Vjerovatno ste i vi vidjeli po društvenim mrežama i časopisima pregršt savjeta kako da se najbolje pripremite za savršeno ljeto, koje naravno, podrazumijeva savršeno tijelo.
Vidjeli ste sigurno dijeta koliko vlasi na kosi imate, režima prehrane, gelova, krema, tableta i svega drugog kako da što bolje izgledate. Toliko je toga, i svi se kunu u učinkovitost baš toga o čemu pišu i što reklamiraju, uz one objećavajuće naslove, izbacite samo ovo iz prehrane i smršaviti ćete 10kg u dva tijedna. O tabletama i obećanjima je bezpredmetno i pričati. Kile bježe od vas, kao vrag od tamljana. Doslovno.
Zašto me to nervira i zašto danas pišem ovaj tekst? Zato što sam na svojoj koži iskusila da recepta koji djeliju na svakog nema. Zato što čudotvorne pilule, svi koji su ih pili će reći, ne postoje. Zato što je ljudsko tijelo i metabolizam puno kompliciranije od sedam salata za sedam dana i zato jer se čovijek, iz vana i iznutra mora održavati. Stalno. To je jedini način da zablista na plazi.
Neću reći onaj kliše da su i debeli preljepi i da je najvažnije kakav je tko unutra. Slažem se potpuno s tom da je puno važnije raditi na onom unutar nas i da je puno važnije kakvi smo kao ljudi, sebi i drugima, ali nemojmo se lagati. Svima nam je važno da smo ljepi i iz vana. Svima. I svi želimo što bolje izgledati.
Manji je puno problem debljine onaj estetski, debljina je opasna jer sa sobom vuče čitav niz bolesti i to je jedan od glavnih razloga, puno prije estetskih zašto bi se njom trebali baviti. Ali baš kao u svemu, treba imat mjeru. I rad, stalan rad. Nema načina da u 10 dana do plaže budete druga osoba ukoliko se ne želite opasno razboljeti. Nema.
Pišem ovaj tekst kao netko tko pije hormonski nadomjestak jer nema štitnjaču, netko ko ima potpuno usporen metabolizam, ali ipak nisam debela. Iako imam sva moguća opravdanja za neko kilo viška. I želim vam reći da postoji samo jedan jedini način kako da imate kilažu koju želite. Čarobna riječ je mjera.
Mjera u hrani, odnosno količini hrane, mjera u piću, u svemu vam samo mjera treba. Ja jedem sve, baš sve, kad mi se jede. Vježbam malo, iskrenije nimalo osim ponekog rolanja i hodanja. Imam nešto celulita ali me ne dira, ali ne jedem svaku večer tablu čokolade. Pojedem jednu tjedno ili nešto češće kad mi se jede. Ne zaljevam je litrama Coca Cole i ne utažavam prejedanje čokoladom još jednom kesom čipsa. Jedem i čips, ponekad, ali ne pet vrećica u jedno veče. Jedem dosta kruha, jako ga volim, ali ipak uspijevam se ne udebljati. Zato što jedem što mi se jede, kad mi se jede, u razumnim količinama. Ne jedem iz dosade, ne jedem iz navike i ne jedem iz emocija. To je jedino što morate shvatiti. Možete jesti sve, u svako doba ali u normalnim količinama. A kad vam je dosadno čitajte umjesto da jedete.
Jednostavno je, ne trebaju vam ni sedam salata za sedam dana, ne trebaju vam ni recepti mjeseca mesa, ni sto drugih dijeta. Ne trebaju vam ni tablete. Ne trebate raditi čudotvorne napitke. Ono što trebate, kako kaže jedna narodna, je probušiti žlicu.
I ne nasjedajte na savršena tijela zauvijek mladih u pedesetima, u tim tijelima ima više plastike i kirurgije nego ćete je za života vidjeti, a na tim slikama s kojima vam nude promjenu montaže kao na omanjem filmu.
