Tin nam dolazi iz skoro pa susedne Slovenije, gde je poznat kao jedan od začetnika stand up-a, a dodatno mu je doprinosio i svojom emisijom „Planet Stand Up“. Prema njegovim rečima, osnovni razlog za početak bavljenja stand up-om bila je žena, mada on rado ismeva svakodnevne stvari i situacije. Kako se nosi sa blagim jezičkim barijerama i kako mu publika staje u verbalnu odbranu u nezgodnim situacijama pročitajte u intervjuu
Kažeš da je osnovni razlog tvog početka bavljenja stand up-om žena. Koliko je to tvoje iskustvo sa ženama bilo traumatično obzirom da si rešio da ti humor bude štit?
Mislim da svi imamo neku osnovnu potrebu po tome da smo bitni za svijet. Neki rade dobra dijela, neki pišu komentare na internetu, a ja sam se penjao na stage i stavio svjetla na sebe i uzeo mikrofon. Kad sam počeo, nisam imao puno samopouzdanja, tako da mi je trebalo da nekako privučem pažnju na sebe. Posebno od žena. I šta bolje nego nasmijavati strance, haha.
Nadaleko je poznato kako je Slovenija velika zemlja. Kad nastupaš pred domaćom publikom, kakav je osećaj biti najduhovitiji od svih i koliki je uspeh kada nasmeješ celu naciju?
Kad neko vrijeme nastupaš na stranom jeziku, na engleskom ili srpsko-hrvatskom, onda je nastup pred domaćom publikom, kao da su te pustili iz kaveza i sada konačno možeš trčati. Naravno je nastup doma lakši zbog jezika i brže mogu improvizirati ali ima i publika ponekad veća očekivanja. Ne mogu baš reći, da sam naduhovitiji, ali kad to kažete vi, onda mora biti istina, haha. Slovenci, a siguran sam da i neki drugi narodi, su jedni od onih, koji će priznati uspjehe nekoga tek kad to priznaju i u nekim stranim zemljama.
Reci nam nešto više o svojoj emisiji “Planet Stand Up”? Koji su bili tvoji motivi za pokretanje emisije i ko su najčešće tvoji gosti?
Planet standup je bila prva emisija u Sloveniji posvećena samo stand-up komediji. Radili smo na nekim drugim projektima sa redateljem Venom Jemeršićom, koji je bio u dogovorima sa televizijom i neki dan sam mu rekao, zašto ne bi napravili stand-up TV šou i na to je on odgovorio: „Ne znam zašto nismo to i već prije napravili.“ I tako smo prvo snimili pilota, uvjerili TV da to može biti dobro i onda počeli sa emitiranjem. Uvijek su u emisiji nastupali troje komičara plus ja kao voditelj, od ta 3 gosta jedan komičar bio je iz regiona bivše skupne države. Emisija je bila dobro primljena, ali se promjenilo vodstvo televizije i naravno novi direktor morao je nahraniti svoj ego i otkazati projekte od prošlog direktora.
Kako prevazilaziš blagu jezičku barijeru i da li je koristiš da bi začinio nastup?
Kad sam bio klinac, nismo još imali Cartoon network i te stvari, tako da sam puno crtaća gledao na hrvatskoj televiziji i tako nekako nesvjesno naučio puno novih riječi. Crtić Asteriks protiv Cezara, kojega sam imao snimljenog na hrvatskom, još i danas znam cijelog napamet. Tako da mi je to dosta pomoglo, da sam naučio jezik i onda sa nastupima još sam nadgradio to. Uvijek još radim greške i govorim gluposti, zadnji put sam neku ženu u publici pitao da li je oženjena, umjesto udana 😛 Ali mislim da ljudi i te griješke primaju dobro i cijene da se komičar potrudio za njih, da bi ga razumjeli.
Da li si nekada u nastupu otišao toliko daleko da te je publika izviždala i poželela linč?
