Igor Vince: Stani. Osvesti se. Vrati se.

Ne volim uvode, pogotovu kada su ovako specifični ljudi u pitanju jer su oni sami nosioci svoje priče. Igor Vince ruši kulturološke barijere i piše muzičku istoriju činjenicom da je prva osoba van Joruba naroda, pritom belac koji svira u bendu Femi Kutija, jednog od najvećih afričkih muzičara.

Foto: Milan Josipović

Femi Kuti mu je godinama bio uzor i od trenutka kada ga je prvi put uživo čuo na Tašmajdanu, sada već daleke 2002. godine, Igor je sebi postavio za cilj da se upozna i rukuje sa ovim čovekom i iskaže mu svoje poštovanje i ljubav za muziku koja ga uzdiže, nosi i inspiriše. To je kasnije preraslo u višegodišnju saradnju, te nije ni čudo što su mi Igora prilikom predstavljanja opisali sa „nivo pasije: snovi se ostvaruju, najbukvalnije“. Kako smo se našli u isto vreme u istom gradu, a ja ne verujem u slučajnosti, odlučila sam da iskoristim priliku i uživo čujem kako je ovaj muzičar došao do toga da živi svoj san.

Igor je izučavao muziku u Senegalu, Beninu, Nigeriji, Etiopiji, Nemačkoj, Srbiji i na Kubi. Stajao rame uz rame sa pripadnicima porodice Kuti, Dinom Boumanom, Kezajom Džouns. Frontmen je benda Igor Vince & His Drum, Brass And Keys, glavni vokal, autor, kompozitor i multiinstrumentalista. I nadasve srećan čovek. Priča mi o svom radu i muzici dok mu oči sijaju, pritom neskidajući osmeh s lica.

Odmah počinje da mi priča o Femiju, o tome kako mu je velika čast što deli binu sa njim, kako mu je on godinama pre njihovog upoznavanja bio veliki uzor i kako je Femijev prvi koncert u Srbiji 2002. godine, na Tašmajdanu, preokrenuo njegov pogled na muziku. Čista, sirova emocija i neukrotiva energija je ono čime su Femi Kuti i njegov bend (p)ostavili svoj kultni status. U Africi je dinastija Kuti poznata po borbi protiv surovog sistema, u čijoj muzici narod pronalazi svoju slobodu. „Nikada pre mene nijedan belac nije svirao u bendu, uopšte u celoj dinastiji Kuti. Svi dosadašnji članovi benda Kuti su bili isključivo muzičari iz Joruba naroda, a Femi je jedan od najvećih ličnosti Afrike, i to ne samo kao muzičar. Meni lično je ovo ogromna čast i ostvarenje sna, ali na širem planu razbijena je jedna velika barijera, razbijene su predrasude na svetskoj muzičkoj sceni i to će u muzičkoj istoriji ostaviti neki trag. Prvi belac u bendu i to još na perkusijama koje su simbol Afrike! Ono što me je mnogo ohrabrilo, dalo samopouzdanje i na šta sam veoma ponosan je to koliko visoko mišljenje o meni kao muzičaru i perkusionisti ima Femi Kuti. Ono što je najvažnije je strast i ljubav prema muzici, generalno prema onome čime se baviš. Tako da je moja parola – budi ponosan na ono što radiš. Vidi se kada se nešto otaljava, a pogotovu u muzici. Smeta mi kada vidim muzičare na bini koji sviraju nešto što ne vole i sa nekim čiju muziku ne cene, već su tu samo zbog materijalnog. Femi je očigledno prepoznao tu iskrenu emociju kod mene. I verovala ili ne, manje predrasuda imaju ljudi u Africi zbog činjenice da je beli čovek u bendu nego u Evropi jer tamošnji narod ima apriori bezuslovno poštovanje prema belcima.“

Pitam ga kako je dospeo tu gde je sada i opet se javlja onaj sjaj u očima. „To je moja životna priča. Duga priča.” Nekoliko trenutaka traži prave reči i nastavlja: „U Lagosu, Nigeriji, postoji Kutijev klub-hangar pod nazivom New Afrika Shrine, koji je zapravo veliki prostor sa binom gde Femi nastupa dva puta nedeljno. Odlučio sam da odem u Lagos i posetim klub. Vidi, Lagos je jezivo opaki grad i generalno Nigerija je zemlja gde ljudski život ima najmanju vrednost na svetu. Svuda su bodljikave žice na ogradama i naoružani čuvari. New Afrika Shrine usred svega toga simboliše otpor i borbu protiv sistema koji vlada u Nigeriji i protiv koga se Fela, Femijev otac, i sam Femi Kuti već decenijama bore kritikom kroz muziku. Ljudima je to mesto simbol slobode u jednom tako surovom gradu.”

