Lena Kovačević: VELIKA JE STVAR KADA RADITE NEŠTO ŠTO VOLITE

Dok sam pre par leta čekala iza bine nakon jednog festivala da je pozdravim, u glavi sam imala gomilu pitanja koja bih joj postavila i stvari koje bih joj rekla, ali kada sam se napokon našla ispred nje, samo sam poželela da je zagrlim. Taj topao i pozitivan duh sam iznova osetila tokom razgovora sa Lenom, koja svaku svoju misao završava na jedan divan način, zvonkim smehom. Razgovarale smo o snovima koje sanja i ostvaruje, njenim ljubavima, muzici, životnim odlukama i lepim planovima. Raduje me činjenica da i dalje postoje ljudi koji žive svoje snove i bave se muzikom na način koji je blizak njihovom senzibilitetu ne jureći za slavom i popularnošću po cenu gubljenja individualizma.

Lena-Kovacevic

fotografije: Saša Mihajlović

KAKVE SNOVE SANJA LENA KOVAČEVIĆ? I KAKO TE SNOVE SPROVODI U REALNOST?
Lepo pitanje. Mislim da je za čoveka bitno da ima ambicije i one su često to što nazivamo snovima. Otkad sam postala mama, mnogo sam više fokusirana na to da mi se svi snovi pre svega tiču porodice i činjenice da podižem dvoje male dece i imam puno obaveza sa te strane, ali sa druge imam i još mnogo snova, skoro kao da sam na početku karijere i volela bih uvek tako to da posmatram.

OD POJAVE NA DOMAĆOJ MUZIČKOJ SCENI PRATI TE EPITET „DRUGAČIJA” I USPELA SI ONO ŠTO JE MNOGIMA CILJ I ŽELJA ALI RETKO USPEJU U TOME. USPELA SI DA SVOJOM HARIZMOM, ENERGIJOM I KVALITETOM OSVOJIŠ PUBLIKU BEZ PODILAŽENJA, ZBOG ČEGA TE DANAS MNOGI VOLE I POŠTUJU I UŽIVAJU U TVOJOJ UMETNOSTI I MAGIJI NA SCENI. KAKO JE IZGLEDAO TAJ PUT, OD OBJAVE PRVOG ALBUMA 2009. DO DANAS, KADA RADIŠ NA ALBUMU ZA SVETSKO TRŽIŠTE?
U suštini, bez obzira na to što se ja trudim da uvek posmatram sve kao da sam na početku, ipak realno kad vratim film, stvarno se puno toga desilo i hvala Bogu iz projekta u projekat imam želju i tendenciju da se još razvijam i napredujem. Nemam osećaj da sam sa tim prvim albumom dala mnogo manje nego danas, tj. ne mislim da sam danas nešto mnogo više nego onda. Jednostavno, mislim da sam u konstantnom procesu rasta i sazrevanja. Ljudi misle da, pošto se bavim žanrom kojim se bavim, da je to striktno jedan žanr. Kada radim svoju muziku, pa je komponujem u malo više mejnstrim fazonu, onda misle kako menjam žanr, ali ja uopšte ne posmatram stvari na taj način. Smatram da je velika prednost mojih muzičara u odnosu na mene to što sviraju sa mnogo ljudi sasvim različite stilove muzike i to je nešto što se meni strašno sviđa, na čemu im zavidim. Možda je zato ljudima bilo zanimljivo to što sam uradila, zato što sadrži spoj različitih stilova i zato nekako ne možete skroz da ga definišete i kažete da je to jedno ili drugo. Umetnost zato i jeste lepa, jer imate svoj izraz i on će se naravno godinama menjati. Mnogo ljubavi i strasti ulažem u svoje projekte i mislim da je to isto jedan od bitnih faktora. Ne monetizujem stvari, nisam ni ulazila u muziku iz takvih pobuda. Danas postoji mnogo toga što se dešava na muzičkoj sceni. To se vidi po ponašanju na sceni u vidu prostitucije, to je više nego jasno. Onda se nađete blago izolovani, naravno, hvala Bogu ima dosta ljudi koji se muzikom bave isključivo zato što je vole i zato što su se muzici iskreno posvetili tokom svog života.

