Kočije jure kamenom popločanim ulicama starog Londona. Žamor se prolama iz svakog kutka, a nestašni dječaci se kroz izloge izruguju mušterijama otmjenog dućana. Kamera se polako podiže prema prozoru stana na adresi Baker Street 221B. Iz profila gledamo muškarca koji sa zanimanjem pogledom promatra gradsku vrevu. Njegovo ime je Sherlock Holmes.
Ukoliko ste rođeni početkom 80-ih (i prije) godina prošlog stoljeća, onda sam siguran kako su vam gore spomenuti prizori još uvijek duboko urezani u pamćenje. Riječ je naime o uvodnoj špici nezaboravnog TV serijala “The Adventures of Sherlock Holmes” koji je tih istih 80-ih prikovao šire gledateljstvo pred male ekrane. Taj brilijantan detektiv bio je predmet burnih rasprava tijekom školskih odmora, pauza za kavu i obroka. Kako je opet pronašao ubojicu? Da l’ je preživio napad svog zakletog neprijatelja, profesora Moriarty-a? Svaka iduća epizoda, očekivala se s nestrpljenjem. Grizli su se nokti i zanoktice, nikome nije bilo svejedno. Pa neće, kvragu, valjda zlo na kraju pobjediti?
Danas, dobrih 30 godina kasnije, fenomen Sherlock Holmes-a ne jenjava. Štoviše, glumačke interpretacije Benedict Cumberbatch-a i Robert Downey Jr.-a slavnog su detektiva učinile poznatijim nego ikad. U čemu je fora? Sudeći po svemu, ljudski rod je već stoljećima fasciniran pojmom misterije, straha i nepoznatog, a lik detektiva Sherlock Holmes-a je od prvog trena osvojio čitatelje svojim specifičnim metodama otkrivanja zločina. Nitko nije bio ometen spoznajom da ovaj detektiv nosi smiješni lovački šešir, puši lulu i uživa kokain i opijum. Ipak, i uz sve mane, bio je to lik s kojim se svaki smrtnik želio poistovjetiti.
Tvorac slavnog detektiva, britanski pisac Sir Arthur Conan Doyle svakako nije bio prvi autor koji je publici otkrio tako unikatnu personu i ne bi bilo u redu zaboraviti velikog E. A. Poe-a koji je to učinio još desetljećima ranije s junakom romana “The Murders in the Rue Morgue”, ekscentričnim detektivom C. Auguste Dupin-om. Unatoč tome, čitateljstvo je na kraju ipak bilo naklonjenije Doyle-ovom Holmesu, a premda to nikad nije javno priznao, Doyle je određene Dupinove “osobine” evidentno prebacio na svojeg junaka. S druge pak strane, Doyle je otvoreno rekao kako je inspiraciju za Holmesa pronašao u pioniru forenzike, brilijantnom Joseph Bell-u. Istina je pretpostavljam negđe na pola puta.
Lik Sherlock Holmes-a prvi put se predstavio čitateljima u priči “A Study in Scarlett“, tiskanoj u sklopu magazina Beeton’s Christmas Annual davne 1887. godine, no nije se dugo čekalo na njegovo prvo pojavljivanje na velikom ekranu. Ultrakratki film od 30 sekundi (da, dobro ste pročitali) “Sherlock Holmes Baffled” snimljen je 1900. godine i kao takav slovi kao prvi film o slavnom detektivu ikad snimljen. Uslijedile su nakon toga puste adaptacije, kako na malom i velikom ekranu, tako i na kazališnim daskama. Naravno, zahvaljujući tome, ime Sherlock Holmes-a našlo se i u Guinness-ovoj knjizi rekorda kao najadaptiraniji lik.