DA LI SE VIDI NEKI POMAK NAKON SVIH TIH GODINA MUZIČKE BORBE PROTIV SISTEMA?
Mnogi ljudi su svesni te situacije, ali te promene su male, gotovo zanemarljive. I Femi je svestan da ta promena verovatno neće doći za njegovog života, ali bori se za buduće generacije.

ŠTA SE DESILO KADA SI SE NAŠAO PRVI PUT U NEW AFRIKA SHRINE KLUBU, KAKO JE IZGLEDAO PRVI SUSRET SA FEMIJEM?
Naravno da su me svi odvraćali od ideje da idem u Nigeriju uz opaske da tamo nije bezbedno. U Nigeriju se ne ide turistički. I naravno da je bilo peripetija doći do Lagosa, a zanimljivo je što smo tamo stigli baš na moj rođendan 2010. godine. Imao sam želju da dođem do njegovog kluba, da se rukujem s njim i izrazim zahvalnost za svu tu energiju i inspiraciju. Sećam se kako sam rekao ljudima da ako se desi da zasviram sa njim, to je to, ostvario sam svoj najveći san i onda mogu da riknem. Moj najveći san je upravo bio da se jednom nađem na bini sa njim, jer ništa moćnije, izazovnije i lepše kao perkusionista nisam mogao da zamislim. Uz pomoć obezbeđenja, kada sam im objasnio odakle putujem i zbog čega, došao sam do bekstejdža uoči Femijevog koncerta. Priznajem da sam bio van sebe od uzbuđenja, ali sam uspeo da se saberem i kažem tih par glavnih stvari, da mu iskažem svoju zahvalnost, poštovanje i saosećanje sa njegovom muzikom, koliko mi znači i nosi me njegova muzika. On je prepoznao tu ljubav i energiju i poklonio mi je jedan od svojih kostima koje nosi na nastupima. Tada još uvek nije znao da sam muzičar. Odmah sam ga obukao i sećam se pogleda i komentara Femijevih saradnika i osoblja kluba, koji su me gledali sa strahopoštovanjem misleći da sam neka veoma bitna osoba s obzirom na to da nosim Femijevo odelo, jer nikada nikome to nije poklonio. Kasnije iste godine sam se vratio u Lagos. Upoznao sam njegov bend, to
su veoma otvoreni i druželjubivi ljudi. Postao sam prijatelj sa njegovim perkusionistom koji je znao da je meni najveća želja da se nađem sa Femijem na bini. Tada su me oni ohrabrili i pozvali na binu pred užarenom publikom. To je jedan od najvećih i najsrećnijih trenutaka u mom životu. Svirali smo tada zajedno i doprineo sam toj neverovatnoj energiji. Naredne godine Femi je nastupao na Exitu. Tada sam već imao povremeni kontakt sa njim. Sačekao sam ih na aerodromu u Beogradu i on mi je samo rekao „Vidimo se večeras na bini, sviraš sa nama”. Femi nikada pojedinačno ne predstavlja muzičare na svojim nastupima, a mene je tada predstavio kao svog prijatelja i muzičara. Zatim sam 2013. godine uveliko radio na svom albumu i želeo da Femi bude gost na njemu tako da se i ta saradnja ostvarila u numeri Let’s Do It koju smo snimili u Parizu. Nikada nisam pomislio da je ikako moguće da budem stalni ravnopravni član njegovog benda, a onda mi je 2015. godine, bez ikakvog nagoveštaja Femi poslao mail u kome me pita da li sam zainteresovan da sviram sa njima na turneji po Velikoj Britaniji koja je sledila. To je u meni izazvalo lavinu sreće. U tom trenutku je tadašnji perkusionista iznenada
izašao iz benda i Femi je pozvao baš mene. Od tada ja sam zvaničan član benda i sa njima sam na svim turnejama.

