Šetam tako neki dan, i pažnju mi privuče grafit “Nekadašnji junaci, danas čudaci”, pa se zapitam šta se desilo sa herojima? Mit se ponavljao uzastopno vjekovima ali sad je neko prekinuo lanac reciklaže i heroja nema. Pojelo ih možda novo vrijeme? Pregaženi u brzini viralnih pojava? Ne znam, ali vidim da stare niko ne spominje, a novih nema.

Pa kome da se obratimo i gdje da utjehu pronađemo? Puno pitanja, a nijednog heroja da ponudi odgovor. Znam samo da ni Sančo Pansa vise nije budala da prati ideologiju samoprozvanog viteza. Kihot se ne bori sa vjetrenjačama, već je prebrodio taj strah i počeo da ih proizvodi i prodaje  kao prirodni održivi energetski resurs. Gručo nema vise ni jedan vic u rukavu za trenutnu situaciju, jer je situacija sama po sebi ironična. Sir Oliver vise ne krade, već sto se ono kaže “Snalazi se”, mada kako da i ukrade kad je sve otuđeno i na pretplatu. Prometej je prodao vatru za nešto Bitcoina, pa sad prati kako valuta skače i opada. Jozef K. je riješio problem sa birokratijom shvativši algoritam vremena i sad je influenser i aktivista. Vise ga niko ne optužuje, sada ga prate. Zagor i Čiko su se razišli, mirno i dostojanstveno. Jer u ovom vremenu nije normalno da Meksikanac prati kolonijalnog potomka koji zavodi pravdu međju Indijancima. Kad će njegova priča doći na red i manjine Meksikanaca? Sad Čiko uživa u slavi koju je stekao knjigom “Meksikanac u sjeni sjekire”. A Zagor ne zna više kako da ikome pomogne, jer mora da pazi sta priča, kome priča, čija su prava ugrožena i kako se može izraz “Sto mu dabrovih koža” uzeti za zlo ako su aktivisti za prava životinja u pitanju.

Atlantida više ne tone, jer smo bogove zamijenili sa influenserima koje prate mase, iako taj sjaj brzo sagori, oni ga zamjene sa novim i sve molitve pretvaraju u lajkove koje šalju influenseru/Bogu. Grupa TNT je raspuštena, jer nisu umjeli da se izbore protiv sajber kriminala. Čak je i Super Mario odustao od spašavanja princeze, jer je ravnopravna u svemu. Sama je napala zmaja koji je htio da je drži zatvorenu u kući, te da mu kuha i pere. Nema više heroja koji mamurni dolaze na posao sa značkom na prsluku, mamurni i polomljeni ali ipak u službu pravde, jer kroz svaku tu pukotinu tinjao bi osjećaj za ono ispravno što treba da urade. Glumci su zamijenjeni specijalnim efektima, pisci umjetnom inteligencijom, pjevačima se ocjenjuje nastup umjesto pjevanja, a djeca prvo uče kucati, pa tek onda ako neko usput nauči pisati olovkom…

Sve je zamjenjeno nečim drugim, pa se pitam sa čim će mene zamijeniti? Ja sam i onako anoniman. Ali opet, tek ponekad noću kad se iz košmara probudim, obuzme me misao: “Da nisu možda došli po moju ličnost?“ Jer to je ono što danas najviše nedostaje. I tada me prođe jeza: “Šta ako i ja postanem kao i oni?“

Share

• Tweet
• Pin It