Marina Đarmati je jedna od onih ljudi koji u svemu vide nešto lepo, pa je taj pozitivni pristup prenela i na svoje fotografije. Marina fotografiše obične ljude koje svakodnevno srećemo na ulici, ali na njenim fotografijama nije naglasak na odevnim kombinacijama ili modi, već je optimizam i dobro raspoloženje u fokusu. Upoznajte mladu talentovanu Karlovčanku koja svojim fotografijama želi da pokaže lepšu, nasmejanu stranu svog grada.
Kada je počela tvoja avantura s fotografisanjem?
Prije dvije godine sam otvorila blog My Inspiring Everyday koji obuhvaća teme iz svijeta mode, glazbe i ljepote. Zahvaljujući njemu spojila sam dvije velike ljubavi – pisanje i fotografiranje što mi je omogućilo odlaske na brojne modne i lifestyle događaje u Zagrebu. U međuvremenu mi je tata kupio prvi DSLR fotoaparat i kako se širio moj interes za razna područja fotografiranja, dobila sam priliku surađivati s ekipom informativnog web magazina KAportal. Sasvim slučajno, na prijedlog urednika počela sam fotografirati ljude na ulici i tako sam stekla brojna poznanstva, sklopila divna prijateljstva i svakom novom serijom fotografija pomičem granice svoga rada.
Šta je ono što bi izdvojila kao zajedničko za sve svoje fotografije?
To je svakako pozitivna, iskrena emocija, toplina, sreća, ljubav.
Na tvojim fotografijama je vedrina i lepo raspoloženje gotovo opipljivo. Da li fotografišeš dnevno i koliko je teško uhvatiti taj magični trenutak iskrenog osmeha?
Hvala na lijepim riječima. Fotografiram otprilike dva puta tjedno, iako sve ovisi o količini vremena koju imam na raspolaganju. Svakoj osobi prilazim prijateljski i pozitivno tako da mi zaista nije teško izvući osmijeh koji dolazi iz srca. Mislim da svatko tko je zabilježen mojim objektivom, cijeni zaustavljene trenutke u kojima su izvučeni izvan okvira svakodnevnog sivila. Iskoristit ću priliku i zahvaliti se svim modelima koji me susreću na ulici i zajedno sa mnom sudjeluju u veseloj foto priči grada na četiri rijeke.
Odabrala si da prikažeš nasmejanu, lepšu stranu svog grada. Koliko je, po tvom mišljenju, važno na ovaj način graditi bolju, pozitivnu sliku lokalne zajednice?
Jedan grad ne čine samo zgrade, ulice i parkovi, već i ljudi koji u njemu žive. Nakon niza godina istog stila fotografiranja od strane drugih medija, ja sam krenula u potpuno novom smjeru i tako je nastalo mnoštvo fotografija koje prikazuju ljude u njihovom najboljem izdanju. Jako je važno da se gradi pozitivna slika, a fotografije nasmijanog grada, ne stvaraju samo pozitivan imidž grada prema van, nego se reflektiraju i prema nama samima i daju nam razloge za nove osmijehe i optimizam u ovim uzburkanim vremenima.
Ljudi uglavnom nisu spremni da poziraju na prvu loptu, brinu se kako će ispasti na fotografiji ili ispred kamere. U čemu je tajna pozitivne, nasmejane fotografije i razoružanih ljudi?
Da, većina ljudi se nelagodno osjeća pri fotografiranju. Ipak, uz otvoreno srce, dvije-tri kapi iskrenosti i osmijeh koji se krije iza objektiva, nije teško modela nagovoriti na suradnju. Jako mi je drago što sam u kratkom roku uspjela kod velikog broja ljudi ukloniti strah i sramežljivost, štoviše, sad me i samoinicijativno zaustavljaju. 🙂
Da li si razmišljala da napraviš seriju uličnih fotografija ljudi iz čitavog regiona?
Nedavno sam krenula fotografirati po dugoreškim ulicama, gradiću udaljenom tek nekoliko km od Karlovca. Sigurno je da ću ondje nastaviti s radom, a ostali gradovi će zasad morati malo pričekati.
U samo godini dana, uz puno truda i podršku ljudi koji prate moj rad, ali i od novinarske ekipe s kojom surađujem, uspjela sam ostvariti lijepe ciljeve. Na godišnjoj dodjeli nagrada za kulturu, umjetnost i medijsku kulturu za 2013.g. KA salon, dobila sam nagradu za osebujnost u fotografskoj umjetnosti i izričaju te posebnu fotografiju koja je oduševila javnost: „Leteći znanstvenik.“ Uz to, imala sam dvije izložbe; jednu samostalnu pod nazivom „Nasmijani grad“ i grupnu u sklopu Proljetne KAbine u parku.. Tko zna, možda će sljedeća biti posvećena upravo dugoreškim stanovnicima. 🙂