U FEBRUARU OVE GODINE JE OBJAVLJEN SINGL ZAUVEK, VEOMA ROMANTIČNA NUMERA U POP MANIRU. KAKO U TVOM SLUČAJU IZGLEDA PROCES NASTANKA JEDNE PESME ILI MUZIKE ZA PESMU?
Ono što je stvarno lepo jeste da pre nego što je izašao singl Zauvek, izdali smo singl Pick up koji je u potpunosti rađen u Njujorku. Tada sam pisala muziku i tekst i on je bio negde okosnica saradnje sa jednom divnom, mladom, izdavačkom kućom Magic records, koja želi da zvuk koji sad živi u svetu imamo i u Srbiji na srpskom i na engleskom jeziku i da ta neka zanimljiva muzika ima šansu da pređe granice i ovih prostora, što bi stvarno bilo lepo. Ja u suštini više volim da se bavim samo muzikom nego tekstom. To prepuštam ljudima koji su u tome pravi profesionalci. Aleksandra Milutinović je stvarno izuzetan tekstopisac i ona je recimo pisala tekst za pesmu Zauvek. Sada pripremamo tekst za drugu numeru koju treba da snimamo i ona takođe piše tekst, dok će muziku raditi Darko Dimitrov, jedan sjajan momak koji je ostvario veliki uspeh u Srbiji, regionu, ali i u inostranstvu. Meni se zato dopao i shvatila sam da je on neko ko razume oba jezika, ono što je kod nas moderno, a opet može da zvuči dobro i u svetu, što mi je jako bitno.

KAO ŠTO SI UPRAVO POMENULA, PROŠLE JESENI JE OBJAVLJEN SINGL I SPOT NA ENGLESKOM JEZIKU ZA PESMU PICK UP KOJI JE VRLO BRZO POSTAO IZUZETNO SLUŠAN U REGIONU, ALI I ŠIRE. KAKO JE DOŠLO DO SARADNJE SA PRODUCENTOM GODFRIJEM DAJMONDOM?
Pesma je zapravo izašla za Menart – Sony, što je meni bilo bitno, jer je stvarno velika kuća i bila mi je čast da imam šansu da regionalno imamo premijeru pesme, pošto je danas uglavnom veliki problem da izađete iz svoje zemlje kako je region u tom smislu negde zatvoreniji. Tako da je za nas muzičare pre svega zadatak kako da nešto što radimo, čuju i ljudi u Hrvatskoj, Sloveniji ili Makedoniji. Inače, ono što je meni najdraže jeste da je pesma imala premijeru na Sirijus radiju u Njujorku koji broji preko 31 miliona slušalaca i to u jednoj baš poznatoj emisiji u kojoj je gostovao Godfri. Pesma se još nekoliko puta emitovala u istoj emisiji, što je stvarno velika čast, jer je to emisija koja postoji preko 30 godina i jedan je od najvećih hitova na Sirijus radiju. To je onako bio jedan vetar u leđa, u smislu da, kada imate nešto što je dobar proizvod, realno nema razloga zašto ne raditi i van granica naše zemlje. I to nije nikakva megalomanska priča, pošto uvek kad kažete tako nešto, svi misle da želite neku svetsku karijeru ili se odmah daje neki naziv tome, ali ja samo mislim da je za umetnike danas dobro da rade na što većem prostoru, jer realno, Srbija je postala izuzetno mala u tom smislu.

ŠTA PUBLIKA MOŽE OČEKIVATI OD NOVOG ALBUMA KOJI SE OČEKUJE KAO REZULTAT OVE SARADNJE?
Želja mi je da sada radimo singl po singl kako bismo svakoj pesmi posvetili dovoljno vremena. Ono što je jako bitno jeste da se singl Zauvek stvarno puno pušta na radio stanicama i to je ono što je baš lepo, jer puno ljudi mi prilazi i pričaju mi o pesmi. To je lepo i bitno, budući da sam do sada bila bliža nekoj akustičnoj muzici, za koju postoji mnogo manje medijskog prostora. U tom smislu mi je veoma drago. Tako da ćemo u suštini publiku obradovati jednim albumom kada zaista budemo dobro ispromovisali pesmu po pesmu, jer sam ja do sada išla uvek obrnutim putem i uvek sam objavljivala prvo ceo album. Sada bih volela da, pošto je ipak neka malo drugačija vrsta muzike i žanr u pitanju, idem drugim putem.

