Je l’ vidiš taj papirić na kom piše: I don’t know where I want to go or who I want to be, but ten years from now I just hope that I am happy koji ti visi na zidu u sobi? Javljam ti se kao deset godina starija verzija tebe za koju se nadaš da je srećna. Sigurno je prva stvar koju želiš da me pitaš baš to – jesam li srećna. Sigurno te zanima čime se bavim danas, gdje živim, ko je danas dio mog života, je l’ mi konačno koža postala čista, jesu li svi koje volim dobro i zdravo, jesam li i dalje anksiozna, imam li i dalje osjećaj da mi život tek tako prolazi i da ga ne živim zaista… Nemoj da se brineš toliko.
Hvala ti što si pisala dnevnik tokom srednje škole. Danas mi je lakše da se povežem sa tobom baš zbog njega. Pobrinula si se da ne zaboravim ništa što ti je bilo važno. Znam da nije bilo iz namjere da to nekad nekome pokažeš, kamoli objaviš bilo šta odatle, ali kao da si znala da će tebi ti zapisi jednom biti dragocjeno svjedočanstvo o odrastanju, tvoj lični coming of age zapis. Znam i to da je pisanje tada bio način da izađeš na kraj sa anksioznošću i da izbaciš sve zbrkane misli iz glave kako bi ti bilo lakše da funkcionišeš, ali ja danas u tim zapisima vidim nešto vrijedno i bitno. Mnogo više od prenošenja briga na papir. Nisi bila svjesna da će sva osjećanja koja si ovjekovječila na papiru postati temelj ličnosti koja si danas. Prihvatićeš to što si emotivna i tu osobinu smatrati svojom najvećom vrlinom a ne manom. Nikad te ne bih zamijenila nijednom drugom djevojčicom. Rano ćeš shvatiti da su sreća baš ti kratki, iskreni trenuci u kojima uspiješ da dirneš druge ljude, da će ti se suština i ljepota neke osobe najbolje ukazati kroz jedan iskren pogled i osmijeh pun razumijevanja. Shvatićeš da sreću ne moraš da tražiš dalje od razgovora sa drugaricom sa kojom se tako lako razumiješ.
Da kad joj kažeš: Pitala sam K. šta je za nju sreća a ona je rekla da je to kad vidi svog psa srećnog i kako ima dom i kako mu je toplo1 obje zaplačete od topline i ljepote. A kad je sreću toliko jednostavno naći u sitnicama, onda nije teško ni biti srećan. Tako da ne brini, srećna si i sve je baš onako kako treba da bude. Hvala ti što si mi omogućila da sve toliko intenzivno osjećam jer mi je to ispunilo život na nevjerovatne načine. Čak iako često zna da bude bolno.
I think you know how to love better than any of us. That’s why you find it all so painful.2
Hvala ti što si svojim pisanjem sačuvala mnoga sjećanja od zaborava. Ona su nepouzdana, blijede, detalji se vremenom sve više gube iz pamćenja a jedino što ostaje pouzdano svjedočanstvo su osjećanja. Zaboravićemo kada se nešto tačno desilo, gdje, ali kako smo se osjećali u tom specifičnom trenutku ostaće sa nama zauvijek. The past is just a story we tell ourselves.3 Voljela bih da si film Her iz kog je ova rečenica, pogledala u vrijeme pisanja dnevnika. Zapisivala si tada sve citate koji bi te inspirisali ili u kojima bi se pronašla, pa sam sigurna da bi se uz pregršt drugih tekstova našao i ovaj kad Theodore kaže: Dear Catherine, I’ve been sitting here thinking about all the things I wanted to apologize to you for. All the pain we caused each other. Everything I put on you. Everything I needed you to be or needed you to say. I’m sorry for that. I’ll always love you ‘cause we grow up together and you helped make me who I am. I just wanted you to know there will be a piece of you in me always, and I’m grateful for that. Whatever someone you become, and wherever you are in the world, I’m sending you love. You’re my friend to the end. Love, Theodore.4
Daleko gore od toga da ti ljubav ne bude uzvraćena istom mjerom je ne osjećati ljubav uopšte. Kako je moguće da nam se nekad ne desi ništa konkretno a ipak nam se desi sve? Zato što nekad ljude volimo ne da bi nam uzvratili, nego da bismo kroz tu ljubav bolje upoznali sebe.
