Danas ću malo o instagramu, zvijezdama tamo, nekom potpuno drugom svijetu. Potpuno oprečnom od onog realnog.
Prva stvar koja mi bode oči je onaj kratki opis sebe, jedna ili par riječi ispod slike. Tu se događa nešto, meni, zdravorazumski gledano potpuno neobjašnjivo. Devedeset posto svih tih instagram zvijezda, potencijalnih zvijezda, zvijezda u usponu i odglumljenih zvijezda za sebe pišu da su javne osobe.
Javne osobe? Znala sam ja da su recimo pjevači, voditelji, glumci i oni koji se profesionalno bave medijskim poslom javne osobe. To mi je jasno. To je svima jasno. Ali da je svatko tko otvori instagram profil javna osoba mi je u prvom trenu bilo smiješno, a misleći o tom postalo je jako poražavajuće i tužno. Cilj života danas je biti javna osoba? Najveći uspijeh je ako si javna osoba, evo ja priglupa ne razumijem.
Gledam dalje sve te profile ljudi za koje gotovo nitko nikada nije čuo, nitko ne zna tko su, što su, niti čim se bave. Oni su ustrajni u svom naumu da budu instagram zvijezde. Vidjeli su da je tamo nekima preko bare, golim dupetom i sisama uspjelo, a svi bi kruha bez motike. Pa onda sve snage stavi u to, napravi sve da izlažiraš cijeli život za fotografiju za instagram. Ti ljudi žive samo za fotografiju. Rade puno radno vrijeme dnevno za jednu fotografiju. Da bi na kraju dana brojali lajkove, hranili i ego i još jednom bili poraženi jer sve ono što ljudi lajkaju zapravo nisu oni.
U istraživanju ovog fenomena, saznala sam od nekih ljudi koji imaju dosta pratitelja na instagramu da idu u skupe restorane da bi se fotografirali, ali ne i da jedu u njima. Saznala sam da mnogi život uređuju isključivo po tom gdje treba ići, koja su fansi mjesta, gde je in za napraviti fotografiju a da pritom nemaju ni za kavu na tim mjestima.
Čula sam također od ljudi koji rade u buticima od nekih relativno pristupačnih do skupih, da se sve više njih dolazi fotkati dok isprobavaju odjeću ali da ništa nikada ne kupuju. Također, sve ih je više koji mole na poklon par vrećica, one im vjerovatno služe da rezultate fake shopinga slikaju doma.
Više puta sam sama bila upitana što bilo gdje idem ako to ne objavljujem na instagramu i facebooku? Jer uludo trošiš novce a nitko ne zna da si bila, a ako nitko ne zna, nije se ni dogodilo.
Ja sam iz nekog drugog vremena i svijeta, nekako sam pre za živjenje za sebe, iz svog gušta. Vjerujem da čovjek treba činit sebe sretnim a ne biti opsjednut svojom predstavom za javnost. Ja se ne uklapam i ovaj put sam izuzetno sretna da se ne uklapam, da sam kao korisnik društvenih mreža ostala na onoj zdravoj dozi djeljenja života s prijateljima, i divno je da imamo tu mogućnost, ali mi je najdivnije saznanje da nikada neću pripadati ovom novom valu „javnih osoba”.
Ali tko voli nek izvoli, koliko god tužno i porazno izgledalo to što su živote pretvorili u najjeftinije glumačke komade. Bez svrhe i smisla.
