„U objavljivanju knjige Šta bi dao da si na mom mjestu ima i pravde i logike: priču o najvećoj jugoslovenskoj grupi napisao je najveći stručnjak za nju. Jedan od vodećih rock novinara bivše Jugoslavije, Dušan Vesić je ne samo pouzdani svedok, nego i saučesnik u karijeri Bijelog dugmeta, a njegova knjiga – napisana u isti mah profesionalno i sa ljubavlju – dostojna je teme kojom se bavi. Bijelo dugme – muzički, kulturološki i društveni fenomen najvećeg kalibra – dobilo je biografiju koju bi svaka kuća trebalo da ima i koju bi sve generacije trebalo da pročitaju. Neki da bi se vratili u sopstvenu mladost i odrastanje, drugi da bi nešto saznali o grupi po kojoj se meri najlepša epoha u novijoj balkanskoj istoriji. Ovo je pošten, uzbudljiv i emotivan dokument o jednom prohujalom dobu i bendu čije su pesme nadživele vreme i zemlju u kojoj su rođene.“ Ivan Ivačković
Za sve fanove grupe Bijelo dugme i za sve one koji žele više da saznaju o vremenu i zemlji u kojoj je grupa nastala.
O autoru
Dušan Vesić je rođen u Beogradu, na Svetu Petku 1959. godine. Smatra se jednim od najvažnijih rock-novinara Jugoslavije u periodu od 1980. do 1990. godine. Pisao je za gotovo sve relevantne novine i časopise tog vremena promovišući rock-kulturu. Bio je u nekoliko navrata urednik za domaću scenu u časopisima Rock i Pop Rock. Bio je direktor festivala zabavne muzike Beogradski šlager – Menadžer (1992–1995). Od 1996. godine bavi se video-produkcijom. Autor je kultnog dokumentarnog TV-serijala Rockovnik (40 epizoda) i TV-serije i filma EKV – Kao da je bilo nekad. Živi u Beogradu i Puli.
Knjigu Bijelo dugme šta bi dao da si na mom mjestu možete osvojiti kod nas na sajtu, a sve što je potrebno da uradite je da u komentaru na ovaj post ostavite vaše ime, mejl adresu i stihove iz omiljene pesme Bijelog dugmeta. Igraćemo se 7 dana (do 21.1.) a pobednika ćemo odabrati nasumično uz pomoć sajta Random.org.
UPDATE: Nagradna igra je završena, a dobitnik knjige je Nenad, čitalac koji je ostavio komentar pod rednim brojem 8. Hvala svima na učešću, igramo se uskoro ponovo za nove naslove. Čestitke dobitniku.
Sve će to o mila moja
Prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš
I dvije će pokisle ptice sa tvoga oka prhnuti na jug
Nijedna suza, nimalo volje,
Nijedna slutnja, ni glas
A moglo je bolje
Selma
Putuje na fakultet
Ona putuje, ja kofer nosim
Molim
Težak je al pošto njen je lično
Ja i taj kofer volim.
S vremena na vreme kao da čujem stope
ko da ideš preko mog praga
s vremena na vreme, a znam da nemam preva
ti nisi više moja draga…
Luda noc, ja sam momak
na losem glasu u ovom gradu
a ko si ti, a ona kaze, luda noc
ja sam bila mamina princeza
sve do sad
I sta mi bi
al’ tebe traze, ponoc je vec
tebe traze, sta ce tata rec’
bitanga i princeza par, ne ide to…
Jelena Stanojevic
jekica1987sss@gmail.com
Pristao sam biću sve što hoće
Evo prodajem dušu vragu svome
I ostaću samo crna tačka
Poslije ove igre kad me slome
Kad me mirno slome
Pristao sam biću sve što hoće
…
Bio je novembar
i plače nebo ili piški Bog
kad sam je ugled’o
k’o miša pokislog
u mraku
odvojim joj žvaku
kažem joj slušaj mala
dobit ćeš upalu pluća
haj’mo do mene
iza ugla mi je kuća
njoj se smješkam
otada se češkam
da da da 🙂 (Pediculis Pubis :D)
Gdje, pokaži mi
Gdje, kad tužne sudba ne voli..
I čime od svijeta da se braniš?
Kao ruža sa dva smiješna trna ili snom?
Uzalud, sve je protiv nas.
Gdje da kreneš u ovo strašno doba nemaš gdje.
Sama u tom haljetku cirkuske jahačice.
Milion rubalja, za tvoja glatka ramena.
Daj makar ne varaj, ovog andjela na dlanu.
Zaboravi.
Ako možeš.
Zaboravi.
Ako možeš
Ti si zadnji romantik
na ovom svijetu
sto se sporo krece
i ceka raj
malo si samo promijenila glumce
al isti je komad,
isti zaplet i kraj.
…pisi znam da je guzva
i da neces stici,
pisi, opisi mjesta
gdje nas dvoje skupa
nikada necemo ici …
tebi je lako
jer ti imas mene
a sta sam zato
dobio
na kraju ces me ostaviti
ej to bi i blesav vidio
poneka ljubav mozda vrijedi bola
moja i tvoja vise ne
jer ti si samo trag u pijesku
gorka brazda koja nestane
danas otvaram oci
nakon svih ovih godina
niti ja voljeh tebe
nit si ti mene voljela
samo stara navika je ostala
Pitaju me za tebe
a ja cutim
na kojem boku
spavas pomislim
Pitaju me za tebe
a ja stavljam
ruke u dzepove
i osjecam…
Sve će to, o, mila moja
prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš…
,, Sanjao sam nocas da te nemam
Da lezim budan na postelji od snijega
I tiho, tiho, neka druga zena
Moje ime doziva kroz noc
Ruzan san…
Vidio sam u snu ljiljan bijeli
Crne konje i svatove bez pjesme
I tiho bez glasa odlaze nekud
Neki dragi ljudi, gdje, ah gdje
Ruzan san…”
I reci ces malo je tuzno al Hrist je bio kopile i jad.
I stacemo goli i sami pred ovo ledeno nebo i mrak.
Mirise pelin ,pusto polje ,ocvale ruze i med a moglo je bolje.