Bilo je tu svega, glumili su ga Danci, Francuzi, Nijemci, Rusi pa čak i Kinezi, bio je zvijezda kratkih i dugih filmova, a uz to je i poslužio kao inspiracija za nadolazeće likove detektiva poput također slavnog Hercule Poirot-a. U eri nijemog filma, Holmes je donio određenu popularnost glumcu Eille Norwood-u koji ga ja tumačio u ni manje ni više već 45 (!) kratkih i 2 dugometražna filma, no s dolaskom zvučnog filma stigao je i serijal filmova s Basil Rathbone-om u naslovnoj ulozi, a upravo njegovu interpretaciju mnogi stručnjaci i filmofili dan-danas navode kao najbolju ikad!
Rathbone je do kraja 30-ih godina prošlog stoljeća u Engleskoj, a paralelno i Hollywood-u izgradio respektabilnu glumačku karijeru obilježenu ulogama negativaca u klasicima poput: “Anna Karenina” (1935), “The Last Days of Pompeii” (1935), “The Adventures of Robin Hood” (1938) ili “Son of Frankenstein” (1939), no zenit slave dotakao je onog trena kad je prvi put stavio lulu u usta i obukao lovačko odijelo. Sherlock Holmes je napokon rođen! Prvi od kasnije se ispostavilo 14 (!) nastavaka bila je adaptacija jedne od najpoznatijih Holmesovih avantura “The Hound of Baskervilles” (1939). Rathbone i Nigel Bruce kao Dr. Watson iz prve su osvojili publiku, a osim činjenice da je riječ o vrsnoj adaptaciji, film ćemo pamtiti po kontroverznoj (i danas) rečenici: “Watsone, iglu!”
Uslijedilo je još 13 nastavaka koji su oscilirali kvalitetom, a da ne govorim kako su čak 4 nastavka bili adaptirani i modernizirani u svrhe tad standardne hollywood-ske ratne propagande. Da, dobro ste pročitali. Naš voljeni detektiv se u maniri vrsnih špijuna borio s nacistima! Valja svakako spomenuti kako su Rathbone i Bruce paralelno s filmovima posuđivali svoje glasove i za tada jako popularne radijske adaptacije Sherlock-ovih avantura. Zbog straha kako će ga publika vječno poistovjećivati s likom Holmes-a i s tim uništiti glumačku karijeru, Rathbone je 1946. spremio lulu u ladicu i objesio šešir i rekao svoje konačno zbogom serijalu.
I kad su svi već pomislili kako nitko ne može zamjeniti Rathbone-a, 1959. godine slavni britanski studio Hammer Film Productions je u svom impozantnom nizu obrade klasika (uglavnom žanra strave) studija Universal tako “izbacio” i svoju verziju priče o Holmes-ovoj potrazi za demonskim psom, “The Hound of Baskervilles”.
Bila je to prva kolorizirana verzija Sherlock Holmes-a s naglašenim elementima strave, no premda je riječ o jako dobroj adaptaciji, mnogi smatraju kako je ona s Rathbone-om ipak bila bolja. Režiju filma potpisao je kultni horor redatelj Terence Fisher, a u ulozi slavnog detektiva našla se ikona žanra, Peter Cushing dok je Sir Henry Baskervill-a tumačila i druga horor legenda, Christopher Lee. Zanimljivo je i to da su i Cushing i Lee kasnije kroz svoje glumačke karijere više puta (uglavnom u TV adaptacijama) tumačili Holmesa.
Kroz 60-e i 70-e, u ulozi slavnog detektiva izmjenjala su se mnoga zvučna glumačka imena poput John Neville-a (“A Study in Terror” 1965.), Roger Moore-a (“Sherlock Holmes in New York” 1976.), Nicol Willamson-a (“The Seven-Per-Cent Solution” 1976.), Christopher Plummer-a (“Silver Blaze” 1977. i “Murder by Decree” 1979.) pa čak i komičara John Cleese-a (“The Strange Case of the End of Civilization as We Know It” 1977.) odnosno Peter Cook-a (“The Hound of Baskervilles” 1978.), no sve te manje-više prilično dobre interpretacije zaboravljene su dolaskom maestralnog Jeremy Brett-a i TV serijala “The Adventures of Sherlock Holmes” (1984).
