Što ako kradljivce naše energije imamo u neposrednoj blizini, unutar obitelji i što ako upravo zbog njihove stalne napetosti i negativne vibre, mi sami ne doživljavamo promjene kakve priželjkujemo, iako se jako trudimo? Odnosno, u njihovom društvu osjećamo ustajalu energiju i pad energije.
Svi bi mi promjenu, jasno, na bolje. U svakom području. Poslovnom, privatnom, financijskom, emotivnom. Ipak promjena se ne događa samo tako, barem ne ona na bolje, dok ne zasučemo rukave. Ponekad kad ih zasučemo, a s njima i kožu, gonjeni pozitivnom energijom, strašću i entuzijazmom, opet su promjene male, nekad neznatne. Što se događa, sigurno ste se zapitali u više navrata. Zašto vam svemir nije naklonjen ili još uvijek morate čekati na veće porcije sreće i uspjeha, u svim onim područjima u kojima ih priželjkujete?
Negdje sam jednom pročitala, kako se promjena događa kad si nešto jako želimo i kada jako patimo. Tada se oslobađaju velike količine energije, koje opet pokreću mehanizme u nama i oko nas, koji utječu na promjene. To bi donekle moglo objasniti sve one fantastične momente sreće, koji dođu u pravo vrijeme i izvlače nas iz neugodnih situacija. Moglo bi se to objašnjavati laičkim rječnikom, vjerovanjem u čuda i višu silu, ali i znanstvenim, pomoću poznatih činjenica, no zbog složenosti tematike, prepustimo to ipak radije relevantnim stručnjacima. Stvari ipak ne funkcioniraju tako jednostavno, kako mi mislimo.
No kad već spominjemo energiju, jesmo li uopće svjesni svih situacija i osoba, s kojima je gubimo i znamo li sačuvati njene zalihe? Bilježimo li uopće trenutke, kad osjetimo pad energije u nečijoj blizini i trenutke kad ju izmjenjujemo s drugima i ona raste?
Stručnjaci kažu, radi osobnog rasta i napretka, ali i zdravlja, treba napustiti svaku neugodnu situaciju, a time i vezu. No postoji i alternativa, ako znamo pregovarati s teškim osobama. Koliko ste dobri u tome?
Svi znamo jer smo iskusili, naše veze i brakove ugrožavaju poremećeni međuljudski odnosi. Nekad planemo zbog sitnice i pokrenemo lavinu loših osjećaja u sebi i drugima. Drugi put doživimo poražavajuće iskustvo na poslu, od radnih kolega ili nadređenih, ponesemo ga kući, negativnim impulsima ugrozimo uredan obiteljski život. Srećemo ljude koji nas čine nervoznima, nezadovoljnima i cijede kroz posao, lažna druženja, prijateljstva i ljubavi. Stotine uvjeta oblikuje naše živote i samo o nama ovisi kako ćemo se nositi s izazovima. Nekim osobama takve se situacije događaju rijetko, a nekima su učestale.
Stručnjaci uskaču dragocjenim savjetima „ako ste pred burn outom, usporite, odmorite od svega.” Ali ne možete, tu su krediti, obaveze, nezaposlenost ili manjak posla, dugovi, stotine razloga koji ometaju opuštanje. Um neprekidno smišlja nove načine kako da riješite svoje probleme. Neki se ljudi lakše opuštaju od drugih, čak i kad imaju puno velikih problema, naprosto se isključe i odlutaju mislima, radi svog zdravlja.
No vjerujete li da postoje ljudi koji se uopće ne znaju i ne mogu opustiti? Vjerujete li da su anksiozne senzacije sastavni dio njihovih života? S takvim je osobama teško živjeti i često je uzaludno od njih zahtijevati da se promijene. Oni žive u nekom svom, nemirnom svijetu u kojem se muče vlastitim mislima i osjećajima, koprcaju u njemu kako znaju i svojim negativnim nabojem, nanose puno boli okolini. U njih je jako teško usaditi osjećaj mira, a njihove reakcije odražavaju duboku frustraciju. Srećemo ih svuda, u partnerskim i prijateljskim odnosima. Oni su partneri naših prijatelja, roditelji, rođaci, poznanici, poslovni suradnici. Zbog svojih osobnih problema razorili su mnoge veze, pokvarili mnoge odnose i mnogi se uopće ne snalaze s njima. Ne može se od osobe, nezadovoljne sobom i svojim postignućima, svojom prošlošću i načinom života, očekivati čuda, da bude bogata mirom. Ali se može poraditi na osobnom miru, ne dopustiti si, da nečije nezadovoljstvo ugrožava osobni unutarnji mir.
Iako se kaže „s kim si, takav si” i da partneri vremenom poprime osobine jedno drugog, čvrste osobnosti, odnosno ljudi jakog uma neće dozvoliti da njihov program netko tek tako poremeti. Oni će naći ispušni ventil, kroz koji će otpustiti negativne emocije i anksioznost, koje su nakupili iz druženja s negativcima, a najčešće će to učiniti kroz meditaciju.
Ona ne mora biti istočnjačkog stila, meditacije su različite. Moguće je birati kršćanske (kroz molitvu), vođene (uz pomoć učitelja i vodiča), mantre, qi gong, tai chi, transcendentalnu yogu ili vrlo jednostavne tehnike usmjeravanja pažnje, svjesnog disanja i dubokog opuštanja.
One se preporučuju i djeci, s poremećajem pažnje i nekim simptomima ADHD-a. Ukoliko je potrebno, svaki dobar psiholog rado će vam dati savjete kako da ih provodite i koliko često te pojasniti njihovu korist, za vaše zdravlje i u odnosima s teškim osobama.
Redukcija stresa, moguća je dakle, bilo gdje, s bilo kim i uvijek i samo o nama ovisi kako ćemo postupati sa svojim tijelom, emocijama i mislima. Hoćemo li prema njima biti nježni, blagi ili agresivni ili ćemo pronaći savršeni balans.
Tekst: Nives Stepinac Grgurić
