Danas ću pisati o životu na Mljetu, životu na rubu mogućeg i kolekciji koja se iz toga izrodila, Klasi Optimist, možda su te dvije riječi osim naziva kolekcije najkraći i najtočniji opis mene, upravo tako sam prošla kroz oluje u životu, sama, s osmjehom i vjerom da će biti dobro.
Ovo je ujedno i priča o najvećoj pobijedi nad samom sobom, a samo takve pobjede ja priznjem, kada uspijemo prijeći preko sebe, pokoriti sebe, da bi se sutra probudili bolji, jači i hrabriji, ovo je priča o pomicanju granica i o istini koju su nam prešutjeli. Granice ne postoje, mi ih sami postavljamo, vjerujući da su njihova ograničenja ujedno i naša.
Prošle godine sam odlazeći, rekla ja ću se ovdje vratiti, zauvijek, svi su to shvatili kao dobru šalu i odmahnuli rukom. Dizajnerica, osobenjak na otoku na kojem ni vodovoda nema, u njihovim očima sam vidjela svu ironiju i podsmijeh svijeta.
Sa životom spakiranim u par kofera, prije pola godine vidjevši me u luci, nitko nije vjerovao da će to potrajati duže od mjesec, dva. A vidi nas danas, ja i Mljet tek krećemo u svoju priču, pravu priču o ljubavi. Mi vam tek danas dajemo dokaz, da svugdje možemo biti ono što jesmo, raditi ono što volimo i svoj život oblikovati po svojoj mjeri. Još i danas, gotovo svakodnevno se susrećem s pitanjem, kako Mljet, zašto baš Mljet. Iskreno, na ovo pitanje nemam odgovor, bar ne onakav kakav se od mene očekuje. Zastanem i mislim se, kako ljudima koji su naviki da se sve može zbrojiti i oduzeti, ljudima koji matematički riješavaju križaljke života objasniti ljubav, kako naučenima na protokole, na logiku objasniti strast, kako onima prilagođenima svijetu jave objasniti snove, kako im dočarati što znači imati sebe? Kakao da oni shvate da ovaj bor i kamen razumiju mene i da ja razumim njih, kako im reći, ovo je moj san. Nemam ovdje ništa izvanjsko, ništa čime vi mjerite uspijehe ali imam sebe, imam ono što je za mene uspijeh. Ovdje sam sretna, odistinski.
Zato smo ja i Mljet zajedno stvorili Klasu Optimist, kolekciju koja je spojila sve tri moje velike strasti dizajn, pisanje i slikanje. Kolekcija pamučnih haljina, ručno oslikanih i ispisanih djelovima mojih tekstova, ispisana komadima otkinutim iz moje duše, a namjenjenim svima vama. U svaki komad iz kolekcije je utakan dio mog života, dio mog srca, najzahtjevnija do sada ali baš zato moja najveća pobijeda.
Samo stvaranje je bilo puno zahtjevnije, teže nego li bi to bilo na kopnu, trebalo se duplo namučiti, duplo dati, ali nemoguće, ma što želja zna što je nemoguće! Zato je posebna, bas zato će tko god je nosio i gde god, ona disati mojim inatom, mojoj snagom i voljom, i to je najviše što ja mogu pokloniti svakoj od žena koje će ih nositi. Snagu i vjeru u sebe, odvažnost da koračaju stazama svojih snova.