Svi oni koji su tvrdili kako niti jedan glumac, ma koliko god dobar bio nikad neće uspjeti dostojno zamjeniti Basil Rathbone-a, ušutjeli su. Brett je donio onu dozu profinjenosti i ekscentričnosti koja je toliko nedostajala, serija je postigla enormni uspjeh, a ubrzo su redom uslijedili i serijali “The Return of Sherlock Holmes” (1986.-1988.), “The Case-Book of Sherlock Holmes” (1991.-1993.) i “The Memoirs of Sherlock Holmes” (1994.), odnosno TV filmovi “The Sign of Four” (1987.) i “The Hound of Baskervilles” (1988.).
Nažalost, uznapredovala bolest zaustavila je Brett-a u još jednom povratku ulozi i brilijantni glumac nas je tako napustio te tužne 1995. godine Holmes-ov konačni kraj?
Naravno da nije. 2009. godine moćni filmski studio Warner Bros. je “iskeširao” enormnih 90 milijuna dolara budžeta, za redatelja angažirao britanskog Tarantina, Guy Ritchie-a, dok su antologijske uloge Holmesa i Watsona dopale “friškog” superheroja Robert Downey Jr.-a tj. svestranog Jude Law-a. Ritchie-va verzija Holmes-a je učinila pravom pop zvijezdom koja podjednako koristi i mozak i mišiće, a urnebesna režija, nabrijana montaža i zavidna količina humora, totalno su izmjenile toliko puta viđeni svijet našeg junaka. Malo tko je ostao ravnodušan. Film je prihvaćen kao savršen oblik zabave, zarada je u kinima diljem svijeta premašila pola milijarde dolara pa na kraju i ne čudi kako je trebalo proći samo dvije godine do idućeg nastavka (“Sherlock Holmes: A Game of Shadows” 2011.).
Englezi nisu dugo čekali na odgovor. 2010. TV kuća BBC je sa serijalom kratka i jasna imena “Holmes” svijetu otkrila Benedict Cumberbatch-a i Martin Freeman-a. Rođeni su Holmes i Dr. Watson za nove generacije. Hvalospjevi su se izredali sa svih strana, a iako se radnja serije odvija u modernom Londonu, dinamike i misterije nimalo ne nedostaje. Naravno, serijal unatoč pretrpanim glumačkim rasporedima svojih zvijezda ide i dalje i već 1. siječnja 2016. godine nas očekuje posebni blagdanski specijal u kojem se Holmes i Watson vraćaju u viktorijanski London. Jedva čekamo!
S druge strane Atlantika, Amerikanci su “izbacili” svoju moderniziranu TV verziju Holmes-a, no ne sumnjam kako ste i sami čuli za popularni serijal “Elementary”. Osobno smatram kako je riječ o sasvim solidnoj razbibrigi, a najveći kurizotet je u tome što doktora Watsona u ovoj verziji tumači žena iliti točnije glumica Lucy Liu. No, niti tu ne prestaje priča o Sherlock Holmes-u.
Sredinom lipnja, premijerno je prikazan film cijenjenog redatelja Bill Condon-a, “Mr. Holmes”. Priča prati umirovljenog detektiva (tumači ga izvanredni Ian McKellan) koji boreći se sa senilnošću nastoji riješiti svoj posljednji slučaj. Radnja filma teče sasvim polako, s pravom dozom profinjenosti, ono, baš u stilu stare škole. McKellan je odglumio jednu od najboljih uloga karijere i ne bih se posebno iznenadio kad bi ugledao i njegovo ime u nadolazećim nominacijama za Oscara.
Na kraju ovog specijala mogu sa sigurnošću reći kako se fenomen zvan Sherlock Holmes i dalje nastavlja!
