Čovjek koji živi za putovanja, za iskrenu emociju i dobru fotografiju vodi nas na virtuelno putovanje kroz Šri Lanku. Kroz ovaj tekst nećete upoznati samo novu destinaciju, već i Amera Kapetanovića, poznatog fotografa i videografa. Teško mi je da budem objektivna, ali činjenica je da je izuzetno šarmantan i neposredan. Nevjerovatno lako uspostavlja komunikaciju sa ljudima gdje god da se nađe, pridobije sagovornika sa tren i tek kada se ovaj opusti, on pravi fotografije koje ostaju kao dokaz stvarne emocije i zajedničkog momenta. Na svakoj njegovoj fotografiji možete vidjeti život, baš onakav kakav i jeste: lijep, surov i nedokučiv. Amer nam otkriva i kako upoznaje novu lokaciju na kojoj se nađe: kroz ljudski osmijeh, stisak ruke, pogled i porciju hrane iz lokalnog restorana. U ovoj priči upoznaće nas sa fotografijama nastalim početkom juna u Šri Lanci, koje nose naziv ”Meanwhile in Sri Lanka”
Putovanje u Šri Lanku u “samostalnoj režiji”, sam sa aparatom i u sezoni monsuna koji u ovom periodu vladaju na zapadnoj obali, meni izgleda kao prava avantura gdje čovjek ima odličnu priliku da upozna sasvim novu kulturu, ali i samog sebe i granice svoje izdržljivosti. Kakvi su tvoji utisci, puštaš li ih da žive u tebi dugo nakon putovanja?
Ja imam fotografije kao neki back-up mojih utisaka jer za svaku od njih znam kada i gdje je nastala, šta je prethodilo ili šta će se desiti trenutak kasnije. Tako one utiske koje nosim u sebi neprestano osvježavam i kao da je veliki dio mog života jedno putovanje. A sad taj avanturistički duh – pa možda zbog toga što mi svako mjesto da novo znanje, a znanje je mir.
Šri Lanka se pojavila slučajno kad sam na Facebooku vidio ponudu jedne low-cost kompanije i iskoristio tu pogodnost da odletim na desetak dana. Vizu, kome treba, je moguće zatražiti i dobiti preko web aplikacije za manje od 10 minuta. Košta 30 dolara i stiže e-mailom. Desetak sati leta do Kolomba nije bilo toliko strašno koliko vlažnost vazduha i vrućina koja me tamo dočekala. Dio Kolomba u kom sam odsjeo zapravo je identičan sa dijelovima New Delhija u kojima sam bio par godina ranije. Super, onda je sve poznato. Avantura može početi.
Tvoja neposrednost i spontanost je nešto što te veoma snažno karakteriše kao fotografa i to je vidljivo i na tvojim fotografijama. Kakva je Šri Lanka zemlja za nastanak fotografije gdje je glavni protagonist čovjek?
Jednom rječju – raj. Ljudi fotografe ne smatraju nekom prijetnjom niti uhodama, nego fotografisanju pristupaju sa krajnjom zainteresovanošću. Bez te neke fasade koju zapadno čovječanstvo vječito ima ispred sebe, u Šri Lanci je svaka fotografija odraz stvarnih emocija.
Tu život postaje mnogo realniji, mnogo ljepši ali i – mnogo suroviji. Većina stanovništva živi u oskudnim uslovima i svojim malim pričama će vam složiti dobru sliku podneblja u koje ste došli. Čini vam se da neprestano učite neke male i nevažne stvari od kojih bi nekad moglo postati nešto veće.
Ponekad bi samo i pogled na njihova sela, njive i plantaže čaja rekao gotovo sve o tim ljudima. Želio sam dio toga ugraditi u fotografije.
Sam si planirao rutu putovanja. Čime si se vodio pri izboru, šta ti je bilo važno da vidiš?
Imao sam na raspolaganju 10 dana. Provesti ih na jednom mjestu bilo bi protiv svih pravila avanture, pa sam rasporedio boravak tako da vidim ukupno šest lokacija. Šri Lanka ima još uvijek nerazvijenu željeznicu te postoji samo nekoliko linija. Doduše, ipak sam dobar dio vremena proveo u vozovima. Nekoliko puta sam putovao autobusom što je bila priča za sebe. O tome možda kasnije. Želio sam da vidim tu zapadnu obalu sa tim plažama, ali ako bih precizirao, najviše sam želio vidjeti ribare koji sjede na motkama i pecaju ribu. To mi se kasnije i desilo te sam dobio svoju fotografsku nagradu dana.
Pored predivne obale, želio sam vidjeti i planinske krajeve, gradove Kandy, prijestolnicu kulture Šri Lanke i Newara-Eliya, centar ogromne produkcije svjetski poznatog cejlonskog čaja. Cejlon je nekadašnje ime za Šri Lanku. Želio sam da vidim sve užurbane kvartove gradova i osjetim vibracije svakog od njih. Slijedećom posjetom ću možda sresti slonove i popeti se na sva brda i stijene sa budističkim hramovima.
