Poznata po svojoj riđoj kosi, crvenom karminu, besprekorno izvučenom eyeliner-u i stilu koja nas vraća u sredinu dvadesetog veka, Josefina Gerlach je sa nama podelila odakle potiče njena ljubav prema vintage stvarima, kakvi su komentari okoline na njen stil, čemu preokret na novi blog i još mnogo toga
Ćao Josefina, pre svega, moram da kažem da je meni kao velikom fanu tvog bloga i načina odevanja izuzetno drago zbog ove prilike da proćaskamo malo o tvom liku i delu. 🙂 Za početak, možeš li čitaocima koji do sada nisu imali prilike da se upoznaju sa tvojim stilom, da ga malo približiš i pojasniš, kao i da nam kažeš kako i odakle je potekla ljubav prema njemu?
Hvala ti draga puno na ovako lijepim riječima. Rekla bih da je moj stil zapravo jedna od karika moje osobnosti. Općenito smatram da čovjekov način odijevanja može puno reći o samoj osobi, pritom, naravno ne misleći na onu da odijelo doslovno čini čovjeka. Ali da je njegov bitan dio – jest. Vintage stil kojemu težim i koji je od tihog zanimanja postao očita opsesija, zaista je doživio svoj boom u proteklih nekoliko godina. Za razliku od mnogih drugih djevojaka „u branši“ ne mogu se pohvaliti da sam djetinstvo provela gledajući crno-bijele filmove te je moja ljubav zapravo po tom pitanju svježija i mogu reći da i dalje svakoga dana otkrijem neki novi pojam i novu notu starine u koju se zaljubim. Generalno govoreći, volim ere od dvadesetih pa do ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća, bez izdvajanja posebne jer je zaista svaka podarila nešto bez čega ne bih mogla zamisliti svoj svakodnevni stil.
Odakle crpiš inspiraciju kada je vintage stil u pitanju, jer i ti i ja znamo da vintage komade ne možemo naći u high street buticima, niti se o njima naročito mnogo piše o magazinima, a često nisu ni, žargonski rečeno, na ceni? Ko su ti, uslovno rečeno, stilski uzori?
Uz već spomenute filmove starog Hollywooda uz koje volim provoditi večeri, internet je beskrajna inspiracija. Mogućnost pronalaženja orginalnih starih fotografija s jedne strane, te postojanje pravih, živućih pin up ikona s druge, me oduševljava! Od konkretnih imena današnjice izdvojila bih Ditu Von Teese, koja je, ne sumnjam, uzor svakoj djevojci koja je zaglibila u retro vodama. Od stare garde volim Ginger Rogers, Lauren Bacall i Gretu Garbo.
Vintage komadi i stil prošlih dekada su doživeli jedan pravi boom, pa je čak i onima koji su godinama u toj priči i razumeju se u to, postalo teško da ponekad povuku jasnu granicu između vintage i dobro odrađenog retro komada. Da li ti uspevaš u tome i da li posegneš ponekad za retro odećom i nekim modernijim komadima koje ukombinuješ sa vintage stvarima?
Vjerovala ili ne, kako vrijeme odmiče, sve rjeđe odijevam nešto „novo“. Jednostavno kad se u tebe usadi taj nagon ka kupovanju vintage komada i rovanja po buvljacima i second hand dućanima, teško ga se riješiti. Iskreno, to ni ne pokušavam. Tijekom godina je većinu mog ormara popunila roba iz druge ruke i zaista uživam u tome. Naravno, ukoliko ne mogu naći neki konkretni komad, prije svega obuću, svakako ću posegnuti i za modernijim verzijama ili vintage reprodukcijama, koje su, usput budi rečeno, prava pljuska za studentski džep.
Gde nalaziš odeću koja je u skladu sa tvojim stilom? Pošto ja znam odgovor na to pitanje, moram ti odmah postaviti i jedno podpitanje, a to je da li misliš da je potraga za takvom odećom u stvari pola zabave?
Kao što sam već rekla, ovisnik sam o second hand trgovinama i buvljacima. Uvijek pronađem bar jednu stvar koja mi se sviđa, što ne mogu baš reći za posjete trgovačkim centrima. I svakako se slažem s tobom, adrenalin koji povlači sa sobom takav način kupovine je nezamjenjiv. Uz činjenicu da ćete zaista jedini posjedovati taj predmet i to za smiješne pare.
