Moje eko navike: Jovana Bovan

Razgovore o eko navikama iniciramo iz želje da vas motivišemo da se pokrenete, uvedete promene u vašu svakodnevicu ili istrajete u sprovođenju zelenih navika koje jesu mali, ali važan korak u pravcu stvaranja održive budućnosti. Četvrtkom se družimo sa interesantnim gostima koji nam otkrivaju svoje eko navike, dele savete i trikove kojima se služe kako bi svoju svakodnevicu učinili zelenijom, ali i govore o najvećim izazovima sa kojima se suočavaju na tom putu.

Danas nam je u gostima Jovana Bovan inženjerka informacionih tehnologija zaljubljena u modu i autorka lajftajl bloga My petite story. Za #mojeekonavike pričala nam je o tome kako vežba maštu da stvarima koje je jednom iskoristila da novu primenu, o malim koracima u pravcu zelenije budućnosti i izazovima koji nas svakodnevno potsećaju da je ovo jedan maraton a ne sprint.

Kada se spomenu ekologija, održivost i uopšte eko navike u svakodnevnom životu, šta je tvoja prva asocijacija?

Nemačka! (smeh) Šalu na stranu, ali u svakoj šali ima i malo istine. Moja prva asocijacija je svakako sredina bez smeća i sredina gde reciklaža nije strana reč. Gde si ljudi upoznati sa eko pojmovima, koji se kroz ovu rubriku provlače, i da dobro znaju kako da sa tim informacijama vladaju.

Mi u Pleziru verujemo da i velike promene kreću od malih koraka, od običnog čoveka. Koje su to eko navike koje ti redovno praktikuješ?

Apsolutno se slažem! Već godinama koristim torbe/cegere za kupovinu kako bih izbegla korišćenje plastičnih kesa. Od skoro imam i one vrećice za voće i povrće koje mogu da se peru u mašini i iznova koriste. Trudim se da sa sobom nosim svoju eko bočicu za vodu. Kad naručujem kafu/piće u restoranu obavezno naglasim da ne želim slamku, kad kupujem kafu za poneti redovno odbijam plastični poklopac. Sve češće pronalazim i kupujem proizvode koji pripadaju eko liniji. Recikliram odeću koja je dotrajala, a poklanjam onu koja je još uvek nosiva. Recikliram plastične flaše i čepove.

Koji su tvoji trikovi i saveti za „zeleniji“ dan?

Pronaći svakom proizvodu višekratnu upotrebu. Na primer, vreću u kojoj stiže toalet papir iskoristiti kao vreću za smeće. Skoro sam na svom Instagram profilu dala predlog kako može, nakon što sveća dogori, da se njena posuda iskoristi kao držač za četkice ili neke druge potrepštine. Poenta je naći stvarima novu primenu. Tako da dobro razmislite da li neku stvarčicu možete ponovo upotrebiti pre nego što je bacite u smeće. Ne mogu da ne pomenem jedan jednostavan primer ali ako zamenite kupke i šampone koji su pakovani u plastici običnim sapunima koji su dolaze u kartonskoj kutijici, već ste učinili veliki korak. Razmislite koliko je to plastičnih bočica na godišnjem nivou, a da ne govorimo na duže staze.

Gde vidiš najveće izazove kada je reč o sprovođenju održivog načina života?

Uh, izazovi su na svakom koraku. Posebno ako živite u Srbiji. Najveći problem je reciklaža i to što nemamo mogućnost da odvajamo smeće a da to sve posle ne završi na istoj gomili. Jako mi smeta to što sve više voća i povrća dolazi u plastičnom pakovanju i to što jako malo restorana koristi eko pakovanja pri dostavljanju hrane.

Na usvajanju koje zelene navike ćeš u narednom periodu raditi?

Plan je da pokušam da izbacim plastiku iz svog života, smatram da je takav korak izazovan ali dobar kako za ekologiju tako i za naše zdravlje. Nije lako i prilično je spor proces ali ne odustajem!

Share