Inspiracija vs krađa: autorska prava na društvenim mrežama

Razvoj tehnologije omogućio nam je da svoju kreativnu stranu ispoljimo na internet platformama, i mnogi koriste priliku da se umetnički izraze na Instagramu. Zašto baš na ovoj društvenoj mreži? Instagram daje dovoljno prostora da svoje profile kreiramo kako želimo, te da sadržajem, možda, privučemo istomišljenike. Na žalost, kreativni profili često privlače i ljude koji vole da prisvoje nešto što im se dopada, pa onda taj isti ili sličan sadržaj objave na svom profilu. Međutim, iako postoje regulacije protiv plagiranja na internetu dosta je teško utvrditi da je nečija intelektualna svojina iskorišćena bez dozvole autora.

Intelktualna svojina, autorsko i moralno pravo

Intelektualna svojina obuhvata autorska i srodna prava odnosno pravo interpretatora, proizvođača fonograma, filmskog producenta, prvog izdavača dela, kao i pravo industrijske svojine u koje spada patent, žig, dizajn… Zaštita poslovne ideje i pravo internet domena ne smatraju se nužno pravima iz ove oblasti.

Autorsko pravo je pravo koje uživa autor nekog dela, a delo mora biti u određenim formama navedenim zakonom kao što je forma pisanog dela, odnosno knjige, brošure, računarskog programa ili na primer govorna dela, kao što su predavanja, besede i govori itd.

Autor, pronalazač ili drugi imalac nekog prava iz oblasti intelektualne svojine ima moralna prava nad svojom originalnom kreacijom. Ova su prava lična i neodvojiva od autora.

Primenimo li navedena pravila koja objedinjuju autorsko pravo i pravo na intelektualnu svojinu na blogove ili portale i nalazimo rešenje za potpuno preuzete tekstove, naravno, ako je u pitanju isto jezičko govorno područje. Tada možemo utvrditi autora i datum objave, tako da je „lopov” intelektualne svojine uhvaćen. Dosta je teže aplicirati ova prava kada je u pitanju na primer Instagram sadržaj, ukoliko nisu u pitanju fotografije.

Autorska prava na tekstove koji se nalaze ispod objavljenih slika, na osećanja koja delimo sa drugima ipak, ne postoje, a mnogi korisnici svoj Instagram profil tretiraju kao osobeni blog. Zbog jednostavnog pristupa objavljenom tekstu influenseri su često žrtva „copycat’s” ljudi, osoba koje nisu samo inspirisane nečijim rečima ili fotografijama, već doslovno kopiraju nečiji sadržaj. Postavlja se pitanje gde je granica? Zašto ovakvi korisnici nemaju dovoljno samopoštovanja da im plagiranje ni ne padne na pamet?

Na koji su to način fotografije zaštićene na internetu?

Besplatno preuzimanje fotografija sa Gugl pretraživača, Pintresta ili nekog drugog mesta zbunjuje korisnike time što se uz nekoliko klikova željena fotografija može sačuvati u vašem računaru pa zatim i upotrebiti na profilu vaše društvene mreže. Međutim, upotreba ovakvog sadržaja nije bezazlena. Naime, fotografije su zaštićene autorskim pravima od momenta nastanka, bez potrebe da to autor učini sam. Uprošćeno rečeno, fotografisali ste nešto svojim telefonom i postavili onlajn vi automatski postajete autor te fotografije, uzimate sva prava za nju i možete sa njom raditi šta god poželite.

Šta se dešava kada neko preuzme i iskoristi vašu fotografiju? Onda dolazimo do nešto škakljivijeg dela, a to je dokazivanje – potrebno je dokazati da je preuzeta fotografija vaše autorsko delo, a da vi niste dozvolili distribuciju ili adaptaciju. Fotografije često na sebi imaju i žig, ime ili prezime, inicijale fotografa te je tada lakše dokazati da je fotografija preuzeta i iskorišćena. Uklanjanje vodenog žiga je svesno kršenje autorskih prava.

