3 snažna ženska karaktera s TV ekrana: Vilanel, Katarina Velika i Mišel Maknamara

Predstavljamo vam tri snažna karaktera iz serija koje bi trebalo da pogledate. Potpuno različite, ove tri žene su posebne. Zašto? Prva ima tako „visok ego“ da joj ni Donald Tramp ne može prići, druga je promenila istoriju Rusije, a treća je postala heroina detektivske istorije Kalifornije

Piše: Nikola Todorić

Ubiti Iv, Vilanel

Pored Oksane, odnosno Vilanel, u panteonu ženskih negativnih likova svi se bore za drugo mesto. Hladna je kao Rusija u kojoj je rođena, bezobzirno ubija za tajne službe, ležerno je okrutna prema svima, šarmantna, promišljena, mlada i lepa. Stanuje u 16 arondismanu, nosi „haute couture“ i voli žene. Njen život je njen posao. Gotovo da nema nijednu prijateljicu osim alkohličarke Daše od koje je i „Bog digao ruke“. Ne kaje se za ono što uradi, a njen vodeći motiv je novac.

Kako bi vam slika o njoj bila potpuna, znajte da Vilanel ne funkcioniše emocionalno kako treba. Rečnikom psihologa, Vilanel je emocionalno nestabilna ličnost sa antisocijalnim crtama, kolokvijalno rečeno, njen lik pokazuje određene crte psihopate. Ona stres podnosi bolje od Džejmsa Bonda, vreme u ruskom zatvoru doživljava kao zabavu i gotovo da uživa u takvom iskustvu. Ne koristi droge, ali zadovoljstvo pronalazi u društvu lepih žena. Sve njene cure „pokupljene“ su iz noćnih klubova, jedino Iv Polastri, detektivka britanske obaveštajne službe koja traga za njom uspeva da je dovede u stanje opsesivne zaljubljenosti. One hodaju po crti koja razdvaja ljubav od mržnje. U njihovom odnosu nema seksa i pravi je paradoks reći da Vilanel ima platonsku ljubavnu vezu, ali ima je.

Zašto takvo poetsko ime za ubicu? To najbolje zna autor romana po kojoj je snimljena serija, Luk Dženins. Do detalja je poznaje život Madam du Bari, poslednje ljubavnice Luja XV. O njoj je pisao i Dostojevski, bila je fatalna kurtizana koja je mamila parfemom Villanelle. Obe su bile narcisoidne i teatralne. Jedna je francuskom kralju pružala zadovoljstvo, a druga ubija u Moli Godarovim haljinama. Kostimograf Sem Peri je dobro razumeo scenaristu. Oksana je neko ko ne liči na ubicu. Ima anđeosko lice i demonske oči i više liči na modela iz kampanje Miu Miu nego na Doroti Puente i Santom Kajms.

Vilanel ne poznaje empatju, osećaj krivice niti radost. Da li će je ljubav promeniti, da li će joj se savest probuditi? Možda ona nije „mrtva duša“ u špijunskoj mreži velikih država, možda je lavica koja će na kraju sve sama „pojesti”?

Velika, Katarina Velika

Opisujući britansku kraljicu Anu u filmu Miljenica, shvatili smo da scenarista Toni Maknamara potpuno odstupa od tradicionalnog prikazivanja istorijskih ličnosti. Bez nepotrebnog ulepšavanja slavne britanske prošlosti, njegova kraljica Ana je neuredna i bahata, nesposobna i povodljiva, slaba i neodlučna, neuka i tvrdoglava. Maknamara je gradio lik suprotno pravilima, ne na istinama već na onim detaljima koji nisu provereni u istoriji oko kojih se raspravlja i spekuliše, koji u krajnjem slučaju nisu tačni. To mu dozvoljava umetnička sloboda. Na primer, poznato je da postoje pisma koja pokazuju bliskost između kraljice Ane i vojvotkinje Malboro, ali se ne može zaključiti da joj je bila ljubavnica. Maknamara koristi te praznine i na njima bazira karaktere.

Slično je postupio i sa ruskom caricom Katarinom Velikom. Nije se dvoumio u tome da li da je prikaže kao nekoga ko je možda imao nepristojne odnose sa konjima i kao nekoga ko ima nameru da ubije muža. Maknamara voli nepristojne i neproverene istorijske detalje (kojih naravno nema u udžbenicima), jer ono što je u udžbeniku, za njega je dosadno. Ozbiljno se zainteresovao za Katarinu Veliku kada je čitao o njenom prosvetiteljskom duhu, o tome kako je sanjala da od Rusije napravi modernu državu po ugledu na Francusku.

Ovakvu Katarinu Veliku do sada niste videli, jer je njen lik građen na „pukotinama” iz svih biografija koje je pročitao. Zato je serija najavljena kao „povremeno istinita priča.” Sve počinje njenom udajom za pogrešnog čoveka. Žena koja je sudbinski određena da zauvek promeni Rusiju, dolazi na dvor gde nailazi na nejakog cara, „seksualnog manijaka“, bahatog i neobrazovanog pijanicu koji se zabavlja dok večera uz odsečene glave švedskih vojnika iz rata koji neuspešno vodi.

