Moja reč godine je SOLIDARNOST

Rečnik engleskog jezika Collins proglasio je lockdown pojmom godine.

Piše: Nikola Todorić

Konkurencija je bila žestoka. Mexit, odnosno povlačenje princa Harija i Megan Markl iz dužnosti kraljevske porodice, borila se sa Tiktokerom, zajedničkom imenicom uticajnih ljudi na Tik Tok-u i južnokorejskim pojmom mokban koji sažima fenomen snimanja nekoga dok jede enormne količine hrane. Skraćenica BLM (Black Lives Matter, odnosno Životi crnaca su važni) takođe je „izgubila” u trci od lockdown-a.

Ukoliko se osvrnemo na reč godine iza nas, 2019. je to bila reč – klimatske promene, 2018. – jednokratna upotreba, a 2017. – lažna vest, jasno je da su sve to opisi naše problematične realnosti.

Jezik je čovekovo najmoćnije oruđe i bez njega ne bi ni bilo moguće stvoriti civilizaciju. Iz jezika su se razvila dostignuća, jezik je odraz kulture, odraz života. Zato ni malo ne čudi što Eskimi za sneg imaju desetine reči, njima je sneg važan deo svakodnevnice. Psihologija jezika ide mnogo dublje. Nemci na primer koriste reč schadenfreude koju nema nijedan drugi jezik. Navedena reč znači radovanje tuđoj nesreći. Iz ovog primera jasno se vidi da je taj narod u nekom periodu imao potrebu da smisli tako opak pojam.

Vratimo se pojmu lockdown. Ova imenica se ne može tako lako prevesti na srpski jezik, te smo usvojili indirektan prevod (samo)izolacija stavljajući je u kontekst 2020. godine kada se pomenuta reč u zemljama engleskog govornog područja odnosi na apele ministarstava i kriznih štabova da se zaključamo u svoja četiri zida kako bismo smanjili rizik od širenja korona virusa. Lockdown je policijski termin koji se do izbijanja epidemije uglavnom koristio u akcijama gonjenja begunca koji je počinio neko krivično delo, pa bi policija proglasila zaključavanje zgrade, izolaciju ulice pa čak i kvarta kako bi kontrolisali situaciju i uhapsili počinioca. Kada se dogodio teroristički napad u Njujorku 11. septembra 2003. proglašen je lockdown američkog civilnog vazdušnog prostora, a 2015. godine u novembru, ceo Brisel je danima bio „zaključan” dok su službe bezbednosti tražile osumnjičene za organizovanje terorističkog napada u Parizu.

Moja reč godine je zaboravljena. Sakrivena u zagađenom vazduhu, između proizvoda za jednokratnu upotrebu i lažnih vesti, „zaključana” u tamnici, a bez nje ne bismo mogli u proteklim mesecima. Moja reč godine je solidarnost – osnovna vrednost društva, i temelj na kojem treba da se zasnivaju naši odnosi. Bližimo se 20. decembru, Danu solidarnosti, ali ne umem da vam kažem kako se obeležava.

Kako se danas obeležava pravda koje nema, jednakost u doba nejednakosti, obaveza da pomognemo drugome u vreme sebičnosti, podrška koju je zamenila sintagma – gledaj svoja posla? Zar naš posao i dužnost nije da pogledamo u drugog, u drugog koji pati, slabiji je, gladan, siromašan?

Želim da verujem da u 2020. godini nismo bili bez jedinstva i da i dalje imamo jedan cilj – da pazimo na sebe i na one pored nas. To je solidarnost.

Solidarnost je i kada nosite masku, kada starijem komšiji donesete ceger sa pijace jer ne sme ili ne može da izađe nedeljama iz doma, kada sedite sami u sobi jer je neko od vaših ukućana slabog zdravlja i ne smete mu prilaziti. Kada odmenite bližnjeg u kućnim poslovima jer radi u zdravstvu, kada pozajmite prijatelju novac, jer je ostao bez posla stjuarta ili turističkog vodiča.

Zar to nismo svi radili u proteklim mesecima?

To je solidarnost – snaga koja nam pomaže da prevaziđemo katastrofe, ratove, epidemije, lockdown. Bez solidarnosti ostaćemo zauvek zaključani i nikada nećemo učiniti planetu boljim mestom za život.

Share