U iščekivanju šetog Stand up festa, pričali smo sa jednom od učesnica za čije nastupe se uvek juri karta više – Marinom Orsag.
Ćao Marina. Budući da si već imala priliku da nastupaš pred beogradskom publikom, kakve su emocije sada prisutne pred Standup fest?
Već 5 godina nastupam pred beogradskom publikom i emocije su uvijek iste. Sreća i veselje i nestrpljivost. Pogotovo kad je StandUpFest i Dom Sindikata u pitanju jer je jako puno ljudi i samim time atmosfera i ljubav veća i jača.
Kao žena komičar, sa kakvim stereotipima se boriš, a koja vladaju u okvirima širokih narodnih masa?
Pa prvenstveno sa titulom jer nisam žena komičar nego komičarka. 😉 Šalim se, ima i btitnijih stvari kao recimo da žena ne smije izgovarati određene stvari i riječi na mikrofon, što mene nimalo ne dira pa izgovaram sve šta želim kao i kolege. A nažalost ponekad i sa stavom da žene nisu duhovite. Ali, nekako nakon 11 godina rada, sve je to palo u zaborav, i sve je manje takvih stvari, a kada se pojave ponovo, borit ću se najbolje što znam, humorom.
Nešto što me je oduvek zanimalo jeste da li komičari imaju tremu pre ili u toku nastupa i kako se ona najbolje prevazilazi?
Ne znam za ostale, ali ja uvijek imam tremu pred nastup. Iza mene je preko dvije hiljade nastupa i svejedno i dalje imam tremu što mislim da je odlično jer je to dokaz da mi egotrip nije proradio i dalje, te da mi je stalo doo nastupa i publike što je jako bitno. Tremu riješavamo na razne načine prije i tokom nastupa, ali svatko na svoj način. Ja osobno idem piškiti previše puta pred nastup, a onda si pripremim odlične fore za sami početak da odmah dobijem publiku. Također, ne volim gledati dok publika dolazi prije nastupa.
Kada nastupaš, koliki deo je zapravo uvežban, a koliko toga ode na spontanost i improvizaciju?
Jedino kada je nastup 100% uvježban dolazi do mogućnosti spopntanosti i improvizacije. Dakle, samo onda kada si 100% siguran ili sigurna u ono šta ćeš izvoditi i mozak ne razmišlja šta je slijedeće, tek onda ti mozak može biti dovoljno brz i spreman na improvizacije i spontanost.
Za kraj, reci mi da li imaš neki poseban ritual, nešto što ti donosi sreću pred nastup? 🙂
Kao što napisah gore, idem piškiti previše puta pred nastup. Ali volim si pustiti muziku na slušalice pred nastup da me nabrije ili kada sam u Srbiji onda volim pred nastup primiti se za sisu Jelene Radanović.
foto: Aleksandar Dmitrović
