro i Keri Somers nisu ni sanjale da će danas iza sebe imati na hiljade organizovanih događaja, predstavništva u skoro sto zemalja, i manifesto čija su načela svim srcem prigrlili modni dizajneri, krojači, proizvođači i potrošači, ličnosti javne i manje javne, donosioci odluka i predstavnici sindikata. Manifesto kaže da je „Fashion Revolution” zajednica. Manifesto kaže: „Mi smo ti”.
Zato smo sa Orsolom razgovarali o tome kako da pronađemo sebe u ovoj transformaciji modne industrije. Kako da joj doprinesemo, i usput učinimo ovu revoluciju neizostavnim segmentom naše svakodnevice.
KOJI JE BIO OBIM OVOGODIŠNJE „FASHION REVOLUTION” NEDJELJE I KOJE SU GLAVNE AKTIVNOSTI KOJE STE TOKOM NJE SPROVELI?
Ove godine smo ušli u petu godinu postojanja i ovogodišnja „Fashion Revolution” nedjelja bila je najsnažnija do sada. Tokom aprila o nama je napisano skoro dvije hiljade tekstova i domet naših objava na društvenim mrežama uvećao se za 30 odsto. Na globalnom nivou organizovano je na hiljade događaja. Objavili smo svoj manifesto (među njegovim potpisnicima našli su se i Elen fon Unvert, Arizona Mjuz, Bernardo Bertoluči, Bet Orton i preko tri hiljade drugih ljudi samo nekoliko dana nakon objave), izdali smo četvrto izdanje Indeksa modne transparentnosti i proširili svoju modnu inicijativu „Otvoreni studio”, kako bismo uključili još više dizajnera u priču.
KAO JEDNOM OD OSNIVAČA ORGANIZACIJE, ŠTA VAM JE BILO NAJBITNIJE KADA STE POČINJALI? KAKO SU GODINE PROLAZILE, DA LI SU SE VAŠI CILJEVI PROMIJENILI U BILO KOJEM SMISLU?
Keri Somers, (suosnivač „Fashion Revolution”-a i direktorka operacija na globalnom nivou) i ja nikada nismo ni pomislile da će ona [organizacija] ovoliko narasti! Počeli smo sa jakim pozicioniranjem u oblasti transparentnosti i uz hešteg #whomademyclothes, a sada fokus pomjeramo i na zaštitu životne sredine, skrećući pažnju na otpad, masovnu proizvodnju i masovnu potrošnju.
PRIMJEĆUJETE LI PROMJENE U SVIJESTI JAVNOSTI KADA JE U PITANJU PRIČA O TOME ŠTA SE DEŠAVA „IZA KULISA” U PROCESU PROIZVODNJE ODJEĆE KOJU NOSIMO?
Da, definitivno; javnost ubrzanim tempom postaje sve svjesnija, bolje obrazovana i željnija istraživanja. Navike se još uvijek nijesu promijenile, jer alternative znaju biti rijetke i teže za pronaći ili povlače sa sobom cjelokupnu promjenu života, ali smatram da volja postoji i da brendovi uviđaju da moraju pružiti temeljniji pristup upravljanju svojim lancem snabdijevanja proizvodima.
RASTE ZABRINUTOST DA SE DA NAS VELIKI BRENDOVI UNIVERZALNO SVRSTAVAJU U KATEGORIJU „LOŠIH”, A MALI U „DOBRE” SAMO NA OSNOVU SVOJE VELIČINE, NEVEZANO ZA ETIKU POSLOVANJA. ŠTA MISLITE O OVOJ POLARIZACIJI? S OBZIROM NA NJIHOVU PRISUTNOST NA TRŽIŠTU I U OČIMA JAVNOSTI, MOŽEMO LI TRANSFORMISATI IMIDŽ VELIKIH KOMPANIJA OD „ONIH KOJI NEŠTO KRIJU” U „KATALIZATORE PROMJENA”?
Pa, zavisi. Definitivno je istina da je teško za velike brendove da uspješno iskažu svoju korporativnu društvenu odgovornost i održivost kao i to da postoji veliki skepticizam zbog prakse velikih brendova da pribjegavaju „greenwashingu”. Takođe je istina da napore malih brendova da postanu održivi smatramo uvjerljivijim. Istina je i da velike kompanije imaju novca za investirati, kako bi postali pravi nosioci promjena u pogledu inovacija. Pravo pitanje ovdje je odnos između kvantiteta i kvaliteta: globalno proizvodimo oko 150 milijardi odjevnih predmeta godišnje (ne računajući cipele i modne dodatke, poput tašni), tako da su količina i obim proizvodnje ono što se mora promijeniti. Ne zanima me koliki je udio modnih giganata u investicijama; mi se, prije svega, moramo pozabaviti usporavanjem tempa i povećanjem kvaliteta i dugovječnosti proizvoda.
ZAHVALJUJUĆI KAMPANJAMA POPUT OVE, DEFINICIJA LUKSUZNE MODE SE MIJENJA. PREMA VAŠEM MIŠLJENJU, KOJA JE NOVA DEFINICIJA LUKSUZNE MODE, ONE KOJA UKLJUČUJE ETIČNOST I EKOLOŠKU ODRŽIVOST?
Mala, vidljiva, transparentna, humana.
NA NIVOU SVAKODNEVNIH NAVIKA, ŠTA SVAKI POJEDINAC MOŽE PREDUZETI KAKO BI DAO DOPRINOS TRANSFORMACIJI MODNE INDUSTRIJE?
Samo se sjetite da je vaša odjeća dio modnog lanca proizvodnje, tako da je svaki čin koji vodi ka razmišljanju o sopstvenom uticaju pozitivan. Moda je individualna stvar, tako da su rješenja raznovrsna – neki ljudi će prepravljati svoje stvari, drugi će manje kupovati, treći će radije razmjenjivati odjeću s drugima ili je iznajmljivati – ali generalno, moramo se emocionalno povezati s onim što kupujemo, a ne kupovati samo jer smo u mogućnosti to da činimo.
NA KOJE SVE NAČINE MOŽEMO UDAHNUTI NOVI ŽIVOT STVARIMA KOJE VEĆ POSJEDUJEMO, BEZ POTREBE ZA KUPOVINOM NOVIH?
Prepravljanjem i popravljanjem. Možete naučiti kako to sami da činite ili naći nekog vještijeg da to učini za vas.
KAKO VIDITE BUDUĆNOST ODRŽIVE I ETIČKI ISPRAVNE MODE?
Ona više neće biti nazivana „etičnom” ili „održivom” modom. Biće samo moda.