Iako u njenom životu vlada potpuni nered, Maknamara Katarinu Veliku čini simpatičnom u svakom lošem trenutku. On je zaljubljen u nju, očaran je njenim osobinama koje su u tadašnjoj korumpiranoj i nerazvijenoj Rusiji bile potcenjene. Budući da je rođena u pruskoj plemićkoj porodici, znala je mnogo više o modernosti od tadašnjih Ruskinja koje su se vrzmale po dvoru. Mlada Katarina je veoma zrela ličnost i ima pravo da ismeva njihove haljine, njihov sistem vrednosti. Užasava se ogovaranja i nikako joj nije jasno kako samo ona i Orlo, uplašeni dvorski filozof, znaju za evropska umetnička dostignuća.

Maknamara je svestan da duguje izvesnu verodostojnost prema tako poštovanim istorijskim ličnostima. Veoma je mudar scenarista i ne bi svojim proizvoljnim mišljenjem uvredio ničija nacionalna osećanja. Naprotiv, on Katarinu čini neverovatnom. Sposobnom, maštovitom, hrabrom, osećajnom, spremnom da Rusiju učini snažnom, da ženama da priliku da se obrazuju, da proširi granice carstva, da izvrši ekonomsku reformu i razvije nerazvijena područja Rusije. Maknamarina Katarina Velika puca od optimizma, spremna da sve to jednoga dana uradi i postane „Semiramida Evrope“.

Nestaću u mraku, dokumentarni film snimljen po istinitim događajima, Mišel Maknamara

Vreme je da saznate ko je Mišel Maknamara. Iako je bila pisac bloga True Crime Diary na temu neistraženih ubistava u Americi, ostala je upamćena kao žena koja je doslovno očistila put detektivima da posle 30 godina pronađu jednog serijskog silovatelja i ubicu. Nije bilo lako to uraditi. Njegov identitet bio je potpuno nepoznat policiji. Kada je Mišel shvatila da se apsolutno niko nije bavio zločinima koje je on počinio, pretvara se iz pisca u detektiva i kreće u potragu koja će je u konačnici koštati života. Pretvorila je svoj cilj u maniju gonjenja, pa su joj bili potrebni sedativi kako bi se naspavala. Umrla je usled prekomerne doze nedozvoljenih hipnotika sa crnog tržišta i tako ostavila istragu nedovršenom. Međutim njen podvig je do tada bio veliki. Takoreći istorijski. Stekla je poverenje policije, uspela je da uđe u arhive i pokupi sve što bi se ticalo slučaja Golden State monstruma, kako su ga nazivali jer je „mahnitao“ po Kaliforniji gde je živeo normalno, nakon svega što je uradio sedamdesetih i početkom osamdesetih godina. Silovao je 50, a ubio 13 žena.

U vrtlogu najveće misterije u istoriji kalifornijskih zločina u ovom dokumentarnom filmu učestvuju preživele žrtve, porodice nastradalih, bivši inspektori iz Los Anđelesa, Mišelin muž i ćerka, detektivi koji su joj pomagali i na kraju uhvatili plen koji je pripadao njoj. Ipak, morali su da se unapredi tehnologija DNK analiza, jer je to bilo jedino rešenje. Na drugačiji način ga nikako ne bi „ulovili”.

Pored toga što se danonoćno bavila istragom, Mišel je uporedo pisala knjigu „Nestaću u mraku” po poslednjoj rečenici koju je Golden State ubica izgovarao kada bi napuštao domove nesrećnih žena. Izdavači su je pritiskali znajući da imaju bestseler u najavi i Mišel više nije znala kojim putem da ide. Izgubila se u lavirintu tuđeg života. Kuću je pretvorila u policijsku arhivu punu kutija i sitnica koje je ubica ostavljao za sobom, sa mužem se dopisivala telefonom, ćerku i prijatelje nije viđala. U svemu je preterivala nadajući se da će doći do cilja.

Mišel Maknamara rođena je 1970. godine u Oak Parku u Ilionisu. Evo, otkrivamo vam zašto je bila toliko opsednuta nerešenim zločinima silovanja. Kao tinejdžerka, nije mogla da se pomiri sa činjenicom da je ubistvo njene drugarice 1984. godine nerešeno i da je policija od toga digla ruke. Nakon što je diplomirala kreativno pisanje, preselila se u Los Anđeles gde je upoznala muža, stand-up komičara. Imala je idealan brak, ali misli su joj bile na nekom drugom mestu. Umrla je neznajući ime čoveka koji je vladao njenim životom. Džozef Džejm Deanđelo izvršio je prvo ubistvo 1973. a poslednje 1986. Posle toga je nestao u mraku, da bi ga Mišel u tom mraku tražila od 2013. do 2016. godine. On je i dalje živ, a ona je svojom smrću postala njegova poslednja žrtva.

Share