I juče je i sutra će negdje biti pretučenih, ubijenih žena, neke žene će danas požuriti u sigurne kuće, neke će u modricama napustiti svoje partnere, a neke će kao i do sad, svakog dana biti sluškinje, čistačice, radnice, majke, dok dodaju piva svojim muževima koji zavaljeni na kauč gledaju utakmice. I noćas će neke žene čekati svoje partnere da se mrtvi pijani vrate doma, i bit će presretne jer su živi.
Dan žena, onaj jedan dan u godini rezerviran za nas žene, dan kada nam društvo odaje priznanje za sve što radimo, dan kada nam društvo priznaje da smo jednako važne kao i muškarci, dan kada nas naši muškarci daruju cvijećem, poklonima, dan je kao i svaki drugi, ako izostavimo konzumerizam.
Neće nas oni s kojima smo se jutos probudile više voljeti danas, neće ni primjetiti više nego inače naš trud, neće nas više cijeniti zahvaljujući nikakvom danu žena. Od dana žena ne trebamo očekivati ništa posebno jer se ništa posebno neće ni dogoditi, ništa ovaj dan neće promijeniti u našima životima, neće nam ni jedan dan bez obzira kako se zvao i koliko ga potrošačko društvo sladunjavo slavilo, koliko mu se konzumerizam veselio, neće ništa promjeniti u našim životima.
I juče je i sutra će negdje biti pretučenih, ubijenih zena, neke žene će danas požuriti u sigurne kuće, neke će u modricama napustiti svoje partnere, a neke će kao i svakog dana, biti sluškinje, čistačice, radnice, majke, dok dodaju piva svojim muževima koji zavaljeni na kauč gledaju utakmice. I noćas će neke žene čekati svoje partnere da se mrtvi pijani vrate doma, i bit će presretne jer su živi. I noćas su mnoge žene probdjele noći uz svoju djecu kojima izrastaju prvi zubi, imaju temperature ili grčeve, i nakon neprospavane noći su se umile, našminkane i požurile na posao kao i njihovi muževi, koji su proteklu noć spavali jer jutros rade. One su požurile na radna mjesta gdje su manje plaćene od muških kolega, na radna mjesta koja su puno teže dobile, jer su se na razgovoru za posao bezbroj puta crvenile kada su ih pitali planiraju li i kada imati djecu. Na ona mjesta gdje duplo sporije s istom stručnošću i iskustvom napreduju od svojih kolega. Na ona mjesta gdje ne smiju reći da su im djeca bolesna, da nisu spavale jer bi mogle dobiti otkaze. O pravima ovih žena bih ja da pričamo, ja bih danas pričala o problemima koje žene imaju svaki dan.
Nije možda korektno da umijesto čestitkom svim ženama, dan kvarim konzumerizmom ali ne mogu si pomoći, ne mogu. Konzumerizam mi je oteo Božić, Novu godinu, Valentinovo i Dan žena, konzumerizam mi je oteo sve ljepe datume za ljepe osjećaje i zamjenio ih kičastim celofanima, umejtnim ružama, crvenim kričavim bombonjerama. Dan žena mi je oteo pravo da budem žena i obasuo me laticama ruža. Laticama onih odvratnih umjetnih, plastičnih ruža po mjeri potrošačkog društva, po mjeri kapitala, po mjeri velikih i uzeo mi moje pravo na zagrljaj za dan žena.
Danas trebamo biti presretne, prezadovoljne, trebamo se radovati što smo eto dobile ruže ili čokoladu, bombonjeru ili parfem, moramo biti rastopljene od nježnosti jer nam već danima trgovački centri čestitaju dan žena posebnim akcijama cvijeca i bombonjera, moramo biti zadovoljne jer eto društvo obilježava naš dan u laticama plastičnih ruža. Ono isto društvo u kojem nitko ni jučer ni danas neće spomenuti sigurne kuce, ubijene žene, žene koje iz dana u dan izrabljuju ti isti trgovački centri.
Ja te latice nisam tražila, niti ih želim, ni danas, ni jučer, jer nema tog dana žena, nema tog poklona, te ruže koji mogu zamjeniti osmijeh, nema tog celofana koji sjaji kao dobro jutro ili laku noć. Nema te bombonjere koja je slatka kao osijećaj da te netko cijeni, ali doista cijeni i poštuje cijele godine, svaki dan i kad si najgora i kad si najbolja, u obitelji, na poslu. Konzumerizam nema zamjenu za iskrenu emociju a mi smo ipak pristale na zamjenu umjetnog konzumerizma s pravim poštovanjem. Zašto? Zašto smo pristale na lažnu pažnju, lažne obljetnice i lažni sjaj kada zaslužujemo sve to pravo, iskreno, prirodno?
Naravno da je lijepo dobiti ružu, bombonjeru, poljubac, ali tek onda ako smo žene svaki dan, tek onda ako jučer nismo dobile batine. Tek onda ako iz noći u noć ne iščekujemo pijane muževe, tek onda ako nas na poslu ne omalovažavaju, tek onda kada budemo imale jednaka prava kao muške kolege, tek onda. Kupovanje cvijeća jednom u godini dok nas sustavno gazite, pokloni umotani u kičaste, odvratne celofane su prejeftina farsa i jadna predstava, jednom u godini.