Za sad se srećom to još nije dogodilo, ali sam jednom nastupao u Engleskoj u jednom klubu u malom gradu gdje su te večeri slavili, tako da su za vrijeme mog nastupa svi bili već mrtvo pijani i već poslije prve fore neko mi je viknuo „fuck off!“. Onda mu se javila neka žena iz prvog reda, koja je odgovorila da on nije kužio jer je glup i onda je on počeo nju da vrijeđa, a u istom momentu sam jednim okom primijetio kako izbacivač drži jednog dečka i vuče ga van iz kluba. Ludnica, i sigurno nastup kojeg neću zaboraviti, haha.
Stand up scena u Hrvatskoj i Sloveniji je duže razvijena u odnosu na onu u regionu, stoga ima li razlike u nastupima i koja Ex-Yu publika je najzahvalnija za nastup, gde je najbolje zezanje?
Ne bih mogao reći da postoji zemlja i publika koja je više zahvalnija od druge. Sigurno postoje razlike između publika ali to više, nego od zemlje, zavisi od toga koliko ljudi prate komediju, šta vole, od njihovih godina, od edukacije, da li žive u urbanim gradovima ili na selu. Ako nekoj babi u malom gradu pričaš o lajkanju na facebooku i o selfijima, vjerojatno neće kužiti i na kraju če reći da si bio loš, haha.
Postoji li zdrava konkurencija među vama komičarima i da li ponekad “očešeš” nekog kolegu u svojim nastupima?
Komičarski svijet je ponekad kao jedna sekta. Imamo svoj žargon, svoj svijet, u kojem stalno nešto razrađujemo fore, razmišljamo o tome, šta bi moglo biti smiješno, kako je on tu foru izveo i kad netko, koji nije u toj „sekti“ uđe – recimo cure od komičara – dosadno im je na smrt. Mislim, da smo dobri prijatelji i da svi želimo dobro drugima i uživamo kad netko razvaljuje na stage-u. A na drugoj strani normalno postoji zavist, posebno kad čuješ neku dobru foru i kažeš: „Kako se ja nisam to sjetio!“ I mislim da se još nitko nije više smijao na mom nastupu nego dva prijatelja komičara iz Slovenije kad smo prije puno godina nastupali za jednu firmu za vrijeme ručka i nitko me nije slušao. U dvorani tišina, svi jedu, nitko ne sluša i pogledam sa strane i njih dvoje leže pod stolom i umiraju od smijeha.
Koga smatraš najduhovitijom osobom na javnoj sceni, a da nije komičar po profesiji?
Slavoj Žižek, filozof 🙂
Da li si nekada imao neprijatan nastup u smislu neprihvatanja od strane publike, postoji li strah od prazne sale i kako se nosiš sa tim situacijama?
Strah od prazne sale postoji naravno, ali više puta već sam sanjao da sam došao na nastup, puna sala, ali nisam bio spreman, nisam imao ni jedne fore i onda me u snu uhvatila panika. To je bio jedan od onih snova kad sam sebi u snu kažeš: probudi se, to su sanje, to nije istina. Loši nastupi najviše su se dogodili kad sam nastupao na nekom privatnom eventu, na nastupu za neku firmu ili slično, kad ljudi nisu došli na standup, čak se nisu došli ni zabavljati, nego sam sad ja uletio kod njih i prisilio ih da se moraju smijati. Tada se možda nekad dogodi da ljudi ne slušaju, da su već pijani, da mikrofon ne radi, pa te ne čuju i tako dalje. Čak mi se dogodilo da je prije mene direktor firme najavio otpuštanja u firmi, a onda zamislite, kakva je bila atmosfera u sali nakon toga, kad sam ja došao na scenu. A sve to su iskustva, koja te naprave boljeg, bržeg, jačeg i nakon toga više cijeniš kad netko dođe i plati kartu, samo da bi gledao tebe. #lovemyjob