JAKO MI SE DOPADA TO ŠTO U TVOM RADU MOŽEMO ČUTI I EKSPERIMENTE SA DRUGIM ŽANROVIMA ALI ISTOVREMENO OSTAJEŠ PREPOZNATLJIVA I DOSLEDNA SEBI. VELIKI USPEH I POZITIVNE REAKCIJE PUBLIKE NA ALBUM INSPIRISAN BAJAGINIM NUMERAMA U DŽEZ MANIRU, JOŠ JEDAN JE OD DOKAZA U PRILOG OVOJ TVRDNJI. KAKO TI GLEDAŠ NA ŽANROVE I DA LI IMAŠ PROBLEMA PRILIKOM DEFINISANJA I OPISIVANJA SVOJE MUZIKE?
Definitivno je od prvog dana to neka kombinacija, kolaž džeza i popa. Ono što se vremenom sigurno desilo jeste da radim projekte koji su nešto obrnuto, dakle, kombinacija popa i džeza. Možda je u tom smislu nešto drugačije, ali sam stvarno po pitanju obrade ja njima prilazila kao džez standardima. To mi je bilo zanimljivo i to bih volela da nastavim da radim kad mi se bude izdvojio neki zanimljiv materijal koji na taj način može da se obradi. Njima sam prilazila sa strane džez standarda, a kada je u pitanju ova muzika koju pišem sada, a čućete i sledeći singl Bože zdravlja vrlo brzo, onda je to ipak nešto što ja slušam na radio stanicama i nešto što je malo više mejnstrim, i bliže ovoj generaciji i muzici koju danas slušamo. Potpuno ih delim kao dva različita projekta, jer su jednostavno potpuno drugačiji. To vam je kao filmska muzika, namenjeni su različitim vrstama publike ali i medija, jer u Srbiji danas jednostavno imate problem što ne možete čuti Dajan Kral ili Noru Džouns na nekoj radio stanici, to je jako teško. Malo je prostora za to, i mislim da je za mene dobro da priđem i ljudima koji žive u Srbiji, jer nema razloga da i tu muziku ne možemo da čujemo na radiju.

DA LI U SRBIJI DŽEZ ŽIVI PODJEDNAKO KAO U DRUGIM ZEMLJAMA, KAKAV JE TVOJ UTISAK?
Uvek se malo ogradim, jer ja stvarno nisam pevač tradicionalne džez muzike. Od samog početka sam sebi rekla da neću ići tradicionalnim putem i isključivo pevanje standarda ili pravljenja originalnih pesama koje su u džez maniru. Bili su mi zanimljivi projekti koji će doneti stil koji ja volim, ali će ipak biti komercijalniji u smislu da su to pesme koje ljudi već poznaju i vole, samo će ih čuti na neki novi način. Ono što mogu da kažem, jer sam večiti optimista, jeste da mi se čini da se scena daleko više budi nego što je to bilo u periodu kada sam ja počela da radim. Sada već imate više klubova i možete da odete negde uveče da čujete džez. To je onda bio ipak veliki problem. Problem je i što je muzika degradirana, što su muzičari degradirani… Ali sa druge strane, ta ista vrsta muzike tradicionalnog, pravog džeza, nije nigde do te mere komercijalna, pa ni u Srbiji. Jednostavno, on će uvek biti nešto što pripada ljudima koji imaju jedan istančan i poseban ukus. To je gotovo na granici, što se mene tiče, sa umetničkom muzikom, kao klasična muzika. Ne pripada masi, neće nikada ni pripadati i tako treba da bude. Naravno, samim tim i muzičari nose teret toga, ali oni vole tu vrstu muzike i njome se bave. Ja sam jednostavno imala drugu vrstu zamisli, a to je da ipak radim i velike i male koncerte. Tri, četiri godine nakon objave prvog albuma, imali smo pun Dom sindikata, što je zaista bio sjajan momenat kada smo moji muzičari i ja shvatili da se nešto dobro desilo.

