Sa “The Books of knjige” legendarnim crnogorskim kvartetom prepoznatljivog humora, tj njihovim istaknutim članom Zonjom (Zoran Marković) koji je pričao u ime družine, smo razgovarali o politici, društvu, stereotipima ali i ljudskoj gluposti koja je ovim momcima omiljeni izvor zabave i inspiracije. Momci svojim karikaturama i duhovitim bravurama već skoro dvadeset godina zasmejavaju region, a u njihovim grotesknim likovima i pričama morali ste se barem jednom pronaći
Imate svoju radio emisiju, pevate, snimate skečeve, reklame … da li postoji još neka forma u kojoj biste mogli i želeli da zamislite The Books of knjige i koji format od pomenutih vam najviše prija?
Mlatimo po svemu i svačemu ali u posljednje vrijeme jedini smisao daljeg rada vidimo u dužim igranim formama. Želimo snimiti svoj prvi dugometražni film i upravo radimo na tome. Nažalost, to nam ide jako sporo i teško jer moramo naokolo prositi novac od onih koji ne cijene mnogo to što pokušavamo zabaviti njihove kćerke i sinove, njihove komšije i kumove.
Kako nastaju vaši živopisni likovi koje u svojim skečevima maestralno portretišete i imaju li ti likovi sličnosti sa ljudima iz vašeg okruženja?
Likovi iz našeg okruženja se sigurno reflektuju na karaktere koje stvaramo ali je ipak najsmješnije kad se ljudi u njima sami prepoznaju a da mi nismo imali tu namjeru. Pošto niko ne voli biti karikatura, bilo je tu i nekih nategnutih situacija, jer ipak živimo u sredini gdje maltene svako svakoga zna.
Mnogi komičari, satiričari i uopšte duhoviti ljudi kao osnovu svog humora uzimaju stereotipe koji se kasnije uspešno ili neuspešno nadograđuju. Šta je vaše polazište i od čega krećete kada gradite likove i kreirate priče?
Baza našeg rada je ljudska glupost. To je materijal sa kojim baratamo isto kao što građevinari grade sa betonom, s tim što je ovaj naš mnogo čvršći. Ipak, koliko god se trudili da te naše rečenice i priče obesmislimo, iskoči neka životna situacija koja pokaže da smo totalni amateri u tim pokušajima. Stvarni ljudi i stvarni događaji prave remek djela budalština koja mi teško možemo da dosegnemo. Među posljednjim primjerima je antologijska izjava vašeg predsjadnika Tomislava Nikolića o društvenim mrežama. To su prave The Books of Knjige rečenice i zatečeni smo koliko je duboko proniknuo u suštinu problema. Gospodin Nikolić se tom izjavom direktno kvalifikovao da postane naš počasni član i mi ćemo mu prvom prilikom uručiti prigodnu plaketu i buket ruža.
Podsećate na Monti Pajtonovce i njihov smisao za humor, da li su vam slavni Britanci poslužili kao inspiracija i ideja za vaše mini igrokaze i ko su vam uzori među komičarima?
Pošto smo odrasli uz njihove skečeve i filmove logično je da se nešto primilo na nas. Moglo bi se slobodno reći da su oni na nevjerovatan način obradili sve moguće teme i da jednostavno poslije njih u komediji nema ko što više da traži. Ipak, svako vrijeme i prostor nosi svoje specifičnosti i probleme koje valja ismijati, tako da inspiracije nikad neće ponestati u ovom jadnom svijetu. Engleski humor je odličan i čini se da pogoduje balkanskom mentalitetu. Ako se prisjetimo “Mućki” teško da se ne vidi sličnost karaktera glavnih likova sa nekim našim gradskim antiherojima koje svi simpatišemo. Tako da se tu više može pričati o “žici” tog humora nego o konkretnim komičarima koji su ostavili traga na naš rad.
Vaša duhovitost je kanalisana na odlične društveno angažovane projekte i kampanje poput serije džinglova o energetskoj efikasnosti, zaštiti živote sredine ili borbe protiv narkomanije. Uspeli ste da na specifičan način skrenete pažnju na stvarno značajne probleme. Da li je humor pravi način da se suočimo sa takvim i sličnim pitanjima?
Naravno, humor je sjajan mehanizam za odbranu od svega. Možda čak i od meteora kada jednog dana bude jurio ka Zemlji. Sigurno bi dan prije udarca bilo dosta dobrih šala. Ono što ljudima danas skreće pažnju su seks i humor. E sad, mi sa tom manifestacijom seksualnosti prilično loše stojimo jer nismo neki manekeni, ali zato pravimo gol razliku na ovoj drugoj strani. Život je previše turoban i komplikovan pa nema potrebe da ga mi još dodatno farbamo u crno.
Politika je neiscrpni izvor inspiracije mnogim humoristima. Ipak, nije lako ispratiti burna dešavanja na političkoj sceni Crne Gore. Da li je na čelu države trenutno predsednik Milo Đukanović ili premijer Milo Đukanović i kada ste prestali da mu brojite mandate? Kako se politička situacija u zemlji odražava na vaš humor?
Radimo emisiju na podgoričkom radiju “Antena M” skoro dvadesetak godina i jedan njen dio obavezno posvetimo aktuelnim političkim dešavanjima. Porazno je što bi se neke emisije koje smo uradili prije desetak godina slobodno danas mogle reprizirati kao prilično aktuelne. Isti ljudi, isti problemi, ista dramaturgija. Tu već malo gubimo entuzijazam jer sa godinama shvatiš da angažovanost umjetnika zapravo ništa ne znači. Ponekad čak i daje legitimitet onima koji vuku konce jer postoji taj privid demokratske mogućnosti javne kritike. Drugim riječima, možeš da laješ koliko hoćeš dok nekome ne takneš u pare. E onda postane zeznuto. Lijepi automobili lete u nebo.
Šta misliš, da li je humor najbolji Crnogorski izvozni proizvod?
Voda je sigurno najbolji crnogorski izvozni proizvod. Crna Gora ima kristalno čistu, bombama i industrijom nezagađenu pijaću vodu. Namirisali su to Arapi pa sad kruže oko naših izvora sa željom da se uvale kao Rusi u morski pijesak. Crnogorski humor bi bio dobar izvozni prozivod da ga hoće neko uvesti. Za sad se on samo po malo švercuje preko granice ali nema organizovanog šleperskog izvoza.
Na čemu trenutno radite i kakvi su vam kreativni planovi za budućnost?
Uskoro počinjemo rad na video spotu za jednu novu pjesmu, a i čačka se oko tog našeg prvog igranog filma koji treba da bude početak nove faze rada TBOK. Kako kaže stara floskula: o tome ćete biti blagovremeno obaviješteni putem sredstava javnog informisanja.
Da li je sve što ste do sada uradili moglo da se uradi i bolje? 🙂
Sve se može uraditi bolje ali većina stvari može se uraditi i gore. Tako da je za sad dosta loše ali bogu hvala, biće još gore.