Neuzvraćena ljubav će uvijek tražiti načine kako da nastavi da živi u nekom prihvatljivijem obliku. Najčešće je sudbina onog koji voli da ne može imati voljeno biće samo za sebe. Može se gospodariti i takvom sudbinom ako onome koga volimo ne poklonimo svu strast i pažnju za koju je naša ljubav sposobna, ako se posvetimo i drugim ciljevima: radu, društvenim obavezama, umetnosti. To je način da se naša ljubav ne rasipa uzalud i da ima smisla. Plamen koji gori u našem srcu ne pripada samo nama – on pripada celom svetu, pripada čovečanstvu i jedno mučenje će se pretvoriti u radost ako ga mi pravilno usmerimo. Nije sreća biti voljen. Svako voli sebe, ali voleti drugog, to je sreća.5
Ostala ti je urezana u pamćenje jedna rečenica kojom i dan danas objašnjavaš sebi izbore koje ćiniš i ti i svi ljudi na svijetu: We accept the love we think we deserve.6 Čuvena rečenica koja je, srećom, u tvojim formativnim i najosjetljivijim godinama uspjela da nađe put do tebe i učini da se osjećaš malo manje usamljenom u načinu na koji posmatraš svijet. Ovako si ti razmišljala o toj rečenici: Uvijek će postojati ljudi koje vi volite kao i oni koji vole vas. Postoji više vrsta ljubavi. Nekoga volite kao prijatelja. Nekoga gledate kao druga sa kojim volite da se šalite i drag vam je na taj način ali ne i na neki drugi. Nekoga volite kao srodnu dušu, čak ne u smislu veze, već kao osobu čija je duša slična vašoj. Nekoga volite kao osobu koja vam je nekako daleka a želite da budete tu uz nju jer bi je vaša ljubav štitila od svega lošeg kroz šta prolazi. Ljude volite zbog toga što su to što jesu. Takve kakvi su. Najzad, nekog volite i gledate kao osobu s kojom možete da (zamislite da) se budite svakog dana i da s njom sve radite i da vam nikad ne dosadi i da mislite da nikad nećete imati dovoljno vremena za priču i život sa tom osobom. Nadate se da postoji život posle smrti jer želite da ste vječno zajedno.
Zaista mnogo vrsta ljubavi postoji.
I sad, zamislite da stojite i da su sve vaše ljubavi, svi voljeni ljudi ispred vas i njima ste okrenuti cijelim svojim bićem, a onda osjećate kao da vas neko vuče za rukav i okrećete se. Tu stoje ljudi koji bi htjeli da vam pruže ljubav jer oni vas vole ali vi je ne prihvatate jer živite od ljubavi koju vi osjećate prema ovima ispred vas. I tu ima raznih vrsta ljubavi. Neko bi htio vaše prijateljstvo, neko bi htio da vas voli kao partner ali vi odbijate jer ta ljubav nije ona koju vi želite. Ili nije ona koju mislite da zaslužujete. Ne u smislu da je neko previše dobar za vas pa odbijate tu ljubav da osobu ne povrijedite jer joj ne možete uzvratiti na isti način. U smislu da ne želite nečiju ljubav jer smatrate da vas osoba nije dostojna. Tužna činjenica je da ljudi koje volimo ne vole uvijek nas. Neko nam je prvi izbor i nekome smo prvi izbor. Jedino ako ste baš neki srećnik, osoba koju volite isto toliko će voljeti i vas. Postoje i ljudi koji prihvate nečiju ljubav čak iako misle da je za njih ipak neko bolji. Možda jer ne žele da budu sami. Ali, koja je poenta biti s nekim ko tebe voli a ti se nikad nećeš osjećati kao ta osoba? Sad ćete pitati koja je poenta onda voljeti nekog ko vas nikada neće voljeti. Pa, možda i jeste stvar u tome. Ili samo voljeti ili voljeti i biti voljen ali nikako nije poenta biti voljen a ne voljeti nikoga. Mislim da su životi takvih ljudi prazni.7
Bila si u pravu, postoji mnogo vrsta ljubavi. Shvatićeš da srce može da ti slomi i prijatelj i član porodice i ti sama sebi. Svaka ljubav je neponovljiva i u tome je njena moć. Bogati smo onoliko koliko smo uspjeli da osjetimo sa širokog spektra osjećanja, jer ipak su ona naša snaga a ne slabost. Danas se ne stidiš četrnaestogodišnje ili sedamnaestogodišnje verzije sebe, već si joj zahvalna zbog svega što je osjetila, shvatila i odlučila da sačuva od zaborava. Svjesna si da si griješila i da si svjetlosnim godinama bila udaljena od nečega što bi se, uslovno rečeno, moglo nazvati savršenstvom, ali ti takva sa svim svojim vrlinama i manama si mi bila potrebna da bih ja danas bila slobodna i da bih živjela u skladu sa svojim autentičnim željama i potrebama. Znaš kako se kaže u budućnosti iz koje ti pišem: Fourteen-years-old-Anđela walked so twentyfive-years-old-Anđela could run.
1 Zapis iz dnevnika, utorak, 12. 4. 2016. 7:58
2 Fleabag, Phoebe Waller-Bridge (2016-2019)
3 Her, Spike Jonze (2014)
4 Isto
5 Herman Hese, Srećan je ko ume da voli, (prev. Mirjana Đukić-Vlahović)
6 The Perks of Being a Wallflower, Stephen Chbosky (2012)
7 Zapis iz dnevika, subota 30. april 2016. 11:26