Lena-Kovacevic-2

NEDAVNO JE SVET DRMALA GROZNICA POZNATA KAO LA LA LAND, ČIME JE PORED PREDIVNE MUZIKE I PLESA FOKUS PRIČE NA SNOVIMA I ISTRAJAVANJU U OSTVARIVANJU ISTIH. IGROM SLUČAJA GLAVNI LIK JE DŽEZ MUZIČAR KOJI POKUŠAVA DA OSTVARI SVOJ SAN U VREMENU KOJE NIJE PREVIŠE NAKLONJENO NEKOMERCIJALNOM. DA LI SI IMALA NEKADA DVOUMLJENJA KADA JE U PITANJU MUZIČKI PRAVAC U KOME STVARAŠ?
Pa, u suštini ne, zato što ga nisam odabirala glavom i razumom, već srcem i intuicijom da je to nešto u čemu se osećam dobro. On je mene odabrao. Znate, to vam je kao poziv glumca. Mislim, biti tako nešto danas u Srbiji sigurno nije nimalo lako, ali opet ste najzadovoljniji kada radite nešto što volite i ja smatram da imam veliku sreću što mi je to što volim profesija, i posao, i život, i nešto od čega mogu da živim. Mislim da je to velika stvar, da radite nešto što volite, a da opet imate i neku drugu vrstu satisfakcije, jer je to danas gotovo nemoguće. Naravno da je bilo i takvih momenata, jer kažem opet, najveći problem su radio stanice. Najveći problem je bio u momentu kada ja izdam album, recimo ceo tiraž za album Džezeri je rasprodat za mesec i po dana, ali vi ne možete nigde da ga čujete osim na jednoj, dve stanice što je premalo. Jednostavno su tako uređene radio stanice i formatirane da ili puštaju muziku 80-ih i ex-Yu, ili stranu i domaću koja je to što jeste. Ima i mnogo dobrih stvari, ali s druge strane, formatirano je i ne može ništa da prođe što je drugačije, a mislim da u ovom momentu imamo izuzetno zanimljive bendove, bolju produkciju, zanimljive pevače i da je prava šteta što za njih na radio stanicama nema mesta. To vam je isto kao kad bismo danas imali Milana Mladenovića, pa gde bi se danas emitovao EKV? Realno je to postao neki „underground’’.

MORAM DA TE PITAM, KO SU TVOJI MUZIČKI UZORI I ČIJI RAD JE PRESUDNO UTICAO NA TVOJ MUZIČKI UKUS?
Puno ljudi, preko instrumentalista do pevača. Od pevača sam recimo uvek volela Dajan Kral ili Kurt Elinga kad su u pitanju ti malo više džez muzičari. Ališa Kiz mi je uvek bila zanimljiva zbog činjenice da piše svoje pesme i zato što je takav jedan genijalac. Od onih nekih generacija ranije tu je Stivi Vonder, danas mi se sviđa Koldplej, The Weeknd, Daft pank… Ed Širan, za koga mislim da je nešto najbolje što se desilo u poslednjih deset godina, što se mene tiče. Vraćaju se na scenu konačno ljudi koji pišu muziku i koji pišu dobru muziku i to je ono što je fenomenalno, jer mislim da smo na globalnoj sceni imali krizu poslednjih deset godina gde je jednostavno bilo brdo neke muzike koja nema u sebi ništa, ali onda se ipak nešto dogodilo.

NEDAVNO SI IMALA PRILIKU DA GOSTUJEŠ NA PRESTIŽNIM BRIT AWARDS 2017. MOŽEŠ LI DA SA NAŠIM ČITAOCIMA PODELIŠ SVOJE UTISKE? DA LI SI IMALA PRILIKU DA OSTVARIŠ KONTAKT SA NEKIM OD MUZIČARA ČIJI RAD PRATIŠ I POŠTUJEŠ?
Bilo je zanimljivo zato što smo imali priliku da pre same ceremonije prisustvujemo nastupima kao privatnom sešnu Rag’n’Bone Mana koji je ove godine imao veliki hit Human. Svirao je na bukvalno tri metra od nas i bilo je toliko posebno da ne mogu da vam opišem taj osećaj. Imali smo priliku da malo sa njim i razgovaramo, tako da je to meni lično bio najinteresantniji trenutak. Bilo je lepo i to što smo imali tri, četiri dana boravka u Londonu pre samog Brita kada smo malo mogli da vidimo i organizaciju festivala i produkciju, što je stvarno bilo fantastično.