Čitala sam kroz tvoj album na oficijelnom facebook page-u dogodovštine sa vozovima, vozačima tuk-tuka, o napornom životu berača čajeva, uživala u impresijama koje su pljuštale sa svih strana. Jesi li uspio opisati bar dio onoga kako si se osjećao dok si bio u Šri Lanci?
Mislim da jesam, barem najbolje što sam mogao. Fotografije su tamo hronološki poredane pa tako i pokušavam otkrivati sve o toj zemlji. Od načina života, sličnosti i razlika u poimanju istih stvari pa do par poređenja sa podnebljem iz kog dolazim.
Sva čula su poprilično intenzivirana kada ste tamo pa valjda i to utiče na vas da izgurate još. Mislim da moram nastaviti sa pisanjem putopisa koji sam nedavno započeo. Onda će, vjerujem, mnogo više impresija biti opisano tekstom i fotografijom.
Ti si gurman, a Šri Lanka ima mnogo da ponudi ako voliš ribu, morske plodove, egzotično voće. Šta očekivati od ovakve zemlje u tom hedonističko-gurmanskom smislu?
Oh, pa naravno da nećemo preskočiti hranu, već sam se unervozio jer nema pitanja o hrani. 😀 Kao što je i fotografski, tako je Šri Lanka i kulinarski raj. Naravno, dominantna je indijska kuhinja a prati je i kineska. Mnoga od jela su identična onima iz Indije ali neke nisam našao na meniju. Budući da je ostrvska zemlja, Šri Lanka obiluje svježom ribom i morskim plodovima. Tako sam mogao da uživam u svježoj i ukusnoj hrani. Njihova kuhinja nije ni pretjerano jednostavna jer napraviti kombinaciju začina za svako posebno jelo se smatra umjetnošću. Možda i najzanimljivije od svega je probati nešto što nikada niste pa tako ostanete fascinirani okusom.
Mene je oduševio fritirani list curry-ja, poslužen uz svježe pečen kikiriki. U jednom restoranu koji poslužuje odlične morske krabe i sipe, hrana mi je servirana na listu drveta banane. Ne postoji pribor za jelo. Jede se rukom. Samo desnom jer se lijeva smatra prljavom.
Djecu si obradovao balonima koje si vadio iz torbe, ljudi su te pitali da se slikaš sa njima na ulici. Čini se da imaš iskustva sa dalekim destinacijama i da te malo toga može iznenaditi?
Eh da, kupio u Sarajevu 100 balona (idući put 500) i uvijek sam ih imao sa sobom pa ih puhao i davao djeci. Ne postoji ništa ljepše od tih osmijeha. Bio sam baš nekako zainteresovan za te ljude i onda bi oni to valjda prepoznali i otkrivali mi stvari koje sam želio znati. Naravno, uvijek te nešto iznenadi, ali su to uglavnom vrlo prijatna iznenađenja. I oni su radoznali pa je tako prvo pitanje odakle sam, a slijedeće da li sam oženjen. I još desetine odličnih pitanja.
Za sve one koji razmišljaju da se otisnu na jedno takvo putovanje, šta bi im predložio kao nepohodni ”travel kit”?
Paštetu, za hitne slučajeve kad je restoranski meni pisan samo na domaćem jeziku. 😀 A ne treba zaboraviti da je što manje stvari uvijek bolja opcija ako ne ostajete na jednom ili dva mjesta. Predložio bih vakcinisanje. Mislim da sam dobio vakcine protiv Tetanusa, jednu od Hepatitisa i još nečega čega se ne mogu sjetiti. Ponijeti odjeću laganu, ali obratiti pažnju i na česte pljuskove tokom sezone monsuna. Neka od knjiga o Šri Lanci, npr. Sri Lanka – The Rough Guide ili Lonely Planet: Sri Lanka. Obavezno ponijeti aparat sa nekoliko rezervnih baterija i što više memorijskih kartica. Uključiti nezajažljivu radoznalost i vezati pojas na avio sjedištu.
Fotografije iz serije Meanwhile in India, dobile su svoje fizičko otjeltvorenje u vidu tvojih samostalnih izložbi. Planiraš li nesto slično da napraviš i sa Šri Lankom?
Pa nadam se da hoću, možda ne na isti način kao Indiju, ali evo, već imam neke ideje o tome. Vidim da ljudima mnogo više znači ako i napišem nešto uz fotografiju pa eto, idem u tom nekom smjeru.
Da li je ova ostrvska zemlja mjesto na koje bi se želio vratiti ponovo i zašto? Imaš li u planu neka nova putovanja i destinacije?
Volio bih se vratiti jer ovog puta nisam uspio ići zajedno sa autoricom ovog intervjua. Želio bih da i ona vidi ono o čemu sam joj pričao i što je gledala na fotografijama. Ali i zato jer ima toliko toga još za vidjeti tamo.
Istočna obala je također vrlo živopisna i turistički manje razvijena što je, bar za ono što ja volim fotografisati, veliki plus. Zatim sjever, sve do grada Jaffna, nekadašnjeg uporišta Tamilskih tigrova. Od novih destinacija, intenzivno razmišljam o Portugalu u kom nisam bio, a nije ni autorica intervjua. 😀
Fotografije: Amer Kapetanović