NEDAVNO STE KRENULI NA NOVU SVETSKU TURNEJU POVODOM IZLASKA ALBUMA ONE PEOPLE ONE WORLD. KAKAV JE OSEĆAJ KADA SI ISPUNIO SVOJ ZASVIRAĆU-JEDNOM-SANJIM- NA-BINI SAN I SADA KADA GA AKTIVNO
ŽIVIŠ?
Baš tako, sada ga živim. Kada radimo, kada smo na turneji, sve mi to dođe veoma prirodno, ali onda kada se vratim u Beograd, zastanem i kao da opet shvatim šta mi se dešava. Mnogo puta sam ispričao ovu svoju priču, i svaki od ovih koraka i kontakata je bio veliki i donekle odlučujući. Kada se ovako osvrnem i ispričam sve taksativno izgleda kao da to nije ništa posebno, a zapravo nije tako.

ŠTA SI NAUČIO IZ OVOG ISKUSTVA?
Naučio sam da je istina ono što veliki umovi stalno ponavljaju, a to je da su velika ljubav i volja najbitniji; kada nešto zaista želiš i voliš, predaješ se tome i iskreno to osećaš, ti si već u toj priči i to se dešava i ostvari na kraju.

KAKO BI SAŽEO TO SVOJE ISKUSTVO U JEDNU REČENICU? UOČI NAŠEG UPOZNAVANJA, TEBE SU MI OPISALI JEDNOM REČENICOM: „NIVO PASIJE: SNOVI SE OSTVARUJU, NAJBUKVALNIJE”.
Da, kada imaš tu strast i hrabrost, desiće se. Sve je osvojivo.

KAKVI SU DALJI PLANOVI BENDA IGOR VINCE & HIS DRUM, BRASS AND KEYS?
Trenutno radim na svom novom albumu koji će biti objavljen u martu sledeće godine. Prvi singl će biti objavljen u novembru. Prethodni album je pretežno bio na engleskom jeziku baš zbog te saradnje sa Femijem, a na njemu je gostovao i američki muzičar Din Bouman i jamajčanin Tommy T. Novi album će biti uglavnom na srpskom i u mom fazonu – fuzija fanka, afrobita, latino muzike i regea. Radni naziv albuma za sada je „Dela, ne reči”.

S OBZIROM NA TO DA ČESTO PUTUJEŠ, KAKO TA ISKUSTVA UTIČU NA TVOJU PERCEPCIJU MUZIKE I STVARANJE ISTE?
Dragoceni su mi ti razgovori sa Femijem kada smo na putu i generalno provođenje vremena sa mojom drugom porodicom na turneji. Neverovatan je osećaj uspostaviti tako blizak i prijateljski odnos sa ljudima iz potpuno druge kulture. Shvatiš da je važno samo koliko veliko srce imaš kao čovek. Naučiš se toleranciji i na kraju krajeva, razbijaš i svoje predrasude. U Africi postoji veliko poštovanje i među ljudima i u porodici i među saradnicima, a kamoli u bendu. Kod Femija u bendu postoji veliko uzajamno poštovanje, Femi je veoma pravedan čovek, a to poštovanje je duboko utemeljeno i jedna od ključnih stvari. Situacija u našoj zemlji je daleko od toga.

KAKO BALANSIRAŠ IZMEĐU TA DVA SVETA?
Sve je manje trenutaka kada se smejemo. Nedostaje mi to ovde i pokušavam da doprem do ljudi svojom muzikom i prenesem tu poruku. Imam sreće da puno putujem. Na Kubi na primer, ljudi ne znaju za loše raspoloženje i samoću. Ljudi su uvek zajedno, ali pošto je to njihov način života nisu svesni u kojoj su prednosti i koliko to znači. Kod nas je prevagnulo jurenje materijalnih stvari. Nadam se da će ljudi da malo zastanu, da se osveste i shvate koliko je važno da ispune svoj duh – a kada je duh ispunjen onda je i telo.

TVOJ POSLEDNJI SINGL ZABORAVILI SMO DA ŽIVIMO GOVORI UPRAVO O TOME KAKO SMO SE OTUĐILI JEDNI OD DRUGIH, ZABORAVILI NA EMPATIJU I TO KAKO DA VOLIMO. KOJU EMOCIJU I PORUKU ŽELIŠ DA PRENESEŠ SVOJOM MUZIKOM?
Stani, osvesti se, vrati se. Nekad je teško uskladiti muziku sa porukom i tako predstaviti emociju, a iz mog ugla ova pesma je pravi pogodak u smislu da je emocija tu i da nosi reči. Ako emocija ne podržava reči onda one gube težinu i ne dopiru do ljudi. Ne vidim više u ovoj sredini spontano druženje, razmenu ideja, misli, iskustava. Kada deliš ovakve stvari sa drugim ljudima uvećavaš svoju sreću.

Share