PROVELA SI IZVESNO VREME ŽIVEĆI I ŠKOLUJUĆI SE U INOSTRANSTVU, ŠTA JE OPREDELILO TVOJU ODLUKU DA SE VRATIŠ U SRBIJU I BEOGRAD?
Mislim da je dobro o tome razgovarati, zato što danas imate mnogo ljudi koji uvek pričaju o tome zašto bi da odu iz Srbije i zato mislim da uopšte nije loše reći i onu drugu stranu. Činjenica je da sam 6 godina živela van Srbije i bilo mi je beskrajno lepo i puno toga sam naučila i puno ljudi upoznala. Imala sam jedno fantastično iskustvo i na kraju sam odbila stipendiju koju sam dobila za Njujork iz razloga što mi se više jednostavno nije studiralo. To je najprostiji mogući razlog. Diplomirala sam, pa upisala prvu godinu mastera i više nisam videla neku poentu u tome da studiram a da se ne bavim svojim poslom, jer sam onda naravno imala i manje koncerata, nisam imala priliku da snimam albume, nisam imala vremena za to. Bila sam godinama student i jednostavno je došlo vreme da se to negde završi i onda sam shvatila da sam nakon svih tih godina poželela da mi Beograd bude baza, da budem blizu roditelja, brata, prijatelja, a upoznala sam i svog supruga što
je naravno isto jedna od stvari koja je presudila, jer sam shvatila da je meni ovde privatno najlepše, ali naravno nauštrb posla. Bila sam svesna da će mi biti teže da radim za inostranstvo ako živim u Srbiji. Sa druge strane, nadam se da će se u narednim godinama i ta vrata na neki način sve više otvarati, kao što su već počela, jer mislim da je ipak zahvaljujući engleskom jeziku svet postao mnogo manji nego što je nekad bio, kao i zbog činjenice da živimo u digitalnom vremenu.

ŠTA NAJVIŠE VOLIŠ KOD BEOGRADA, A ŠTA BI RADO VOLELA DA PROMENIŠ DA SI U TOJ POZICIJI?
Bilo bi lepo da se Beograd okreči, kako se i kaže u Balkanskom špijunu – okrečite Beograd. To je prvo i osnovno. Da se asfaltira, da se urade stvari kako treba. Ali dobro, to je problem sa celom našom zemljom, što ima brdo nekih elementarnih stvari koje trebaju da se urade, ali sa druge strane Beograd ima jedan fantastičan duh i živost i pravi je kosmopolitski grad, u to sam više nego sigurna. Zato ga stranci i vole, jednostavno je jedan izuzetno živ grad, zato što su ljudi koji u njemu žive takvi. Mislim da ima jedan poseban duh za kojim sam uvek imala nostalgiju kad pomislim na svoj grad.

KAKO USPOSTAVLJAŠ BALANS I PRONALAZIŠ MIR U POSLU I U ŽIVOTU I KAKO HRANIŠ SVOJ DUH?
Trudim se da pravim balans i još uvek se učim da ga pravim. Nema nikakvog definitivnog zaključka ili rešenja, svakim danom se trudim da radim istu stvar, a to je da odvojim vreme poslovno od privatnog. Mislim da je to bitno pošto nam se danas sve nekako stopilo. Pričate o poslu u šest i u osam uveče, pregledate mejl u jedanaest i odgovarate na poruke u ponoć i mislim da je to potpuno pogrešno. Sada sa dvoje male dece, želim da te segmente odvojim. Nekako uvek u nešto gledamo i nešto radimo. Mislim da je najbitnije da u momentu gde sam, radim samo to i to mi daje bolju koncentraciju za sve.

KOLIKO SU ULOGA MAJKE I SUPRUGE UTICALE NA TVOJU MUZIKU, BUDUĆE PLANOVE I AMBICIJE, OSEĆAŠ LI TU PROMENU U SVOJIM PESMAMA?
Definitivno je najpozitivniji mogući feedback koji imate zato što tad osećate neku drugu vrstu ispunjenosti i smisla i toliko je manje slobodnog vremena da postanete tri puta organizovaniji. Dok sam bila devojka, ne mogu sad ni da se setim tačno kako sam provodila svoje slobodno vreme, imala sam ceo dan za sebe, što mi sada deluje potpuno neverovatno. Sada imam utisak da sam daleko produktivnija i da lakše dolazim do zaključaka i ciljeva, jer tako moram i nemam drugog izbora.