Sa druge strane, postoje fotografije koje su obeležene oznakom „public domain”, odnosno, javno su dostupne svima i takve se fotografije smeju iskoristiti. Gugl pretraživač sadrži alatku u padajućem meniju koju možete da izaberete kako bi vam na ekranu izašle samo i isključivo dozvoljene slike za reprodukciju. Ovde postoji tanana razlika, da li je u pitanju lična ili komercijalna upotreba fotografija. (da li onom kome je koristi donosi komercijalnu korist u smislu zarade). Komercijalne licence se mogu kupiti od izvornog autora i time kupac dobija pravo da koristi fotografiju, print, crtež i slično, prema odredbama koje su jasno naglašene u samoj licenci.

Šta se dešava sa autorskim pravima i intelektualnom svojinom na Instagramu?

Najpre, važno je naglasiti da pravljenjem naloga na društvenoj mreži Instagram vi pristajete na određena pravila, odnosno pristajete da objavljeni sadržaj na vašem profilu pripada Instagramu. Međutim, mi ćemo se ovde prvenstveno dotaći teme preuzimanja sadržaja jednog korisnika od drugog.

U Instagram svetu, najčešća je povreda integriteta dela, odnosno prerada dela koju autor nije dozvolio kao i apsolutno izostavljanje navođenja autora. Ovakav čin smatra se povredom moralnih autorskih prava.

Distancirajmo se malo od ovih propisanih pravila i zakona i pogledajmo na taj Instagram svet, kome se mnogi dive u kome blogovanje nije samo hobi, a influenser je veoma primamljivo zanimanje, jer se mnogima čini da ovi ljudi ništa posebno ne rade, a zarađuju dosta novca. Kada se javi ova misao, kod nekih se javi i želja da i sami pokušaju da žive taj fabulozni posao milenijalaca.

Eto nas na klizavom terenu. Intelektualna svojina na Instagramu kao što je postavljanje ideja, razmišljanja, objavljivanje tekstova, pesama, poema, priča, nije ni na koji način zaštićeno autorskim pravima. Zašto? Zato što ideje ne uživaju autorsko-pravnu zaštitu. Ideja se mora upodobiti zakonskim okvirima kako bi postala autorsko delo i uživala određenu zaštitu. Ovo navodi ljude na to da linijom manjeg otpora i bez po muke dođu do iluzijom ispunjenog „Instagram statusa”. Ukoliko ste nečiju ideju, misao, prepričali na svoj način niste učinili nikakav prekršaj za koji vas neko može teretiti, za razliku od toga da ste uzeli nečiju fotografiju.

Ovaj nedostatak, pre svega moralnog kompasa i poštovanja nečijeg rada pretvorio je pratioce u nedostatku termina u „copy cats”. Zato je trenutak da se osvrnemo na razliku u tome kada nas neko inspiriše i kada je to što radimo povreda integriteta dela.

Inspiracija ili krađa?

Pročitali ste nečiju knjigu, jako vam se dopala, do te mere da je danima prijateljima spominjete i citirate, ali da li će vas ova oduševljenost delom navesti na to da se i sami uhvatite pisanja sličnog? Sumnjam. Jer, ko će objaviti vašu knjigu ukoliko ne sadrži originalnu ideju. Ko će to biti vaši čitaoci? Upravo tako treba da gledamo i na sadržaj koji pronalazimo na blogovima, forumima i, između ostalog, Instagramu.

Linija je tanka, vi ne kontrolišete vaše misli, jednostavno kada se sa nekim slažete ili mislite da se slažete, nastavite da propagirate zajedničke stavove i to vas ujedinjuje, čini vas delom nečijeg sveta, i prirodno je da se pronalazite sa „svojim ljudima”. Autori koji primete da im je stil ili način pisanja prekopiran teško to mogu da dokažu, gotovo nikako. Tu nastupate vi, korisnici platforme, da u sebi primetite kada počinjete da prelazite granicu. Još lakši način da inspiracija ne preraste u krađu je jednostavno spominjanje osobe i konkretnih reči koje su vas inspirisale. „Mention” je silver lining između autora i inspirisane osobe.

Zato je ovo više pitanje kolektivnog osvešćivanja, toga da li ćemo jedni druge podsticati da stvaramo i komuniciramo iskreno, da direktno opomenemo kada primetimo da je korisnik ili pratilac prešao granicu, bez ikakvih loših namera već samo iz poštovanja prema kreativnim ljudima koji žele sa nama da podele svoje stvaralaštvo, bilo ono pisano ili fotografisano.

Share