Sve prolazi osim klasične muzike


Kada nam ponestanu reči, počinje muzika. Klasična muzika, jer nam ona vraća sve ono što nam savremeni svet oduzima – dušu. Ovo je pet novih albuma koje morate da preslušate.

Piše: Nikola Todorić

Malo noćne muzike

Šopen je sanjarske i setne nokturne komponovao još kao dečak, a poslednju tri godine pred smrt. U tom periodu napredovala je tehnologija klavira, pa je zvuk po snazi veoma različt. Šubertova muzika, primera radi, nikada ne bi bila ista da se takav napredak nije dogodio. Šopenov razvoj kao kompozitora i neprekidno usavršavanje muzičkog jezika neodvojiv je od takve, rastuće snage i razvoja klavira. Svirao je na omiljenom „Plejelu”, vrhunskom klaviru tog doba, bez ikakvih nagoveštaja šupljine u visokim tonovima. Uvek postoji nešto posebno u Šopenovoj muzici, ali u ovim izvođenjima francuski pijanista Al Plenes koristio je širok spektar tonskih boja i izraza. Iako postoji „ukočenost“ u njegovom sviranju, pokazao da može da svira melodijski složene nokturne.

Lepota raznolikosti

Kompozicije pijaniste Nina Rota prepoznaćete iz filma Kum, ali i iz sountracka za Felinijeve i filmove Lukina Viskontija. La Strada, Amarcord i La Dolce Vita pripadaju i pop žanru, ne samo klasici. Uprkos komponovanju za skoro deset filmskih partitura godišnje, Rota je pisao i koncertnu muziku i opere. Iako je bio nadaren filmski kompozitor, njegovu kamernu muziku na ovom albumu izvodi Berlinska filharmonija s flautistom Emanuelom Pahudom, violinistom Daišinom Kašimotom i klarinetistom Polom Majerom, i pokazuje muzičku lepotu raznolikosti Nina Rota.

Zvučni kaleidoskop

Avangardna američka violončelistkinja Maja Bejser dugo je bila povezana s muzikom Filipa Glasa. Iako je razvio novi stil, „minimalizam”, nikada nije voleo da ga povezuju s tim terminom. Glas je komponovao više od dvadeset opera, osam simfonija, dva klavirska koncerta i druga koncertna dela, originalnu muziku za filmove, gudačke kvartete, dela za solo klavir i orgulje… Maja Bejser je svirala na Bouvijevom albumu Blackstar, a zajedno s Glasijem na koncertima muziku iz filma Naqoyqatsi. Na ovom albumu spojila ju je sa svojim aranžmanima, strogo poštujući tempo, a opet, istražujući nove dimenzije Glasijeve muzike. Uspela je u tome da pronađe slojeve zvuka koji bi mogli otkriti nešto novo u Glasijevoj genijalnoj kreativnoj snazi. Želela je da stvori zvučni kaleidoskop za violončelo i u tome uspela.

Betoven uvek zvuči novo

Potpuno smo zaboravili da je 2020. trebala da bude godina obeležavanja 250. jubileja Betovenovog rođenja. Barbican centar u Londonu nije želeo da se to jednostavno zaboravi. Planirali su niz koncerata Kristijana Cimermana i Londonskog simfonijskog orkestra, ali je održano samo nekoliko u anglikanskoj crkvi Svetog apostola Luke. Koncert je strimovan i objavljen na albumu. Cimerman je jedini prethodni ciklus Betovenovih koncerata svirao 1989. godine kada je nastupao s Leonardom Bernštajnom. Upoređivanje dva nastupa otkriva malo razlike u odnosu na ono što bi se moglo očekivati. Lepota Cimermanovog sviranja ostala je ista.

Neuništiva Marta Argerič

Teško je poverovati, ali Marta Argerič, argentinska pijanistkinja, nedavno je napunila 80 godina. Posle svih zdravstvenih problema koje je imala, ona i dalje svira. Nekoliko izdavačkih kuća proslavilo je njen rođendan kompilacijama klavirskih kompozicija, među kojima su neki od najvećih klavirskih repertoara ikada snimljenih. Smatra se najvećom pijanistkinjom današnjice pa je izdavačka kuća EuroArts odlučila da izda DVD s dokumentarnim filmom koji je snimila njena ćerka. Nastupi se nižu počev od 1970-ih sve do prošle godine. Čućete Čajkovskog, Mocarta, Šuberta, Stravinskog, Rahmanjinova, Lista, Šopena, Krajslera… Nijedan repertoar Marte Argerič ne bi bio potpun bez zajedničkih nastupa, a ovde su izvedene i violinske Šumanove i Prokofjeve sonate, s violinistom Gajem Braunštajnom.

 

Share