NEDAVNO SI SA SUPRUGOM POKRENULA PRIVATAN BIZNIS, U PITANJU JE LINIJA GMO FREE SLADOLEDA I POSLASTICA PO ORIGINALNOJ ITALIJANSKOJ RECEPTURI. MOŽEŠ LI DA NAM ISPRIČAŠ NEŠTO VIŠE O TOM PROJEKTU?
Nas dvoje smo generalno jako veliki ljubitelji sladoleda i poslastica. On je inače u farmaciji, a ja sam u muzici i nismo ni iz kakvog ugostiteljskog posla, ali smo se toliko bili zaljubili u te proizvode, jer smo probali sladolede i puno smo putovali po Italiji, koju pored Holandije stvarno doživljavam kao svoju drugu kuću. Onda se desilo da smo naišli na ovaj sladoled i poželeli da ga imamo u Beogradu i da ne moramo da odemo u Rim ili Firencu kako bi uživali u pravom sladoledu. Tako da sam jako ponosna na to što sada u Beogradu imamo nešto stvarno originalno. Od sastojaka naši su mleko i voda, a sve ostalo je originalno italijansko i to se oseti.

Lena-Kovacevic-3

Gelato fredo u Koste Glavinića na Senjaku je mesto gde ga možete probati. Pozivam čitaoce da dođu i probaju, osetiće razliku, ukus sam za sebe govori. Italijani su vrhunski majstori ne samo u hrani, nego u modi i mnogim drugim stvarima i to je jedna zemlja koja je toliko posebna da sam presrećna što imamo neki kutak Italije i u Beogradu. U ponudi imamo i torte i kolače, koji su stvarno izvanredni. Torta od bele čokolade i šumskog voća je nešto potpuno čarobno što svima preporučujem. Možemo da se pohvalimo i celom linijom sladoleda i poslastica za dijabetičare.

PRETPOSTAVLJAM DA U PORODICI POSVEĆUJETE VELIKU PAŽNJU ZDRAVOJ I BALANSIRANOJ ISHRANI. IMATE LI NEKE TRIKOVE KAKO IZBEĆI ZAMKE NEZDRAVE HRANE, ŠTETNE SASTOJKE I NAMIRNICE ČIJA JE NUTRITIVNA VREDNOST UPROPAŠĆENA HERBICIDIMA I PESTICIDIMA ILI GENETSKIM INTERVENCIJAMA?
Volim sve da jedem, kod mene je nekako samo uvek stvar tajminga. Recimo, slatkiše i ugljene hidrate ću jesti pre podne, negde do ručka, pa ću od ručka preći na proteine i onda znam da posle više neću uzimati nikakve ugljene hidrate ili slatkiše. Dakle, više je u pitanju raspoređivanje, a ne toliko striktno šta jedem. Veliki sam ljubitelj zdrave, dobre hrane i ukusne i masne i slatke, ali nisam fanatik nego jednostavno vodim računa kada šta jedem, jer sam primetila da to ima uticaja.

KOLIKO PAŽNJE POSVEĆUJEŠ NEZI, VEŽBANJU I BRIZI O SEBI?
Trudim se koliko god mogu da kombinujem plivanje, fitnes, treninge, šta god mogu i koliko mogu. I gledam da sam redovna u tome pa makar i po malo, ali da imam neki kontinuitet.

KAKVI SU PLANOVI ZA PREDSTOJEĆE LETO, DA LI ĆE DOMAĆA I REGIONALNA PUBLIKA IMATI PRILIKU DA USKORO UŽIVA U NEKOM TVOM NASTUPU?
Trebalo bi da početkom leta imamo koncert u Beogradu i to ćemo još najaviti, jer bih volela da sviramo negde napolju, to bi baš bilo lepo. Mislim da će biti prvi juli u pitanju, ali još uvek čekamo da potvrdimo datum. Zatim nas čeka promocija novog singla, na srpskom i na engleskom, i radujem se što ćemo tokom leta imati koncerte širom Srbije. Uglavnom festivale, džez festivale i pozorišne scene. U principu sve do oktobra su nam koncerti planirani.

ŠTA LENA PRIVATNO PEVUŠI OVIH DANA?
Svašta, ali najviše Ed Širana i Peperse.

Share