Kada bi morala da navedeš jednu stvar bez koje misliš da tvoj stil ne bi bio potpun, koja bi to bila?
Frizura! Pretpostavljam da si ciljala na odjevni predmet, ali nekako mislim da bez odgovarajuće frizure niti jedna kombinacija ne dobiva takav vintage štih ma koliko krasna bila. Osobno zbilja uživam u pravljenju istih, opušta me navečer odvojiti neko vrijeme i sjesti pred ogledalo ne bih li kosu nafrkala orginalnom starom metodom zvanom pin curling. Istina da je to pomalo vremenski zahtjevan proces, ali za takve rezultate se svaka minuta isplati.
Jednom prilikom si mi rekla da si po prirodi nostalgična osoba i da te ka ovom stilu najviše privlači pozadinska priča, odnosno maniri, ples i pravilan poredak društvenih vrednosti. Kako se neko, ko se pronalazi u svemu tome snalazi u ovom modernom svetu?
To je i dalje istina! Ali čovjek se nauči snalaziti, uklopiti sebe u ovaj svijet bez obzira kakav njegov pogled na isti bio. Prije mi je recimo bilo neugodno nositi crveni ruž tijekom dana, danas to činim kao nešto najnormalnije. Isto vrijedi i za manire, koji mislim da nisu toliko stilski vezani koliko su dio nečije osobne (ne)kulture.
Moram sada malo da se vratim na blog i da te pitam otkud odjednom promena imena i imidža celog bloga?
Čovjek mnoge stvari u životu jednostavno preraste. To je mislim najkraći opis onoga što se zbilo s mojim starim blogom. Kad sam ga otvorila nisam imala posve jasnu viziju što i kako želim da se na njemu odvija pa samim time ni to kako da ga naslovim. S vremenom me počeo gušiti, nisam bila zadovoljna mnogim njegovim dimenzijama te sam odlučila po kratkom postupku krenuti ispočetka.
Kakve su dosadašnje reakcije na tvoj stil, što u vidu komentara na blogu, što okoline?
Reakcije su miješane, iako mi je drago da ipak one pozitivne prevladavaju. Načitala sam se komentara da mi je stil babast, da zašto ne prestanem forsirati nešto što je prošlost, jednako tako se naslušam šaputanja na ulici u smislu „pogledaj ovu“, „maškare su prošle“ i slično. A opet s druge strane kad ti netko kaže da ga podsjećaš na Ritu Hayworth ili da izgledaš poput filmske dive, koliko god tašto zvučalo – popravi ti dan. Komentari su pozitivniji od starijih generacija, a kako cijeli stilski pravac jača – pozitivnih je komentara sve više.
Ove godine si bila na festivalu Trash’n’Burn… Da li je to bio tvoj prvi odlazak na neku sličnu manifestaciju i kako si se provela? Kakav je uopšte bio osećaj biti okružen devojkama koje, u većoj ili manjoj meri, dele tvoju ljubav prema modi sredine dvadesetog veka?
Bio je to moj prvi festival takve prirode i zbilja sam uživala. Iako je na njemu naglasak više na rockabilly kulturi i djevojke su možda više orijentirane modernom pin up stilu nego klasici kojoj pak ja težim. Ali sam svakako upoznala mnoge zanimljive ljude koje sam prije znala samo virtualno, a najljepše je kad znaš da nisi usamljen u toj svojoj ljubavi prema starini. Svakako namjeravam posjetiti i neke druge festivale u regiji kad krene sezona.
Za kraj, kaži mi u kojoj meri misliš da su blogovi orijentisani na retro modu, vintage odevne komade i generalno na oživljavanje davnih stilova, uticali na današnju retro ekspanziju?
Iskreno, mislim da su se blogovi općenito kao medij prilično „potrošili“. U eri koja zaista iz dana u dan postaje sve brža i napetija, iz komentiranja i pisanja postova s nizom fotografija prešlo se na jedan lajk na fejsu i jednu sliku na instagramu. I sama nisam redovita u pisanju bloga, ali ni u čitanju drugih, te smatram da blogovi na tom polju i nisu odigrali preveliku ulogu. Što je zapravo velika šteta kad se uzme u obzir njihov stvarateljski potencijal.
Josefinu možete pratiti putem bloga: http://www.thevintageanatomy.com/
Instagram naloga: http://instagram.com/josefinagerlach
Facebook stranice: https://www.facebook.com/thevintageanatomy
